Utemeljitelj Družbe Misionara Predragocjene Krvi
i nadahnitelj Družbe Klanjateljica Krvi Kristove
Gašpar del Bufalo rođen je u Rimu 6. siječnja 1786. Od mladosti vođen apostolskim žarom, posvetio se evangeliziranju djece, seoskog stanovništva te siromašnih i bolesnih; posebnu je ljubav pokazivao prema bolesnicima u sirotištima i bolnicama.
Zaređen je za svećenika u Rimu 31. srpnja 1808. Za vrijeme vladanja Napoleona, zbog čvrste vjernosti Svetom ocu, bio je prognan i smješten u zatvor u sjevernoj Italiji. Po povratku u Rim, nakon Napoleonova pada, papa Pio VII., povjerio mu je, zajedno sa skupinom svećenika, obnovu klera i kršćanskog puka održavanjem pučkih misija i duhovnih vježbi.
Vođen velikom ljubavlju prema otajstvu Krvi Kristove i u želji da što više njezina ploda otkupljenja donese dušama, 1815. osnovao je Družbu Misionara Predragocjene Krvi. Njegovo je propovijedanje bilo veoma plodno, osobito u području južnog Lacija (Lazio), kojeg su opustošili razbojnici.
Svojim savjetom pomogao je Mariji De Mattias u osnivanju Družbe Klanjateljica Krvi Kristove i tako postao njezinim nadahniteljem.
Umro je u Rimu 28. prosinca 1837. Papa Pio XII. proglasio ga je svetim 12. lipnja 1954.
Blagdan sv. Gašpara slavi se 21. listopada.
(usp. Vlastita slavlja Družbi Misionara Krvi Kristove
i Klanjateljica Krvi Kristove, Zagreb 2012.)
V. A. / 20. 10. 2015.