POKOPANA S. FINKA DOLIBAŠIĆ

860

Djelotvorna ljubav stoga treba da bude početak,
središte i cilj našeg međusobnog služenja
i služenja onima s kojima dijelimo radosnu vijest spasenja!

(VŽ 34)

Služeći velikodušno i predano čitavog života, u zdravlju i bolesti, sestra FINKA DOLIBAŠIĆ preselila se u kuću Očevu 4. kolovoza 2022. godine oko 3:30 ujutro u 69. godini života i 50. godini redovništva.

S. Finka Dolibašić rođena je u selu Žeravac, općina Derventa (Bosna i Hercegovina) 8. ožujka 1954. godine kao prvo od četvero djece oca Mate i majke Mare r. Prgomet. Djetinjstvo je provela u toplini obiteljskog doma odrastajući uz trojicu braće. Roditelji su na njih prenijeli evanđeoske vrijednosti koje su i sami živjeli, a s. Finka je još kao djevojčica, poticana primjerom svojih najbližih, uvijek bila sprema pomagati bližnjima u potrebi govoreći: „Možda je njemu teže nego meni!“. Po završetku osnovne škole osjeća Božji poziv na služenje u redovničkom životu te uz podršku i blizinu svoje obitelji ulazi u zajednicu Klanjateljica Krvi Kristove 26. 8. 1968. godine. Njezin se brat prisjeća tih trenutaka u kojima je, u pratnji majke, napustivši obiteljski dom i voljeno selo Žeravac, njegova sestra otišla u Zagreb, gdje je započela svoju redovničku formaciju.

U proljeće 1969. dolazi u Šibenik, a ujesen iste godine odlazi u Novi Slankamen, gdje ostaje godinu dana pomažući u kućanskim poslovima te vježbanju sviranja. U Bosanskom Aleksandrovcu boravi za vrijeme postulature i novicijata te ondje 15. kolovoza 1972. polaže prve zavjete. Svečanost polaganja zavjeta uveličala je njezina obitelj, brojna rodbina, ali i stanovnici sela Žeravac koji su tom prigodom organizirano došli autobusom u Bosanski Aleksandrovac. Doživotne zavjete položila je 21. kolovoza 1977. godine u svom rodnom selu u Župi sv. Franje Asiškog, u kojoj takvo slavlje nikad prije nije bilo upriličeno. Nakon prvih zavjeta, u rujnu 1972., dolazi u Zagreb u Župu sv. Petra, gdje su joj povjereni poslovi spremanja crkve i kuće, a dvije godine poslije uz rad pohađa i Katehetski institut. U rujnu 1976. odlazi u Šibenik, gdje joj je povjerena služba katehizacije u šibenskoj katedrali sv. Jakova i kućanski i uredski poslovi u biskupskom ordinarijatu. Nakon četiri godine (1980.) vraća se u Zagreb te nastavlja pohađati Katehetski institut i subotnju školu za crkvene orguljaše na Institutu za crkvenu glazbu „Albe Vidaković“. Po završetku studija (1984.) ponovno odlazi u Šibenik, gdje joj je povjerena služba mjesne poglavarice i katehistice,  a 1988. premještena je u Zagreb – u  Podsused, gdje vrši službu odgojiteljice kandidatica. Nekoliko je godina bila članica Komisije za redovnički odgoj naše provincije. Godine 1992. imenovana je poglavaricom zajednice u Podsusedu te započinje i s katehizacijom u osnovnoj školi.

U studenom 1993. imenovana je za provincijalnu savjetnicu na dvogodišnji mandat zamjenjujući oboljelu s. Vinku Matijević i istodobno nastavlja vršiti povjerene službe u zajednici u Podsusedu. Ponovno biva imenovana poglavaricom zajednice u Podsusedu 1995. te ondje ostaje do 2001. Iste godine ponovno preuzima službu provincijalne savjetnice te u toj službi ostaje na Tuškancu do 2004., kada odlazi u zajednicu na Trešnjevci i vrši službu poglavarice. U tom razdoblju povjerena joj je i briga za odgoj sestara juniorki. Godine 2005., nakon izbora s. Bernarde Krištić za vrhovnu poglavaricu, s. Finka se vraća u provincijalnu kuću na Tuškanac kao vršiteljica dužnosti provincijalne poglavarice i ujedno služi kao poglavarica te zajednice. Od 2006. do 2012. godine bila je poglavarica zajednice u Borovu Naselju – Vukovar, a uz tu je dužnost radila i kao vjeroučiteljica u školi i župi. Na Tuškanac se vraća 2012. godine služeći kao regionalna savjetnica i poglavarica zajednice. U zajednicu u Karlovac premještena je 2016. godine te djeluje kao vjeroučiteljica u župi Švarča, a od 2018. do 2021. obnaša službu poglavarice.

U zajednicu u Podsused ponovo dolazi 2021. godine i također obnaša službu poglavarice. Nakon pogoršanja njezina zdravstvenog stanja (bolovala je od karcinoma pluća) i moždanog udara, u srpnju ove godine povjerena je  skrbi sestara zajednice u Okučanima u okrilju Doma „Dragi bližnji“

S. Finka je bila jednostavna, nesebična i temeljita u darivanju drugima. Imala je bistro oko za uočavanje, uho spremno i strpljivo za slušanje svih tuga i radosti onih s kojima je i među kojima je živjela. Sebe nije štedjela dajući prednost potrebama „dragog bližnjeg“. Kao katehistica bila je kreativna, precizna i predana radu, a djeca su joj činila osobito veselje. Znala je s njima uspostaviti blisku, spontanu komunikaciju te kroz igru s lakoćom prenijeti evanđeoske poruke. Svojom dovitljivošću i poletnošću bila je ures zajednica u kojima je djelovala šireći svojim pozitivnim duhom atmosferu prihvaćanja, ističući uvijek ono dobro u osobama. Spremno je sudjelovala i na različitim slavljima koja su se održavala u zajednicama te je svojim vedrim duhom i umijećem pravljenja slastica razveseljavala sestre. Pronalazila je načine i razloge da okupi sestre, da im pokaže blizinu, zanimanje i podršku te se istinski radovala svakom njihovu uspjehu. U brojnim službama koje je vršila do izražaja je dolazila njezina skromnost, otvorenost i dobrohotnost, ali i pronicljiv duh spreman u bližnjemu pronalaziti kvalitete. Dosljedno njegujući molitveni i sakramentalni život, produbljujući svoju posvetu Gospodinu, živjela je svjesnost da je poziv Klanjateljice ljubav koja je, kada je istinska, protkana otajstvom križa. Gajila je i povezanost sa svojom primarnom obitelji. U njezinu rodnom selu Žeravac inicirala je prije dvadeset godina, 2003. godine, okupljanje rodbine koja živi širom svijeta kako se, kako je znala reći, „ne bi pozaboravljali“. Susret se odvijao svake godine prvog vikenda u kolovozu. Ove godine okupili su se dvadeseti put na susret. Draga s. Finka ovaj put nije bila fizički s njima, ali duhom zasigurno jest. Dan prije posljednjeg ispraćaja u Zagrebu, u rodnom je Žeravcu održan susret rodbine, komemoracija te misa zadušnica za s. Finku.

Kada joj je prije tri godine otkrivena zloćudna bolest, sve je svoje pouzdanje odlučno stavila u Gospodinove ruke. Bolest je podnosila strpljivo, odvažno, smireno te svjesno predana svetoj volji Zaručnika kojem je darovala život.

Sprovodne je obrede 8. kolovoza 2022. na groblju Mirogoj u Zagrebu vodio don Anto Stojić, salezijanac, župnik u Podsusedu, uz sudjelovanje preč. Dražena Karačića, župnika župe Srca Isusova – Karlovac, vlč. Duje Kurtovića, župnika na Švarči u Karlovcu, fra Slavka Milića, župnika u Borovu Naselju – Vukovar i trojice Misionara Krvi Kristove iz Zagreba p. Ilije Grgića, p. Marijana Zubaka i p. Ivana Raljušića.

Svetu misu zadušnicu predvodio je don Anto Stojić u župnoj crkvi sv. Ivana Bosca u Podsusedu, uz koncelebraciju trojice spomenutih župnika iz župa u kojima je s. Finka djelovala. Ukopana je u sestarsku grobnicu na zagrebačkom Mirogoju.

U sprovodnim obredima i misi zadušnici sudjelovalo je preko 40 Klanjateljica, braća Mirko, Stipo i Anto s obiteljima, veliki broj rodbine i župljana iz Podsuseda, Vukovara i osobito iz Karlovca, koji su došli organizirano autobusom.

Draga s. Finka, hvala ti za sve što si nam darovala! Hvala na primjeru predanog služenja, na primjeru strpljivog nošenja patnji! Vedrina koju si sijala oko sebe sigurno će donijeti plodova, a neka tvoj zagovor bude podrška svima nama. Počivaj u miru Božjem!

Sestre Klanjateljice Krvi Kristove
Regija Zagreb