Domovina je naša na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu. (Fil 3, 20-21)
U večernjim satima 5. siječnja 2022. preminula je, u 83. godini života i 62. redovništva, naša sestra JELENA KANČELARIĆ. Nakon mjesec dana boravka u bolnici u Varaždinu i Novom Marofu završila je svoj ovozemaljski život preselivši se tamo gdje nam je Krist odvijeka pripravio mjesto.
Sestra Jelena rođena je 21. svibnja 1939. na otoku Olibu u obitelji Roka i Ivanice, rođene Barulić, gdje je odmalena odgajana u vjeri. Bila je osma od jedanaestero djece, od koje su prva dva sina umrla u ranoj dobi. Krštena je 29. svibnja 1939. u župnoj crkvi Uznesenja Marijina na Olibu. Osim blizine župne zajednice i crkve, na njezin je odgoj utjecalo i to što je već kao djevojčica od 5 godina pohađala zabavište kod sestara Klanjateljica.
Nakon jedne župne kateheze o evanđeoskim savjetima Jelena je osjetila želju postati redovnicom. U osobnoj i obiteljskoj molitvi tražila je od Gospodina znak njegove volje da pođe u samostan. Kada je stekla sigurnost da je to put kojim treba krenuti, u srpnju 1957. ušla je u zajednicu Klanjateljica te je kao kandidatica dvije godine boravila u Zagrebu (u Miramarskoj ulici). U srpnju 1959. započela je novicijat, a 15. kolovoza 1960. položila prve redovničke zavjete (u Bosanskom Aleksandrovcu).
Tih godina tri njezina brata, a poslije i četiri sestre, odlaze u Ameriku i tamo ostaju živjeti sa svojim obiteljima; samo su ljeti dolazili na svoj Olib, gdje su ostali roditelji i jedna sestra.
Nakon prvih zavjeta s. Jelena se iz Bosanskog Aleksandrovca vraća u Zagreb (u Miramarsku), pohađa glazbenu školu i Katehetski institut te pomaže u poslovima sakristanke u župi. U listopadu 1964. proživjela je sa zajednicom i stanovnicima Zagreba katastrofalnu poplavu koja je pogodila grad Zagreb. Po završetku obrazovanja na Katehetskom institutu godinu je dana vršila službu vjeroučiteljice u Župi svete Terezije od Djeteta Isusa na Miramarskoj. Doživotne zavjete položila je 15. kolovoza 1965. u Zagrebu, u samostanskoj kapelici na Tuškancu.
Tijekom 47 godina djelovala je kao katehistica, voditeljica liturgijskog pjevanja i sviranja, sakristanka u župama te dajući privatne satove sviranja – u više mjesta: u Šibeniku (Crnica), Bihaću, Ražancu, Prnjavoru (BiH), Selinama kod Zadra, Banjoj Luci (Novi Nazaret – BiH) i na rodnom Olibu, gdje je provela gotovo polovicu svoga aktivnog djelovanja.
Tijekom ljeta 1974. provela je dva mjeseca u posjetu svojoj braći i sestrama u Americi.
Za vrijeme svoga djelovanja u Prnjavoru teško se razboljela te u listopadu 1976. odlazi u Zagreb na liječenje. Nakon više mjeseci bolest se polako povukla i u lipnju 1977. s. Jelena nastavlja svoju službu katehistice, sviračice i sakristanke.
U rujnu 1984. poslana je u svoj rodni Olib, gdje je vršila službu katehistice, vodila crkveno pjevanje i brinula se za starije i bolesne stanovnike na otoku. Tu je provela 28 godina svoga redovničkog života i djelovanja. Više se godina hrabro nosila s posljedicama svoje bolesti, a kada više nije mogla hodati bez pomagala, nakon loma kuka i radi rehabilitacije, u siječnju 2012. napustila je svoj voljeni rodni Olib i došla u zajednicu u Ivanečkom Vrhovcu, gdje je boravila do kraja ovozemaljskog života. Prije nekoliko godina posjetili su je njezin brat i dvije sestre iz Amerike.
Hrabro je nosila svoj križ bolesti i nemoći. Iako je teško hodala i uz pomoć kolica, ustrajno se trudila, dolazila na zajedničke vježbe i pomno pratila sva zbivanja u Crkvi i svijetu. Znala je drugima pripovijedati novosti koje je čula posredstvom medija. Gospodin joj je gotovo do zadnjeg trenutka sačuvao bistrinu i pamćenje. Rado je čitala knjige i katoličke časopise te ispunjavala križaljke. Posljednjih mjeseci nije mogla čitati jer više nije dobro vidjela i naglo je slabjela. Kada bi ju sestre pitale što je boli i kako je, odgovorila bi: “Bog ima svoje planove, ja to ne mogu i ne želim mijenjati.”
S. Jelena pokopana je u grobnicu Klanjateljica na groblju u Ivancu 8. siječnja 2022., a na posljednje počivalište ispratilo ju je molitvom i pjesmom dvadesetak Klanjateljica iz raznih zajednica. Sprovodne obrede predvodio je vlč. Stjepan Šoštarić, svećenik varaždinske biskupije na službi u našoj samostanskoj zajednici. Na misi zadušnici, koju je također predslavio vlč. Šoštarić u kapelici samostana u Ivanečkom Vrhovcu, sudjelovale su sve sestre ove zajednice. Njezina rodbina i domaći vjernici nisu mogli biti na sprovodu ni na misi zadušnici – zbog udaljenosti i strogih epidemioloških mjera koje su tada bile na snazi.
U znak zajedništva i želje da budu na posljednjem ispraćaju s. Jelene, njezine sestre i braća iz Amerike naručili su veliki cvjetni aranžman, koji je stavljen kraj njezina lijesa i poslije položen na grob.
U nedjelju 9. siječnja 2022. u župnoj crkvi u rodnom Olibu slavljena je također misa zadušnica, na kojoj su sudjelovali žitelji Oliba i Klanjateljice koje tamo djeluju.
Draga s. Jelena, neka te Gospodin nagradi za sve učinjeno dobro i primi u svoje kraljevstvo. Nastavi ga slaviti u nebeskoj liturgiji kao što si to činila godinama ovdje na zemlji. Počivaj u miru!
Klanjateljice Krvi Kristove, Regija Zagreb