KLENOVNIK: SESTRE KLANJATELJICE KRVI KRISTOVE HODOČASTILE MARIJINIM PUTEM

329

U prigodi 350. obljetnice prvog pisanog spomena pilova otajstava krunice Blažene Djevice Marije u Klenovniku, sestre Klanjateljice Krvi Kristove iz Zagreba sa svojih pet kandidatica iz njihovog samostana Marije Suotkupiteljice u obližnjem Ivanečkom Vrhovcu hodočastile su u nedjelju 29. svibnja uz postaje Marijinog puta do kapele sv. Vuka (Wolfganga) u Vukovoju.

U kapeli sv. Vuka sestre su nakon molitve krunice i pjevanih Lauretanskih litanija predvodile svečanu pjevanu Večernju u zajedništvu s ostalim hodočasnicima, koji su tim duhovnim sadržajem zaključili nedjeljne svibanjske pobožnosti.

Prema dostupnim podatcima u župnom uredu u Klenovniku, do sada nije zabilježeno da se u kapeli sv. Vuka molio časoslov pa je ovim hodočašćem i sudjelovanjem sestara klanjateljica Krvi Kristove prvi put izmoljena pjevana Večernja, a želja da se s takvim oblicima pobožnosti u toj očuvanoj izvorno gotičkoj kapeli iz 1508. godine nastavi ubuduće.

Na završetku hodočašća i molitve Večernje, o prisutnosti redovnica u župi Klenovnik govorio je mons. Nedjeljko Pintarić, podsjetivši da su u vrijeme grofa Ivana IV. Draškovića i njegove supruge Marije Magdalene Nadasdy 1672. godine podignuti pilovi otajstava krunice od dvorca u Klenovniku do kapele sv. Vuka te da je grofica Marija Magdalena 1703. godine, kada su uršulinke iz Požuna (Bratislave) morale bježati u vrijeme Rakoczyjeve bune, među kojima je bila i njezina kći Ana Julijana, primila u klenovnički dvorac, a potom dovršila utemeljenje uršulinskog samostana u Varaždinu.

Spomenuo je i djelovanje milosrdnih sestara Svetoga Križa iz Đakova koje su od 1928. godine pa do završetka Drugog svjetskog rata 1945. djelovale u Sanatoriju za tuberkulozu u Klenovniku, ali po dolasku komunista na vlast više nisu bile podobne za socijalno i karitativno djelovanje koje su vršile u bolničkoj ustanovi.

Sličnu sudbinu doživjele su i sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog koje su upravljale Pučkom djevojačkom školom u Ivancu od 1867. godine do 1947. godine kad su bile otpuštene sa službovanja te su napustile Ivanec.

Iz klenovničke župe dvije su djevojke izabrale redovnički poziv: s. M. Arkanđela (Mira) Fruk (1927. – 2015.) u Družbi sestara milosrdnica sv. Vinka Pulskoga u Zagrebu i s. Jeronima (Marija) Vuglovečki u Družbi sestara Presvetoga Srca Isusova u Rijeci, koja sada djeluje u Zagrebu.

Osvrnuo se i na međunarodno djelovanje sestara klanjateljica Krvi Kristove na svim kontinentima, te djelovanje hrvatskih sestara u više od 30 zajednica u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Australiji.

Tragični ratni događaji devedesetih godina prošlog stoljeća kada su ih velikosrpski huškači protjerali iz njihovih samostana u Novoj Topoli i Bosanskom Aleksandrovcu utjecali su i na dolazak u zagorski kraj, rekao je mons. Pintarić. Podsjetio je da su prije trideset godina sestre započele gradnju svog današnjeg samostana u Ivanečkom Vrhovcu koji je bio i plod molitava župljana s ivanečkim župnikom Tomom Habdijom i konkretnog djelovanja njegovog nasljednika župnika Stjepana Najmana s tadašnjom Upravom klanjateljica Krvi Kristove u gradnji najmlađeg samostana u biskupiji.

Izrazio je i radost što se prvi put u povijesti kapele sv. Vuka, stare više od 500 godina, okupile brojne redovnice koje su zajedno molile s hodočasnicima u kapeli sv. Vuka.

Danas u ivanečkoj zajednici žive sestre starije životne dobi, bolesne sestre kao i one koje se brinu o njima, kao i sestre koje su aktivne u apostolatu: vjeroučiteljice u osnovnoj i srednjoj školi, voditeljice župne kateheze i zajednice Krvi Kristove te predvođenja liturgijskog pjevanja itd. Samostan je ujedno i centar u kojem se održavaju duhovne obnove i vježbe za mlade, sestre, bogoslove, đakone te članove raznih crkvenih udruga i pokreta, te formacija kandidatica. Djelovanje sestara i samostan su doprinos različitim duhovnim ponudama u Varaždinskoj biskupiji, kao i poticaj da se mladi iz tog dijela biskupije odazovu u redovnički život.

Nazočnima se obratila poglavarica Regije Zagreb s. Zdravka Leutar. Izrazila je zadovoljstvo što su sestre i kandidatice mogle zajedno moliti u lijepoj prirodi, hodočastiti Marijinim putem te osjetiti vjerničko zajedništvo. Zahvalila je i domaćem župniku Josipu Jagarčecu na gostoprimstvu, koji je zatim ukratko predstavio klenovničku župu i hodočašća u kapelu sv. Vuka tijekom liturgijske godine.

U kapeli sv. Vuka nalazi se oltar Blažene Djevice Marije koji je Hrvatski restauratorski zavod kompletno obnovio 2018. godine. Današnji je oltar sastavljen od dva oltara, starijeg s kojeg sačuvani natpis potvrđuje da je Bratovština sv. Wolfganga 1674. godine kod kipara Ivana Jakova Altenbacha dala izraditi oltar, a taj je majstor napravio i kip Bogorodice s Djetetom u cvjetnom vijencu koji se danas nalazi u središnjoj niši retabla oltara. Oko 1729. godine prvotno postavljen oltar Blažene Djevice Marije zamijenjen je novim, u čije je središte uklopljen spomenuti Altenbachov kip Bogorodice s Djetetom. Uz Bogorodicu koja stoji na oblacima i polumjesecu, sa žezlom u desnoj ruci, okružena vijencem stiliziranih oblaka i sunčanih zraka iz 1674. godine, na konzolama su postavljeni kipovi sv. Katarine i sv. Barbare. Oltar i njegovi kipovi potječu iz radionice varaždinskog kipara Ivana Adama Rosemberga čiji se radovi nalaze u klenovničkoj župnoj crkvi Presvetog Trojstva i dvorskoj kapeli sv. Antuna Padovanskog. Natpis na kartuši oltara govori i o brizi domaćih ljudi za kapelu, vrlo detaljno navodeći imena članova Bratovštine, članova obitelji Pintarić, Jurinec, Čelig i Cingesar iz obližnjeg zaseoka Pintarića.

Autori oltara Blažene Djevice Marije, Ivan Jakov Altenbach i Ivan Adam Rosemberg, iznimno su značajni kipari, obojica građani Varaždina, koji su svojim kiparskim umijećem i djelima uveli nova barokna stilska obilježja na područje sjeverozapadne Hrvatske te se na tom oltaru može promatrati razvoj stilskih obilježja u rasponu od pedesetak godina.

IKA
Klenovnik, 30. svibnja 2022.