Krist će se uzveličati u mom tijelu,
bilo životom bilo smrću.
Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak.
(Fil 1, 20c-21)
Naša draga sestra JOSIPA SANTRO blago je u Gospodinu preminula 13. studenog 2020. godine. Imala je 85 godina od kojih je 63 živjela kao Klanjateljica Krvi Kristove.
Ruža, s. Josipa Santro je rođena 24. ožujka 1935. u mjestu Kukavice u općini Kupres, župa Otinovci (Vrhbosanska nadbiskupija u BiH). Bila je najmlađa od sedmoro djece u obitelji Ante i Luce rođ. Lozančić, koji su obitelji Klanjateljica Krvi Kristove darovali dvije svoje kćeri: Danicu, koja je preminula u veljači 2010. godine i, 9 godina mlađu, Ružu, s. Josipu. Majka joj je bila krhkoga zdravlja te je umrla u 49. godini života. Otac je ostao sam sa sedmero djece.
Okolnosti 2. svjetskog rata primorale su njezina dva strica da s obiteljima presele u Mahovljane kod Banja Luke. Sa sobom su uzeli njezinog brata Stipu i sestru Danicu. Nekoliko godina kasnije izgorjelo je cijelo selo gdje su živjeli, te je i njezin otac s ostalom djecom izbjegao u Mahovljane kod braće. U ratu su joj poginula oba strica i brat Stipo, ni za grob im se ne zna.
U dvadesetoj godini života odlučila je slijediti svoju sestru Danicu, te je 21. siječnja 1955. godine stupila u Družbu Klanjateljica Krvi Kristove. Prve zavjete je položila u Bosanskom Aleksandrovcu, 15. kolovoza 1957., a doživotne u Zagrebu – Tuškanac 56, 14. kolovoza 1962. godine.
Poslanje s. Josipe bilo je većinom vezano uz kuhinju i domaće poslove, a djelovala je požrtvovno i samozatajno u našim zajednicama, župnim kućama i nadbiskupskom dvoru.
Nakon prvih zavjeta poslana je u župu Staro Petrovo Selo, gdje s još dvije sestre otvara zajednicu i ostaje 4 godine. Sljedeću godinu dana boravila je u Zagrebu – Miramarska 100, te se pripremala za polaganje doživotnih zavjeta.
Godine 1963. tadašnja Uprava Provincije Zagreb prihvatila je molbu vlč. Josipa Kasića, dušobrižnika za Hrvate u Clifton Hill-u (Melbourne) u Australiji, i poslala 4 sestre koje započinju pastoralni rad među hrvatskim iseljenicima. Među njima je bila s. Josipa.
Gotovo 50 godina živjela je i djelovala na Australskom tlu u raznim mjestima: Clifton Hill (Melbourne), Canberra, Sydney, Cook, Adelaide. U Adelaide je bila i poglavarica zajednice. Tu je u rujnu 2007. godine proslavila zlatni jubilej, 50 godina redovničkih zavjeta.
Sestre, koje su s njom dijelile život u zajednicama u Australiji, pišu:
„S. Josipa je bila osoba velikog srca. Svojom vedrinom, neugasivim osmjehom i prihvaćanjem osobâ bez razlike osvajala je srca svih s kojima je dolazila u kontakt. Njezinu ljubav, velikodušnost i gostoprimstvo osjetili su svi koji bi pokucali na naša samostanska vrata.
Mnogi je se sjećaju kao druge Majke Terezije. Nakon obavljenih dužnosti u zajednici, rado je posjećivala obitelji i pojedince, pružajući im riječ evanđeoske utjehe i suosjećanja, moleći s njima i za njih. Njihove potrebe i želje nisu izmicale njezinoj brizi, posebno onih najpotrebnijih.
Osim djelovanja u Hrvatskim misijskim postajama, s. Josipa je radila u Nadbiskupskom dvoru u Canberri oko 15 godina služeći kao kuharica trojici biskupa. Bila je veoma cijenjena i voljena. Svi su u njoj prepoznavali redovnicu punu ljubavi. Zahvalne smo Bogu za njezino svjedočanstvo koje i danas živi u srcima mnogih koji su je poznavali“.
Kad su joj snage onemoćale sama je zaželjela vratiti se u Domovinu. U siječnju 2012. dolazi u Zagreb i neko vrijeme boravi u regionalnoj kući na Tuškancu. U zajednicu starijih i nemoćnih sestara u Ivanečkom Vrhovcu došla je u kolovozu 2012. godine u dobi od 77 godina. Dok su joj fizičke i mentalne snage dopuštale uključivala se u svaki posao u zajednici. Mnoge sate je provodila u kućnoj kapelici i kad bi ju upitali za koga moli, odgovorila bi – za potrebne.
Zahvalne Gospodinu na daru ove sestre našoj redovničkoj obitelji i ujedinjene u molitvi, predajemo je Ocu Nebeskom, kako bi je primio u svoje Kraljevstvo gdje će uživati puninu zajedništva sa svima svetima, s Marijom De Mattias i sestrama koje su joj prethodile u vječni život. Neka počiva u Božjem zagrljaju, kao što je i sama za svoga života mnoge grlila i objeručke prihvaćala!
Draga s. Josipa, pamtit ćemo tvoje nasmiješeno lice i srdačnost u susretima, tvoju požrtvovnost, jednostavnost i povjerenje u Gospodina. Uživaj blaženstvo vječnoga života! Počivaj u miru Božjem!
Sprovodne je obrede 17. studenog 2020. g. predvodio vlč. Kristijan Stojko, župnik u Ivancu, te nakon sprovoda sv. misu zadušnicu u župnoj crkvi Svete Marije Magdalene. Radi situacija s pandemijom korona virusa sudjelovalo je desetak Klanjateljica, brat Tomo i četvoro nećakinja i nećaka. Posmrtni ostaci s. Josipe položeni su u grobnicu Klanjateljica na groblju u Ivancu.
Klanjateljice Krvi Kristove,
Regija Zagreb