PEDESETA OBLJETNICA REDOVNIČKIH ZAVJETA S. KAROLINE MILJAK

318

Đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić predvodio je u četvrtak 20. kolovoza svečano misno slavlje u župi Sv. Josipa na Trešnjevci, u povodu pedesete obljetnice redovničkih zavjeta nacionalne ravnateljice pastorala Roma i tajnice Odbora Hrvatske biskupske konferencije za pastoral Roma, članice Družbe Klanjateljica Krvi Kristove s. Karoline Miljak, ASC.

Prije početka misnog slavlja u povodu proslave pedesete obljetnice redovničkih zavjeta nacionalne ravnateljica pastorala Roma i tajnice Odbora HBK za pastoral Roma s. Karoline Miljak, upravitelj župe Sv. Josipa na Trešnjevci vlč. Damir Ocvirk uputio je čestitke s. Karolini, zatim pozdravio okupljene svećenike, vjernike i posebno predstavnike romskih zajednica, te nazočne iz Hrvatske biskupske konferencije i Hrvatske katoličke mreže. “Danas ćemo izreći veliko hvala Bogu na redovničkom služenju, ali naša zahvala neka ujedno bude i tihi vapaj za novim redovničkim zvanjima”, naveo je vlč. Ocvirk.

Uvodeći u euharistijsko slavlje nadbiskup Hranić je naveo da s. Karolina pedeset godina vjerno služi Bogu u Hrvatskoj provinciji Družbe sestara Klanjateljica Krvi Kristove, a gotovo četrdeset godina svjesno i hrabro korača prema crkvenim marginama te velikodušno dariva izvan granica Crkve radeći s Romima. “Draga s. Karolina u ime svih nas, i ja čestitam zlatni redovnički jubilej. Čestitam Vam i u ime Papinskoga vijeća za cjeloviti ljudski razvoj, u ime Odbora Hrvatske biskupske konferencije za pastoral Roma na čelu s predsjednikom mons. Božom Radošem, biskupom varaždinskim, te u ime Međunarodnog katoličkog Odbora za Rome”, rekao je mons. Hranić.

U homiliji je nadbiskup Hranić istaknuo da je s. Karolina kao mlada djevojka, sa 17 godina odlučila doći u redovničku zajednicu Klanjateljica Krvi Kristove. “Nakon prvotne redovničke formacije, ona polaže prve redovničke zavjete 15. kolovoza 1970. (…) sestra je zasigurno u svojoj redovničkoj zajednici upijala svijest o tome da je Krist Gospodin prolio svoju krv za sve ljude. Ona je Klanjateljica Krvi Kristove, časti Krv Kristovu prolivenu za nas, za sve nas”, naveo je nadbiskup istaknuvši kako je već tada s. Karolinu zahvatila svijest da je Krist oduvijek u svojoj krvi i u sebi uspostavio mir te odlučio od svih naroda ovoga svijeta, “pa tako i od Hrvata i Roma u Hrvatskoj učiniti jedan novi Božji narod u svojoj Crkvi.”

“S. Karolina bila je na službi kao mlada redovnica u Kutini i jednoga dana vračala se u Kutinu te je došla na jedno raskrižje (…) Na tom raskrižju ona je zastala i sve u njoj je progovorilo da ona sada treba otići u romsko naselje”, ispričao je nadbiskup te rekao kako je s. Karolina uspostavila dijalog s Romima koji vrlo često, zbog našeg odnosa prema njima, trpe od kompleksa manje vrijednosti, a zbog s. Karoline osjetili su se prihvaćenima i voljenima. “Osjetili su da je ljubav prema njima Božja ljubav u krajnoj liniji, po njoj kao redovnici, došla među njih”, rekao je nadbiskup Hranić te nastavio: “Od 1983. godine ta se povijest trajno nastavlja.” “Draga s. Karolina čestitamo Vam na Vašoj hrabrosti i spremnosti da probijate led i da budete pionir”, naveo je također nadbiskup istaknuvši kako ga je, kao dugogodišnjeg predsjednika Odbora HBK za pastoral Roma, upravo s. Karolina oduševila i otvorila oči u radu s Romima zbog čega ih je više cijenio i vrednovao.

S. Karolina obnovila je svoje redovničke zavjete riječima: “Pouzdavajući se u Boga koji je uvijek vjeran, od danas nadalje upravljam svoj pogled sve jače prema Gospodinu. Zavjetujem Bogu čistoću, siromaštvo i poslušnost prema konstitucijama Klanjateljica Krvi Kristove. Obećavam svojim sestrama da ću s njima dijeliti život i poslanje ove zajednice u Crkvi dok nastojim odgovoriti na Kristov poziv da ga slijedim. Neka Gospodin uzdrži ovu moju volju.”

Iz Papinskoga vijeća za cjeloviti ljudski razvoj također su uputili čestitku pape Franje s. Karolini. “Njegova svetost, papa Franjo od srca podjeljuje apostolski blagoslov s. Karolini Miljak, Klanjateljici Krvi Kristove, prilikom slavlja pedesete obljetnice redovničkih zavjeta i zaziva, po zagovoru presvete Djevice obilje božanskih milosti”, poručio je Papa pismom.

Nakon pročitane čestitke pape Franje, regionalna poglavarica Družbe sestara Klanjateljica Krvi Kristove s. Zdravka Leutar također je uputila čestitke za ovaj poseban događaj. “Kako bi rekao sv. Pavao, u zgodno i nezgodno vrijeme, tako je sigurno kroz ovih pedeset godina u životu s. Karoline bilo puno radosti i zadovoljstva, ali sigurno i puno teških životnih trenutaka. Večeras ti od srca čestitam na hrabrosti i vjernosti u služenju Gospodinu u zgodno i nezgodno vrijeme. Neka te snaga Krvi Kristove jači i snaži u tvome budućem životu”, navela je s. Zdravka Leutar.

S. Karolina Miljak rođena je 14. studenoga 1950. u Zenici, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu pohađala je u Zenici, a srednjoškolsko obrazovanje stekla je u Zagrebu u Gimnaziji “Tin Ujević”. Stupila je u Družbu Klanjateljica Krvi Kristove (ASC) Adoratrice del Sangue di Cristo 1967. godine. Prve zavjete polaže 15. kolovoza 1970. Studij teologije započela je u Zagrebu, a nastavila u Rimu na Papinskom Sveučilištu Gregoriana gdje je stekla diplomu iz Teologije i diplomu iz Duhovnosti.

Nakon studija bila je katehistica u Kutini u razdoblju od 1983. do 1987. Rad s Romima započela je upravo u Kutini gdje je otišla podučavati vjeronauk u romsko naselje. “Bio je to rizik zbog nerazumijevanja crkvenih službenika kao i komunističkoga režima, ali pogodna okolnost je bila ta što se nitko nije htio baviti s tom populacijom, pa nisu zanimali niti komuniste te sam mogla dosta nesmetano raditi”, navodi s. Karolina.

Na prijedlog nekih članova Biskupske Konferencije Jugoslavije 1987. godine, poglavari s. Karolinu oslobađaju fiksne nastambe na župi i povjeravaju joj pastoral Roma, pastoral mladih i utemeljivanje laičkih zajednica Krvi Kristove. S. Karolina predložila je da se osnuje Odbor za pastoral Roma pri Biskupskoj Konferenciji Jugoslavije i te iste godine Biskupska Konferencija Jugoslavije osniva Odbor za pastoral Roma pri BKJ, a s. Karolini povjeravaju Tajništvo Odbora, a u dogovoru s Predsjednikom Vijeća za Migracije u Vatikanu s kardinalom Cheliem, mons. Ćiril Kos imenuje je nacionalnom ravnateljicom Biskupske Konferencije Jugoslavije. Ona i danas djeluje kao neformalna nacionalna ravnateljica za pastoral Roma te voditeljica ureda za pastoral Roma HBK. S. Karolina Miljak obišla je gotovo sva romska naselja na području tadašnje Biskupske Konferencije Jugoslavije kao i romske kampove po predgrađima europskih gradova poput Pariza, Rima, Barcelone i dr. gdje su većinom bili Romi koji su došli s teritorija tadašnje Jugoslavije.

U razdoblju od 1987. do 2013. godine područje rada joj je obuhvaćao pastoral Roma, pastoral mladih: duhovne obnove i ostali oblici susreta s mladima diljem Domovine, tribine za studente, duhovne obnove za laike, duhovne vježbe za časne sestre, duhovne obnove po župama za prvopričesnike i njihove roditelje, za krizmanike i njihove roditelje i kumove, trodnevnice po župama, predavanja duhovnoga karaktera za profesore po školama, predavanja i duhovne obnove za naše iseljenike u Njemačkoj, duhovne obnove po župama uoči pojedinih blagdana koji su se slavili u župi i dr.

Od 1984. sve do danas, s. Karolina sudjeluje na međunarodnim susretima koje organiziraju razna europska tijela, a odnose se na problematiku Roma: Međunarodni Kongresi u Vatikanu – Vijeće za migracije; Međunarodni Katolički Odbor za Rome (Comité Catholique International pour les Tsiganes C. I. T) Francuska, Njemačka, Amerika, Austrija, Češka, Slovenija, Crna Gora, Poljska, Češka, Slovačka, Italija i druge zemlje; Caritasi po Europi,Njemačka, London, Italija, Slovenija i dr.; Susreti Europske biskupske Konferencije – Vijeće za migracije CEE itd.; Susreti koje su organizirala druga tijela izvan Crkve.

Izabrana je također u Upravu Međunarodnog katoličkog Odbora za Rome sa sjedištem u Belgiji, a poslije u Francuskoj, gdje i danas obnaša tu dužnost i sada je već u šestom mandatu kao delegat toga Odbora za Vatikan – Papinsko Vijeće za migraciju.

Od 2003. do 2011. s. Karolina je bila u Novoj Gradiški gdje je s gradskom upravom i školom radila na pokretanju boljeg života za Rome na socijalnom, prosvjetnom i vjerskom području. U to vrijeme imenovana je za Povjerenicu za pastoral Roma Požeške biskupije, na poziciju ju je imenovao požeški biskup Antun Škvorčević, a na toj dužnosti ostala je sve do ponovnog dolaska u Zagreb 2011. Kroz vrijeme boravka u Novoj Gradiški trajno je dolazila raditi u uredu za pastoral Roma na Kaptolu 1, Zagreb, u prostorije kurije mons. Vladimira Stankovića, u kojima je ured smješten, sve do prelaska u zgradu HBK 2012.

Kroz cijelo razdoblje od 1994. do 2013. s. Karolina je:

  1. Sudjelovala u uspostavi Romske odgojne zajednicu (ROZ) u suradnji s dr. sc. Nevenom Hrvatićem, prof. te grupom profesora i studenata s Filozofskog Fakulteta u Zagrebu. Svake godine oni održavaju susrete s četrdesetak djece Roma. Susret je prosvjetnog, opće kulturnog i vjerskog karaktera.
  2. Ustanovila i održava susret s djevojčicama romske populacije, tzv. REKOD (Romi, Evangelizacija, katehizacija, odgoj, duhovnost) koji priprema djevojčice za obiteljski život. Susret je isključivo vjerskog karaktera.
  3. Niz godina s prof. Nevenom, Romima i studentima volonterima organizira i vodi radio emisiju: Nevo Drom (Novi put) na Hrvatskom katoličkom radiju.
  4. Četiri puta unutar Odbora pokrenula je i sudjelovala u provođenju ankete stanja Roma na području prvo BKJ, a zatim HBK.
  5. Održala je niz predavanja na međunarodnim susretima, u školama Hrvatske i na župnim vjeronaucima, na romsku tematiku.
  6. Unutar Odbora inicira i sudjeluje u provođenju dvanaest Nacionalnih i Međunarodnih susreta pastoralnih djelatnika među Romima.

Organizirala je također četiri međunarodna susreta pastoralnih djelatnika među Romima: Zagreb 1991., Tuheljske Toplice 1998., Trogir 2008, Trogir 2019.

Osim toga unutar redovničke zajednice povjerena su joj razna poslanja:

  • Rad u odgoju i pastoral mladih (15 godina)
  • Predsjednica Povjerenstva za laičke zajednice Krvi Kristove na području Hrvatske, BiH, Njemačke, Australije (25 godina)
  • Vodila duhovne vježbe za sestre i laike
  • Simultano prevodila i održavala predavanja u Centru duhovnosti Klanjateljica Krvi Kristove u Rimu
  • Članica Centra duhovnosti u Rimu za Centralnu Europu
  • 20 godina radila na kanonizaciji utemeljiteljice Klanjateljica Krvi Kristove Marije De Matias i privela proces kraju 2003.godine
  • Radila u Hrvatskom Caritasu kao koordinatorica osoblja u Caritasovoj kuhinji
  • Šest godina Provincijalna savjetnica
  • Dvadeset pet godina  7 mandata od po 3 i 6 godina) mjesna poglavarica u raznim zajednicama Provincije Klanjateljica Krvi Kristove – Provincija Zagreb

IKA
Zagreb, 21. kolovoza 2020. godine

* * * * *

ČESTITAMO! S. Karolina Miljak, nacionalna ravnateljica pastorala Roma, slavi pedeset godina redovništva

Nacionalna ravnateljica pastorala Roma i tajnica Odbora HBK za pastoral Roma, s. Karolina Miljak, ASC, otkriva zašto se prije pedeset godina odlučila za redovnički poziv, kako se uključila u pastoral Roma i što je naučila od njih.

Odaziv na redovnički poziv

Prije svega, je li vam bilo teško opredijeliti se za redovnički poziv?

Kao i za svaki poziv, uvijek je prisutno propitivanje je li to tvoj put, uvijek se važu i druge mogućnosti. Tako sam i ja razmišljala i vagala je li za mene redovnički ili laički život. Eto, uvijek je dobro slušati svoje srce.

Zašto ste se onda opredijelili za Klanjateljice Krvi Kristove?

Sestre su bile kod nas u župi ali, iskreno govoreći, meni je tada bilo svejedno kod kojih sestara ću poći, meni je samo bilo važno da budem redovnica. Nisam puno poznavala te razlike, a zapravo ih i nema puno. Pa temelj nam je svima Isus, a samo se način djelovanja tu i tamo nešto razlikuju. Rekla sam svom župniku da bih rado bila redovnica, a on je meni rekao: “Dobro razmisli! Isus Krist je bio razapet na križu i ostao ondje tri sata. Hoćeš li ti moći tako cijeloga života?” Ja sam, s obzirom da u mladosti ne razmišljaš puno nego ti je u glavi samo ono što želiš, samo rekla: “Hoću.” I tako sam se pridružila klanjateljicama.

Kako ste se snašli u Družbi i kako su sestre prihvatile jedan veliki dio vašega života o kojem ćemo kasnije reći malo više?

Mogu reći da sam se jako dobro snašla. Moja obitelj nije bila presretna mojom odlukom i zato sam u tim prvim danima uvijek mislila da se ne dogodi da me dođu odvesti doma. Tako da sam uvijek više prianjala i nekako me to tjeralo da uvijek više prianjam uz ono što sam izabrala.

Avantura duga četrdesetak godina

Kad se u javnosti kaže s. Karolina Miljak, onda ste zasigurno najpoznatiji po pastoralu Roma. Vi ste i nacionalna ravnateljica tog pastorala i tajnica Odbora HBK već dugi niz godina, još od vremena biskupske konferencije bivše države. Kako je do toga došlo?

Kad sam se vratila sa studija, išla sam u Kutinu, u jednu župu koja je jako bila aktivna. Pokojni mons. Željko Slonjšak mi je stvarno dao otvorene ruke i mogla sam raditi puno i sa svim župljanima. Imala sam djecu od prvog do osmog razreda na filijalama, u centru od petog do osmog razreda, krizmanike, srednjoškolce, studente koji su dolazili preko vikenda doma, obitelji… Jednom sam vidjela da Romi dolaze krstiti djecu, a ja sam mislila da su svi Romi muslimani. Nešto kasnije, kad sam se vraćala s filijale i imala nešto vremena, rekla sam Isusu:

“Ako na semaforu bude zeleno, idem pripremiti misu. Ako bude crveno, ići ću lijevo prema romskom naselju.” Kad sam došla do semafora, bilo je crveno. Kad se uključilo zeleno, skrenula sam prema romskom naselju. Ma, već i prije tog semafora mislila sam da ako odem do njih, možda se nešto i promijeni.

Cijelo tadašnje društvo, nažalost i Crkva u tom društvu, Rome je doživljavalo kao da ‘postoje tamo neki ljudi, ali nemojmo ih dirati, oni imaju svoj svijet i svoju civilizaciju.’

Mislila sam, ako skrenem, možda se nešto i promijeni, a ako ne, ostat će status quo. Kad sam se vraćala, bilo mi je jasno da su Romi prekrasni ljudi, gostoljubivi, dobronamjerni i iskreni. Tada sam shvatila da su ovo prave misije na tlu domaće Crkve i rekla: “Ovdje se ni po koju cijenu ne zaustavljam!” Eto, tako je to počelo.

Romi čuvaju brojne vrijednosti koje smo mi pokopali

U ovih skoro 40 godina, koje su ljepote rada s Romima, a koji su izazovi?

Ljepote su bile u tome što sam krčila jedan novi put koji dotad nije postojao i to je bilo zaista lijepo. Imala sam jedno zadovoljstvo, ono na što Drugi vatikanski sabor poziva, stvaranja novih puteva. S druge strane, u njihovom svijetu sam našla toliko iskonskih primjera tko je čovjek. Naime, Romi čuvaju neke vrijednosti koje smo mi davno pokopali. A izazova je bilo svaki dan, kao i uvijek kada se surađuje s ljudima.

Jedan od glavnih izazova bio mi je da sami Romi uzmu svoje živote, sudbinu svoga naroda, u svoje ruke. Nažalost, to i danas živi među nama koji nismo Romi, da se za njih netko treba brinuti, da se treba za njih misliti, za njih napraviti ovo ili ono, a rijetko se shvaća da treba s njima to sve činiti.

Nedavno sam s jednom institucijom doživjela da mi skoro nisu dali da mi dođe romska obitelj, odnosno glava obitelji i i njegova kći koja je brinula o toj obitelji. Ja sam rekla: “Ako oni ne dolaze, ne dolazim ni ja. Oni nisu maloljetni, nego odgovorni ljudi koji se mogu brinuti za svoju obitelj i možemo s njima zajedno razgovarati o tim problemima.” To je za mene bio jedan od glavnih izazova i drago mi je da je to danas tako, jer Romi ulaze u sve društvene strukture, bez obzira na određeno dostignuće da budu u tim strukturama. Uostalom, svaki čovjek mora rasti, pa tako i oni, ali mi je drago da malo-pomalo oni uspijevaju. Naše je da im damo potporu i da im pomognemo otvarati nove putove i stvarati novi mentalitet, s obzirom na društvene i crkvene strukture.

Jezik nije prepreka

Sestro Karolina, jeste li u ovih 40 godina naučili dobro neki neki njihov jezik?

S obzirom da svaka etnička grupa Roma praktički ima svoj jezik, to nije jednostavno. Tek u Londonu 1971. godine na Prvom svjetskom kongresu Roma dogovoreno je da rromani ćhib bude zajednički jezik. Međutim, više od 90% Roma u Hrvatskoj ne pozna taj jezik, s obzirom da postoje čak dvije varijante jezika. Osim toga, naši Bajaši, koji su većinom katolici, taj jezik uopće ne poznaju, a Romi iz Like ne poznaju nijedan drugi jezik osim hrvatskoga. Kad sam počela raditi s Romima, ta svijest o zajedničkom jeziku nije prodrla ni među Romima, ni u društvo, ni u Crkvu.

Vidjela sam da je mentalitet bio takav da bi moje poznavanje samo jednog jezika više značilo razdvajanje među samim Romima. Kad sam progovorila nekoliko riječi na jednom jeziku, skupina koja govori drugim jezikom mi je to pomalo zamjerila. Tako sam shvatila da se bolje s time ne zamarati, nego ih intuicijom razumjeti i družiti se s njima.

Ono što mi je važno da ih, kad nešto trebam, od njih to i tražim. Primjerice, autorica sam dvaju katekizama, odnosno jednoga katekizma koji smo preveli na dva jezika, i to na jezik Bajaša i na rromani ćhib. Dakle, to su dva jezika kojima najviše govore Romi katolici u Hrvatskoj i zato smo prevodili na ta dva jezika. Jako je važno da vi tražite njihovu uslugu, a normalno je da ćete vi pratiti i nadgledati situaciju.

Što na kraju razgovora poručiti Hrvatima, što Romima, što Crkvi, a što društvu u Republici Hrvatskoj?

Budimo najprije ljudi jedni prema drugima. Poštujmo vrijednosti jednih drugih i raznolikosti jedni drugih, a ne gubimo svoje identitete.

S. Karolina, hvala Vam na gostovanju na HKR-u!

Hvala vama na pozivu i preporučam se u molitve vaših slušatelja i čitatelja i neka Krv Kristova sve ono što je, snagom Božjom, čovjek stvorio, opečati za vječnost.

Podsjećamo na kraju da će s. Karolina Miljak pedesetu obljetnicu redovničkih zavjeta proslaviti u četvrtak, 20. kolovoza misnim slavljem koje će u crkvi sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci u 19 sati predvoditi đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.

Hrvoje Josip Bišćan – IKA
Zagreb, 21. kolovoza 2020. godine