Ova antifona je odraz riječi iz Ivanovog evanđelja (Iv 6, 54-55): “Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.”
Sveta Marija De Mattias živi trenutke ovakvog zajedništva s Isusom u dubokoj sabranosti. Stvorimo u sebi prostor za njezine riječi upućene duhovnom vođi, don Giovanniju Merliniju (pismo 275):
* * * * *
Slava Krvi Isusa Krista
Prečasni oče!
Jedna duša želi rasteretiti svoj duh osobnom duhovnom vođi. Nakon različitih protivština, našla je najlakši način koji slijedi.
………
Osobna molitva ove duše gotovo se sva sastoji u izlijevanju svojih osjećaja svome Isusu, koji joj je ranio srce. I onda puno plače zbog straha da nije odgovorila na profinjenosti njegove ljubavi. Prisjeti se da ga je uvrijedila. Takvo sjećanje joj gotovo oduzima dah, a srce puca od boli, govoreći – Isuse moj, zašto te nisam ljubila? Želim te ljubiti uvijek, uvijek. Hoću li te ljubiti, Isuse moj dragi? Nadam se.
Kod pričesti koji puta za trenutak se sabere i ne može činiti drugo, osim ponavljati Isuse moj dragi, Isuse, Isuse budi uvijek sa mnom. I dok je duh smiren, srce se topi u mnogim suzama zbog straha da je nanijelo kakvu bol ljubljenome. Jedno jutro, dok je bila ovako jako sabrana više nego inače, nakon pričesti je govorila svome Dobru – Moj Isuse, ako bih ti ja svojim životom mogla nanijeti kakvu bol, dopusti da upravo sada umrem, makar bih živeći mogla zadobiti zasluge za vječnost. Svega se odričem, samo ne dopusti nikada da te uvrijedim kod otvorenih očiju. Drugo ništa ne želim. Tu nije mogla zadržati suza. Puno puta je muči rastresenost i zbog toga ne trpi malo. Ali to je ne zbunjuje, nego se strpljivo ponižava. Boji se da je tome dala kakav povod. Ne čudi se svojoj bijedi, ali ne može činiti drugo osim žaliti.
………
Način na koji se brani od ovih napasti. Ona ne nalazi uspješniji način od preslatkog Imena Marijina. Ovo Ime podržava i hrani njezin duh.
Njezino sadašnje stanje djelovanja nije kao prvih godina njezinog obraćenja kad je s lakoćom pobjeđivala poteškoće. Sada je teška samoj sebi. Ne zna kako drugi mogu podnositi djela koja ona čini. Njezina duša je skučena kao u zatvoru i htjela bi se osloboditi mnogih spona, ali ne može sama. Zbog toga puno trpi. A kako nema zasluga čini joj se preuzetnim to tražiti. Zbog toga se ponižava i odmara u miru, govoreći: Isuse moj, daj da te ljubim i da ti ugađam. I ako je sama onda suzama daje oduška srcu, ponavljajući – Gdje si Isuse moj, gdje si Isuse moj, gdje si Isuse moj?
Prema Bogu se odnosi s velikom podložnošću i dršće od glave do pete. Ranjava je jedino Isus.
Također dršće kad se njezino srce nađe u slastima ljubavi i tada traži svog Isusa, ali su joj slasti zagorčene zbog straha da se stavljaju između nje i Isusa, hoću reći između njezinog srca i njezinog Isusa.
………
Kratka molitva:
Tvoj kalež, Gospodine, dar je spasenja!