DUHOVNE VJEŽBE U NOVOJ TOPOLI

664

U Samostanu Svete Obitelji u Novoj Topoli od 08.03. do 14.03.2022. održane su duhovne vježbe  za sestre Klanjateljice Krvi Kristove. Sudjelovalo je sedamnaest Klanjateljica i jedna sestra iz Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, Sarajevske provincije. Voditelj je bio dr.sc. fra Josip Jozić, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

Biblijska podloga ovih duhovnih vježbi bio je tekst iz 1 Kor 13, 1-13 svima nam poznat kao hvalospjev ljubavi. Voditelj je u uvodnom predavanju istaknuo da tema predavanja neće biti isključivo samo ljubav nego ljubav i kategorije koje spadaju u iskustvo ljudskog odnosa na relaciji ja – Bog, ja i bližnji, ja u odnosu prema samoj sebi polazeći od tog da je jedino Božja ljubav bezuvjetna.

Jedna od kategorija našeg odnosa prema Bogu je licemjerstvo. Licemjerje je u evanđeoskim tekstovima prikazano kao razlog otvorenog Isusovog sukoba s farizejima i licemjerstvo je zapreka za istinsku vjeru, nadu i ljubav. Realnost života, zainteresiranost i spontanost dokidaju licemjerstvo.

Laž je suprotna ljubavi, a može biti i kategorija našeg odnosa prema Bogu. Čovjek vrlo lako izabire, bilo zbog zavodljivosti bilo zbog svog komfora, lažne bogove jer mu oni daju sigurnost. Bog koji se objavio Abrahamu je Bog koji u konačnici ostaje tajna i s njime se ne može manipulirati da nam ispuni sve što tražimo od njega.

Strah je zapreka ljubavi u odnosu prema Bogu. Strah je temeljni čovjekov osjećaj i nastaje kada dođemo u opasnost. Iz perspektive vjere ovdje možemo govoriti o  tjeskobi: u području vjere čovjek se nađe u odnosu prema Bogu koji je, i kad se objavio ostao tajna, to je nešto što znači  rizik, to nije nešto gdje se nalazi sigurnost. Bog ne daje odgovore odmah, to je i u primjeru Isusove smrti, uskrsnuće je Božji odgovor „na drugu“ ne odmah  „na prvu“.

U relaciji ja i drugi susrećemo neke kategorije odnosa kao što su isključivost, tolerancija, cinizam. Isključivost ili prezir ide za tim da drugi uopće ne postoji.  Može se manifestirati kroz demoniziranje drugog, zapravo učiniti drugog kao nekog koga se treba bojati, koloniziranje drugog, depersonaliziranje drugog tj. onemogućavanje drugog  u odlučivanju, trivijaliziranju drugog, sve njegovo pokazuje se kao bezvrijedno i vaponiziranje drugog tj. udaljavanje drugog. Nepoznavanje drugog je uzrok isključivosti. Tolerancija u današnjem svijetu je jako važna ali je ona na granici pozitivnog i negativnog. Ona zapravo znači da trpimo ili podnosimo nekog, a to onda znači da nam do toga i nije stalo. Ljubav uključuje brigu i zauzetost za drugoga, a tolerancija je podnošenje drugog u njegovoj različitosti. Nemoguće je zamisliti obiteljske, prijateljske ili odnose u našim  redovničkim zajednicama zasnovane na toleranciji. Cinizam je suprotnost svemu što je stvarno ali isto tako znači pasivnost da se ništa i ne promjeni. Cinizam u odnosu na zajednicu znači nevjerovanje u zajednicu, nedopuštanje sebi prave radosti u zajednici, a s time se postavljati u dvije situacije; govoriti kad treba šutjeti i šutjeti kad treba govoriti. Cinizam se manifestira kroz podsmijeh odnosno izrugivanje vrednota i podrugivanje, ismijavanje dobrih djela.

U odnosu prema samima sebi promatrali smo kategorije sebičnost i narcisoidnost. U sebičnosti drugi uopće nisu važni, važno je da su samo moje potrebe podmirene. Egoizam je zapravo koristoljublje, sve se može činiti za svoju korist. Egocentričnost – usmjerenost samo na sebe. I kreposti se u sebičnosti mogu izvrnuti kada se od neke kreposti učini nešto  korisno za sebe to  je zapravo koristoljublje pa i na planu kreposti. Važno je biti svjestan i svojih mana i svojih vrlina i to prema kriteriju istine, a na prema procjeni drugih. Narcisoidnost je odnos prema slici o samome sebi, na način da se zataškava istina o sebi, opravdava sebe, bježi se od žrtve, discipline.

Posebno izazovne teme su bile ljubav  i neprijatelji, s pitanjem tko su nam uopće neprijatelji, stvaramo li ih mi sami. Isus kada poziva na ljubav prema neprijateljima ne stavlja pri tome neki argument : Ljubi neprijatelja jer… jednostavno za ljubav nema argumenta, ljubi se jer se ljubi. Opraštanje uvreda nadilazi pravičnost i pravdu. Kad se u odnosima ne može opraštati događa se raskid. Ne može opraštati onaj tko nije doživio iskustvo praštanja, to je za nas posebno važno na razini vjere doživjeti Božje praštanje da bismo to prenijeli na iskustvo međusobnih odnosa. Oprostiti se može samo ono što se i stvarno dogodilo.

U završnom predavanju uslijedila je sinteza i povezivanje sa Smjernicom Regionalnog sabora, jer se sve ove rečene stvari mogu prepoznati u njoj.

Ovo je samo jedan mali dio od ponuđenog bogatstva promišljanja od strane voditelja koje nam je omogućavalo svakodnevno iskreno propitkivanje vlastitih relacija. Hvala fra Josipu. Hvala sestrama zajednice u Novoj Topoli na svem trudu  i brizi da smo mogle biti ovdje na način „Dobro nam je ovdje biti“. Hvala sestrama naših zajednica koje su nas „pokrile„ u našim odgovornostima da možemo imati ove dane, hvala Regionalnoj upravi za trud oko pronalaženja voditelja i hvala Dobrom Bogu za sve ovo zajedno.

s. Marijana Pintarić
Nova Topola, 14.03.2022.