ALKOHOLIZAM JE POKRIVAČ POD KOJIM OSOBE TRAŽE SKLONIŠTE OD SVOJIH ŽIVOTNIH NEGATIVNIH ISKUSTAVA

437

U povodu Međunarodnog dana borbe protiv alkoholizma razgovarali smo sa s. Amatom Anđelić, koordinatoricom terapijskog Centra “Marjanovac”…

Razgovarao: Željko IvkovićKatolički tjednik

Sestra Amata rođena je 1960. u župi Prozor. U samostan sestara Klanjateljica Krvi Kristove ušla je 1976., a vječne zavjete položila 1981. Završila je Katehetski institut pri KBF-u u Zagrebu 1988. te 15-ak godina radila u nekoliko škola u Hrvatskoj.

Godine 2003. otišla je u Rim u terapijsku zajednicu San Carlo Talijanskog centra solidarnosti Don Mario Picchi, koja je smještena u Castel Gandolfu gdje je osposobljena za rad u terapijskoj zajednici po filozofiji i metodologiji programa Projekt Čovjek. Nakon povratka radi u Centru Marjanovac nepunih 20 godina te je zahvalna Bogu za prigodu što može pomagati mladima i njihovim obiteljima pronaći put povratka iz pakla ovisnosti…

S njom smo razgovarali o alkoholizmu, razlozima započinjanja pretjerana konzumiranja alkohola te društvenoj štetnosti ove pojave…

Poštovana, 1. travnja obilježava se Svjetski dan borbe protiv alkoholizma. Recite nam na početku što nam poručuje ovaj nadnevak?

Obilježavanjem određenih nadnevaka u nizu kalendarske godine želi se svratiti pozornost na neko činjenično stanje s namjerom da nam se naglasi određeni problem u društvu. Istodobno obilježavanje tih nadnevaka ima i svoju edukativno-preventivnu ulogu. Na taj se način poziva društvo i pojedince (npr. Dan voda, Međunarodni dan žena, Dani mimoze, Međunarodni dan borbe protiv ovisnosti i sl.) razmisliti i vrjednovati stavove s obzirom na tematiku dana koji se obilježava.

Vjerujem kad bismo ljude pitali što obilježavamo 1. travnja, da bi malo tko znao da je to i Svjetski dan borbe protiv alkoholizma. Ovim danom, barem jednom u godini, želi nam se skrenuti pozornost na sveprisutnu razornu moć alkohola koji ima, ne samo organske, nego i socijalno-društvene posljedice.

Možete li nam reći, iz svojeg izravna iskustva rada u komuni, što je to alkoholizam?

Krenemo li od definicije kako ga definira Svjetska zdravstvena organizacija, alkoholizam je teška bolest ovisnosti koja zahtijeva dugotrajno liječenje i oporavak. Krenemo li od našeg iskustva koje proizlazi iz rada s ovisnicima alkoholičarima u terapijskoj zajednici: alkoholizam je poput drugih ovisnosti – pokrivač pod kojim osobe traže sklonište od svojih životnih negativnih iskustava. A u konačnom smislu konzumacija alkohola najčešće ima štetne posljedice po zdravlje, ali i uzrokuje porast nasilja, razaranje obitelji i druge društvene probleme.

Prema onomu što ste čuli od samih korisnika u zajednici za liječenje ovisnosti, recite nam zašto ljudi počinju piti alkohol?

Različiti su motivi pijenja i stresori kojima su uvjetovani: (ne)mogućnost uklapanja u društvo, prilagođavanje društvenim statusima, spolna određenost – drugačije je kod muškaraca, nego kod žena, način za preživljavanje određenih životnih trauma, kompleksa…

Alkoholizmu najčešće prethodi tzv. „predalkoholičarsko uživanje alkohola“, to jest prekomjerno pijenje alkoholnih pića kroz duže ili povremeno vremensko razdoblje, pogotovo kod mladih osoba koje postupno dovodi do stvaranja ovisnosti o alkoholu, a u kasnijim fazama i preraste u alkoholizam kao bolest.

Gledano u cjelini, vrlo često je ovo predalkohočarsko uživanje alkohola ujedno i ulaznica u druge oblike ovisnosti.

Je li u današnjem vremenu konzumiranje alkohola svojevrsna „pozitivna“ ovisnost jer onaj tko ne pije, nije u modi?

Ne bih to odmah nazvala ovisnošću, ali jedan rizičan stil življenja, zabave definitivno da. Ovdje je više razlika između umjerena pijenja i predalkoholičarskog pijenja alkohola.

Limit, prema nekim agencijama u SAD-u koje definiraju umjereno pijenje, otprilike je kao jedno piće dnevno za žene i ne više od dva konzumirana pića za muškarce – približno 12 grama. Nažalost, često je probijen, osobito kod mladih. Ako ćemo pak govoriti o umjerenu „pijenju alkohola“, on općenito ne uzrokuje probleme. Ali treba imati na umu da ima osoba koje nisu u stanju postaviti ni prihvatiti granice umjerena i prag tolerancije nije isti za sve.

Koliko je alkohol zapravo društveno štetan?

Čovjek je društveno biće i kao takav pozvan je biti u skladu sam sa sobom i drugima. A kad je alkoholizam u pitanju, ta skladnost zna izgubiti svoj osnovni smisao. Međutim, društveno pijenje, to jest pijenje društveno prihvatljivo od sredine ima jako puno štetnih posljedica, npr. moždani udar, prometne nesreće, rak, neplodnost, defekti novorođenčadi… Samo nekoliko podataka koji govore u prilog štetnosti alkohola: kod alkoholičara koji nije prestao piti smanjuje se očekivano trajanje života za 10 do 15 godina; procjenjuje se da u Europi oko 14 milijuna ljudi pati od ovisnosti o alkoholu, a s alkoholom je povezano čak 6,5% smrtnih slučajeva; na pet muških alkoholičara dolazi jedna žena; uz mnoge tjelesne probleme izazvane zloporabom alkohola (kao što su neurološki problemi, ciroza jetra, rak gušterače…) socijalne posljedice alkohola nemjerljive su jer je kod alkoholičara cijela obitelj pogođena; alkohol ne samo da je društveno štetan, nego je u prvom redu štetan i za samog konzumenta i ta štetnost ovisi o više čimbenika: je li riječ o muškarcu ili ženi, trudnici, mlađoj, zrelijoj ili starijoj osobi, ženama koje pokušavaju zatrudnjeti, osobama koje planiraju voziti…

Posljedice već i kod društveno prihvatljiva pijenja mogu biti fatalne.

Kakav je savjet za rodbinu i prijatelje osobe koja klizi u ovu ovisnost?

Ukoliko sumnjate da vaš član obitelji ili prijatelj ima problem s alkoholom, nemojte se pretvarati da je sve u redu da ne bi drugi primijetili. Oni to već i tako znaju. Izrazite otvoreno svoju bojazan i sumnju zbog njegova/njezina načina života, s jedne strane, ali istodobno i svoju spremnost za pomoć, s druge strane.

Razgovarajte s njima o problemu ovisnosti samo kada su trijezni i smireni kao i vi sami. Ne dopustite da vas u zatvorenost vode: sažaljenje, sram, ljudski obzir, umanjivanje i podcjenjivanje same težine problema.

Tražite podršku svojih članova obitelji i prijatelja, ali isto tako i stručnjaka za problematiku alkoholizma i ovisnosti s obzirom da alkoholizam vrlo često dolazi u kombinaciji s drugim ovisnostima.

Imaju li udruge liječenih alkoholičara pozitivne rezultate?

Da, naravno i one su jako bitne u procesu rehabilitacije jer proživljeno iskustvo pobjede vraća optimizam i nadu da je promjena moguća. One su jako bitan čimbenik podrške u održavanju apstinencije nakon određena tretmana, bilo da je riječ o posthospitalnom tretmanu, terapijskoj zajednici ili drugom obliku pristupa problemu alkoholizma.

Kakav je Vaš konkretan rad u Marjanovcu i koje metode koristite?

Centar za odvikavanje od ovisnosti Marjanovac u svom pristupu korisnicima naših usluga, radeći po programu Projekt Čovjek Talijanskog centra solidarnosti don Mario Picchi iz Rima, uvijek ima pred sobom, u prvom redu, osobu s problemom ovisnosti i njezino ljudsko dostojanstvo, a ne samu supstancu, ma što god ona bila (droga, alkohol, kocka, tablete…)

Pristup je psihosocijalni uz radnu terapiju individualno programiran prema svakom korisniku ovisno o samoj problematici. Osim individualnog pristupa u radu tu su i različiti oblici skupne dinamike, radno-okupacijske terapije, kreativne radionice…

Možemo li progovoriti o statistikama u svezi s liječenjem alkoholizma u terapijskoj zajednici Centar Marjanovac, projekta koga su nositelji Klanjateljice Krvi Kristove? Odakle se javlja naviše ljudi? Zanima nas i dobna statistika te ona po spolovima?

S obzirom da ovaj projekt, koga su nositeljice Sestre Klanjateljice Krvi Kristove, nije od samog početka primao alkoholičare, nego isključivo samo ovisnike o drogama, broj korisnika samo s problemom alkohola manji je u omjeru na njih. Ali vrlo često uz jednu ovisnost dolazi i druga ili jedna drugoj prethode. Nešto što je očigledno da se u zadnjih nekoliko godina povećava interes i alkoholičara za boravkom u terapijskoj zajednici.

Naši korisnici dolaze najčešće s teritorija BiH, iako ih ima nešto manji udio i iz Srbije. A kad je u pitanju dobna skupina kod alkoholičara, ipak se radi više o populaciji između 30 i 40 godina pa ponekad i više. Kad je riječ o narkomaniji, onda tu prevladava mlađa populacija. Kad se pak govori o zastupljenosti muških i ženskih ovisnika, to je onda negdje omjer 4:1 u korist muškaraca.

Prema vašem iskustvu, igra li vjerska pripadnost ulogu u postotku konzumenata alkohola, alkoholizmu te izlječenju od njega?

Uzmemo li u obzir da je BiH multikonfesionalna i da sve tri najzastupljenije vjere – židovi, kršćani i muslimani, imaju po svom vjerskom nauku pogled na alkoholizam kao nešto zabranjeno, onda mi se čini da je taj utjecaj prilično oslabio.

Čovjek je duh, duša i tijelo pa prema tome prakticiranje vjerskog života ipak ima utjecaj na cjelovitost osobnosti.

Na veličinu dostojanstva i vrijednosti obitelji u naše nam je dane ponovno skrenuo pozornost papa Franjo u postsinodalnoj apostolskoj pobudnici Amoris laetitia. Također, u njoj napominje kako različite ovisnosti uništavaju obitelji. Možete li nam reći nešto o odnosu između alkoholizma, agresivnosti i broju razorenih obitelji?

Gdje je god ovisnost u pitanju, pokidani su i nagriženi mnogi obiteljski odnosi. Jako je mali broj obitelji alkoholičara, a da tu nisu trajno svađe. Uzmemo li u obzir da samo u Europi imamo oko 14 milijuna ljudi koji pate od ovisnosti o alkoholu, a s alkoholom je povezano čak 6,5% smrtnih slučajeva, to je onda more patnje, razočaranja, obiteljskog nasilja, zlostavljanja…

Trećina brakova se raspada zbog alkoholizma, zanemaruju se obiteljske dužnosti, obitelj se osiromašuje.

Uzmimo hipotetičku situaciju svećenika liječena alkoholičara koji mora slaviti sv. misu na kojoj se konzumira vino. Može li se takav svećenik izliječiti? Koliko je u kontekstu alkoholizma važno dostojanstveno i umjereno ponašanje svećenika, kako na župi, tako i u privatnom životu?

Svi smo mi u Crkvi pozvani na svjedočenje i naviještanje Božjeg kraljevstva prvenstveno svojim životom. Također Crkva je i ljudska i božanska. Ako promatramo alkoholizam kao bolest, onda je to jednako bolest i kod vjernika laika i svećenika. Mislim da je važno imati za takve osobe razumijevanja i da je posebno važna uloga odgovornih struktura u Crkvi takvim osobama omogućiti adekvatan oblik liječenja koji će štititi njihovo i ljudsko i svećeničko dostojanstvo.

U tom kontekstu vidim i mogućnost liječenja i ozdravljenja, ne samo svećenika, nego uopće osoba u duhovnim staležima.

U našem podneblju pravljenje rakije društveni je događaj, rekli bismo ritual. Što mislite zašto je to tako i šteti li u konačnici čitavom društvu?

Svako podneblje ima svoje specifičnosti, oblike tradicionalnih rituala koji sami po sebi nisu ni pozitivni ni negativni. Oni su onakvi kakav im predznak damo. Našem društvu više štete razlozi zbog kojih dolazi do pretjerana konzumiranja alkohola sa i bez pečenja rakije. Ima puno bitnijih stvari oko kojih se treba više angažirati kao što su: nezaposlenost, siromaštvo, nefunkcioniranje društvenih struktura, urušavanje ljestvica vrjednota, moralnosti, koji su često razlog okupljanja oko „veselog stroja“.

Kako gledate na to da vjernici pretjeranim konzumiranjem alkohola ignoriraju sedam smrtnih grijeha? Jesu li toga svjesni?

Kao vjernici naravno odgovorni smo za odgoj svoje savjesti i razlikovanje dobra od zla i poznavanja crkvenog nauka i rasta u vjeri. U tom kontekstu sve što čovjek čini protiv svoga tjelesnog zdravlja na određeni način čini i protiv svog duhovnog zdravlja. Želim vjerovati u dobro svakog čovjeka, ali ponekad ipak prevlada naša slabost. Tješi nas da je Isus rekao da je došao zbog grješnika, a ne zbog pravednika.

www.nedjelja.ba
Bos. Aleksandrovac, 9. travnja 2022.