SUSRETI U SRBIJI

1607

SUSRETI U SRBIJI

Dan je bio hladan i vedar. Sunce se izdizalo visoko na nebu. Četiri sestre Klanjateljice Krvi Kristove, Stela Kovačević, Marija Pranjić, Ljubica Radovac i Olivera Šapina, uputile su se prema Inđiji, Novom Slankamenu i Beogradu.

Na poziv vlč. Antuna Kopilovića i vlč. Berislava Petrovića, duhovnih asistenata zajednica Krvi Kristove u Vojvodini, te uz srdačnu dobrodošlicu vlč. Duška Milekića, župnika u Inđiji, sestre su od 5. do 7. veljače 2016. posjetile Inđiju i Novi Slankamen, mjesta u kojima su Klanjateljice djelovale prije četrdesetak godina.

Inđija, gradić u Srijemu, nalazi se 30 km jugoistočno od Novog Sada i 40 km sjeverozapadno od Beograda. Ima 11 mjesnih zajednica, a središte općine je grad Inđija. Općini Inđija pripada i Novi Slankamen.

Sestre su prošle i kroz Beograd, susrele se s beogradskim nadbiskupom mons. Stanislavom Hočevarom, sudjelovale na svetoj misi i susrele se s vjernicima i članovima ZKK u Beogradu. Uz srdačnu dobrodošlicu fra Ilije Alandžaka sestre su imale priliku vidjeti franjevački samostan i jednu od najljepših crkava u Srbiji – crkvu sv. Ante u Beogradu.

Radost, zajedništvo, ganuće i suze samo su neke riječi kojima se može dokučiti sve što se tih dana proživljavalo. Mala, ali živa zajednica vjernika brižno se okuplja oko svojih pastira, zauzetih i brižnih svećenika. I upravo to je iskra nade u bolje sutra.

Vjernici su uglavnom poodmakle životne dobi i pamte dane kad su u njihovoj župi djelovale sestre Klanjateljice. Neki se prisjećaju i imena pojedinih sestara. Pitali su za sestre te podijelili neka svoja sjećanja i izrazili žalost što sestre više nisu u Novom Slankamenu i Inđiji. No ipak žive u nadi ponovnog susreta s nekim novim naraštajima Klanjateljica, kao što smo bile mi tih dana.

Sjedamo u auto i vraćamo se natrag u Hrvatsku, a moje misli plove u prošlost, 40-ak godina unatrag pokušavajući domisliti kako li je tada izgledao život Klanjateljica u tim mjestima. Čemu je težio tadašnji čovjek? Čime je bio zaokupljen? Što ga je radovalo?

Na kraju svoje putovanje zaključujem molitvom zahvale Bogu za tolike milosti koje mi je udijelio po svim dragim ljudima.

s. Olivera Šapina, ASC
Kutina, 11. 2. 2016.

Prethodni članakPROSLAVA SV. MARIJE DE MATTIAS U ZAJEDNICAMA KLANJATELJICA
Sljedeći članakTRIBINA – OPROSTI DA OZDRAVIŠ