DANI OTVORENIH VRATA U PODSUSEDU

1773

Otvoriti vrata svoga doma znači otvoriti vrata svoga srca i tako onima koji u taj dom ulaze omogućiti da se u njemu osjećaju kao u svojoj kući. Zajednica sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Podsusedu od 26. do 28. veljače 2016. kroz ostvarenje Dana otvorenih vrata za djevojke koje traže svoj životni put omogućila je to iskustvo djevojkama koje su odlučile provesti jedan vikend sa sestrama i uključiti se u program života zajednice. Djevojkama je kroz te dane pružena lepeza raznih duhovnih i životnih sadržaja te zajedničkih akcija, čijoj su organizaciji najviše doprinijele upravo sestre podsusedske zajednice zajedno s voditeljicom juniorki s. Marijom Pranjić, odgojiteljicom kandidatica s. Danijelom Anić te postulanticom Kristinom Vuković i kandidaticom Ivanom Milićević.

Susret je započeo okupljanjem, molitvom krunice Krvi Kristove te molitvom časoslova. U župi Svetog Ivana Bosca sudjelovale smo u pobožnosti križnoga puta i euharistijskom slavlju, a potom nastavile druženje za večerom. Dan je završio klanjanjem u kojemu smo promišljale i pokušale pred  živim Bogom odgovoriti na pitanje: Čija sam? Kome pripadam?

U subotu, nakon jutarnje molitve i doručka, svatko je doprinio pripremi ručka uz precizne upute s. Jagode Nikić. S. Ruža Bosankić je za vrijeme zajedničkog rada pričala o svome redovničkom pozivu. U kreativnoj radionici pod vodstvom s. Ljubice Radovac, u kojoj je djevojkama predstavljena Zaklada „Marija De Mattias“, izrađivale smo rukotvorine kao doprinos radu Zaklade. Popodne je s. Ljubica vodila bibliodramu na temu Milosrdni kao otac u kojoj smo retrospektivno gledale svoj život i iskustva Božjega milosrđa u njemu. Dan smo okrunile euharistijskim slavljem u župnoj crkvi, a nakon večere pogledale smo film, podijelile svoja razmišljanja o njemu te zajedno izmolile povečerje zahvalne za primljeno bogatstvo protekloga dana.

Nedjeljno dopodne bilo je snažno vrijeme u kojemu su s. Sunčica Kunić, s. Ivana Husnjak, s. Lucija Bijelić i s. Laura Cukar progovorile o otkrivanju i rastu Božjega poziva na posvećeni život te svog odgovora na taj poziv.

 

O ljepoti susreta i bogatstvu doživljenoga sudionice svjedoče same:

*O Klanjateljicama Krvi Kristove nisam znala skoro ništa, ali znala sam da Bog sve vodi i njemu sam se predala. Došla sam na susret kako bih više upoznala taj red i sestre, ali i da potvrdim neka svoja razmišljanja. Cijelo sam se vrijeme osjećala ugodno, opušteno i mirno. Imala sam osjećaj da sam sve sestre upoznala već prije i gotovo sa svakom sam našla neku zajedničku točku. Posebno mi je bilo dragocjeno što smo sve mogle slobodno dijeliti svoja životna iskustva. (Lana)

*Tri provedena dana u samostanu su mi veoma draga. Upoznala sam nekoliko osoba, doznala malo o njihovom životu i pozivu. Slušajući ih, zapazila sam da ima različitih puteva, ali cilj je svima isti, ići k Isusu. Iako imam već odgovor za svoj poziv, ovaj susret je samo ojačao moju želju. Svjedočanstva sestara su mi pokazala da se životne poteškoće lakše nose s Bogom. Sa sobom ću ponijeti puno sjećanja, a srce će mi ostati u samostanu, koji mi je ovih dana bio kao dom. Hvala Bogu na sestrama i djevojkama koje sam upoznala! (Biljana)

*Ovdje sam došla slučajno i bilo mi je super, sve sestre bile su srdačne i nasmijane, iako imam poteškoća doći među nepoznate osobe. Nekako sam zbog toga i prestala biti napeta i radovala se svemu što dolazi. Bilo mi je lijepo što smo sve radile zajedno. Posebno mi se svidio kreativan rad jer to volim. Mogla sam kroz sve aktivnosti dublje ući u svoj odnos s Bogom i bolje vidjeti sebe, i baš se osjećam kao da je ovo bio Gospodinov poklon za mene. Hvala Bogu i sestrama! (Mirjam)

*Slušajući i gledajući vas kroz vaš put, u vašim molitvama i zajednici koja se očituje kroz Božju ljubav i poziv, nameću mi se mnoga pitanja: biti dostojan, biti pozvan i biti ponizan. Kako? Toliko različitosti kojima se obogaćujete i kojima ste obogatile mene ovih dana u meni budi istinsku zahvalnost. Hvala, drage sestre! (Maja)

*Ispunjenom dušom i srcem moram zahvaliti za poziv na ovaj susret. Primile ste nas s puno ljubavi, jednostavnosti i osmijehom. Ovo je zaista prelijepo iskustvo u kome se jako očituje unutarnji mir i želja za traženjem Njega. Spoznala sam da je taj plamen, koji je uvijek tinjao u srcu, još uvijek prisutan. Hvala Mu na tome i nadam se da će se ubrzo očitovati moj životni put. „Tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se.“ (Marina)

*Zahvalna sam što mogu biti ovdje. Već prije sam osjećala da trebam ići na „mjesto pitanja“, da pružim Gospodinu priliku za odgovor. Zapravo se osjećam još zbunjenije jer moja čežnja za predanjem raste, ali ne osjećam mir da to bude u posvećenoj zajednici. Ipak svaki dio dana odavao mi je mističnost Božje milosti i otkupljenja i sigurno želim još ustrajnije da Božja riječ i sakramenti budu izvor moga života. Vjerujem da je prekrasno biti Klanjateljica Kristove Krvi, i sama sam tome naklona, ali mislim da trebam biti u svijetu. Nadam se da ću uskoro doživjeti jasnoću… Molim se Krvi Kristovoj, neka me čuva i brani od napasti da mogu slobodno služiti Božjoj volji! (Anđela)

 

s. Ivana Husnjak, ASC
Zagreb, 29. 2. 2016.