SEDMI LJETNI KAMP NA OTOKU OLIBU

1867

U organizaciji Povjerenstva za zvanja i pastoral mladih sestara Klanjateljica Krvi Kristove i ovoga je ljeta održan ljetni kamp u Centru Sanguis Christi na otoku Olibu.

U četiri grupe, od 14. srpnja do 16. kolovoza 2015., sudjelovalo je 40-tak osnovaca, srednjoškolaca i studenata. Voditeljice kampa bile su: s. Olivera Šapina, s. Nada Grgić, s. Melita Petra Kraševac, s. Laura Cukar, s. Danijela Anić i s. Mirjana Juranović.

O tome kako su sami sudionici doživjeli vrijeme provedeno u našem Centru možete čitati dalje u tekstu.

Mirjana Juranović

„Svakog čovjeka Bog je za nešto i zbog nečega poslao u svijet. Smatram da je mene poslao da širim ljubav oko sebe, da volim i da budem voljena, da jednog dana budem majka i da imam svoju obitelj kojoj ću širiti riječ Božju te ih učiti kako vjerovati i kako voljeti druge.“

Andrea

„Bog je pomno tražio svakog od nas, pogledao nas je i pozvao onakve kakvi jesmo. Tako mislim da je i mene poslao i dao mi priliku da izgradim sebe u što boljeg čovjeka. Često sam bila slaba, ali on mi je pomogao i vjerovao u mene. Zato ću Božji poziv uvijek otvorena srca prihvaćati i širiti njegovu Riječ.“

Marija

„Blagoslov je i Božji dar doći na Olib sa svojim prijateljima i uz šum valova, pjev ptica, miris mora i blagi povjetarac osluškivati što ti Bog govori. Zahvalna sam Bogu što me poslao na taj predivan otok pješčanih plaža i veličanstvenih izlazaka sunca na kojem su sestre Klanjateljice Krvi Kristove organizirale duhovno-rekreacijski kamp za mlade.

Nakon naporne akademske godine, bio mi je potreban duhovni i fizički odmor. Moja su očekivanja bila i više nego ispunjena. Bilo je to jedno prekrasno iskustvo, tjedan dana živjeti s predivnim, otvorenim i jednostavnim ljudima te dijeliti s njima sve. Posebno sam zahvalna na sestrama Lauri i Meliti koje su uložile puno ljubavi i truda približujući nam svaka na svoj način vjeru, nadahnjujući nas i vodeći nas kroz sve dane ispunjene sadržajima.

Jutarnji psalmi su nas uveli u dan, a nakon doručka sestre su nam predstavile teme dana zanimljivim prezentacijama, pjesmama i filmićima koji su nas potaknuli na razmišljanje o odnosu s Bogom, a plod tog promišljanja bio je vidljiv u večernjim razgovorima i raspravama gdje smo se otvarali jedni drugima, međusobno se slušali i bolje upoznali. U razmatranju Božje riječi pomogli su nam i jako dobri filmovi povezani s temama, kao i euharistija, krunica, klanjanja kada smo Bogu zahvalili na svim milostima i darovima, a posebno dan tišine kada smo u izoliranosti, šutnji i sabranosti intenzivnije osjetili Božju prisutnost u nama. Iako smo imali dosta slobodnog vremena, dan šutnje nam je dobro došao. Nije bilo lako, no ja sam shvatila najvažniju stvar: da je Bog uvijek sa mnom i da me voli. Isus to nikad nije prestao govoriti svojim učenicima, posebno Petru koji je kao i ja griješio i bojao se, no Isus mu je oprostio i volio ga.

Osim duhovne okrepe, imali smo dovoljno slobodnog vremena za kupanje, druženje, šetnju, sviranje i pjevanje.

Na Olibu sam osjetila dobrotu i međusobno povjerenje koje pobuđuje osjećaj sigurnosti. Svidjela mi se strpljivost u svemu i spremnost na pomoć. Ovo iskustvo me ispunilo i obogatilo, mnogo sam naučila o sebi, o Bogu i njegovim planovima sa mnom, bolje sam upoznala svoje prijatelje i učvrstila svoju  vjeru i nadam se da ću je sada još dublje živjeti.“

Sabina Mikor

„Bitno je očima nevidljivo, samo se srcem dobro vidi – mogla bih reći da je to moja prva lekcija koju sam dobila na Olibu. Naime da budem iskrena, nisam previše očekivala od tog susreta, najviše sam se nadala da ću se uspjeti odmoriti, biti u miru i uživati u moru.

Često su ljudi pred napasti da traže stvari, osobe ili događaje koje se našim vanjskim očima čine «duhovnije» pa tako i ja, iako nisam očekivala dobila sam veliko duhovno bogatstvu u druženju sa curama i sestrama, mogu reći da sam na Olibu prvi put vidjela sestre Klanjateljice Krvi Kristove svojim srcem i da sam u njima pronašla pravi mali biser za svoju dušu.

Na Olibu nas nije bilo puno, ali to je učinilo to iskustvo još ljepšim jer smo imale priliku upoznati se malo bolje i prisnije,otvoriti se jedna drugoj, za mene je to bilo iskustvo radosti zajedništva jer svaka osoba je donijela nešto posebno i drugačije.

Sada kada sam se vratila u svakodnevni život često sa čežnjom pomislim da sam barem na Olibu, ali znam da to Bog ne bi htio jer bi to bilo bježanje,ali se radujem svim našim budućim susretima, jer svaki susret nas obogaćuje…i nadam se da ću blago koje sam primila u našem druženju i u svim budućim susretima uspjeti zadržati u svojoj «glinenoj posudi» ali istovremeno tješim se misleći da nije problem samo što je moja glinena posuda preslaba,već je kao što jedna pjesma kaže Ljubav Božja preobilna za ove naše glinene posude.“

Slađana

„Božjom «slučajnošću» ove sam godine prvi put sudjelovala na duhovnoj obnovi za mlade kod Klanjateljica Krvi Kristove. Tamo sam čula i za obnove koje se na Olibu organiziraju već neko vrijeme. Zvučalo je zanimljivo i primamljivo, s jedne strane ponuđen je odmor na moru, uživanje u ljetnim radostima i čarima mora, a s druge rad na vlastitoj duhovnosti, razvijanje odnosa s Bogom i bližnjima.

Godinama nisam bila na moru i imala sam veliku želju ove godine otići, ali sam u isto vrijeme željela da to bude nešto posebno (i pristupačno). Nije bilo naznaka da će mi se želja ostvariti. No, Božje «slučajnosti» se često pokažu kao veliki pokloni iz njegove Očinske ruke. Tako je bilo i u mom slučaju: prva duhovna obnova mi je donijela lijepo iskustvo druženja s Klanjateljicama, mladima i Bogom, ali i otvorila vrata za još dublje druženje i zajedništvo i to na Olibu, pod Božjom zastavom. Konačno, moja želja se ostvarila, poseban odlazak na more.

Nažalost iskustvo Oliba je već sada iza mene, ali srećom dogodilo se. Uistinu mogu reći da je Bog najbolji planer te da daje ono što nam treba i što je najbolje za nas. Ne samo da sam uživala u moru, nego i u društvu drugih djevojaka i sestara Klanjateljica. I dok nas je sunce sve izvana obasjavalo i grijalo, zajedništvo koje je nastalo davalo je toplinu iznutra. Posebno dragocjene bile su zajedničke molitve, teme koje smo razmatrale, razgovori, podjele iskustava. Vodstvo sestre Danijele doprinijelo je finom balansu svega što smo radili, sklad i mir bili su prisutni.

S. Danijela je izabrala temu SUSRETA za osobno i zajedničko promišljanje. Tih dana na Olibu pitali smo se: «Tko sam ja?», «Tko je moj bližnji?», razmišljali smo o biblijskim susretima, susretu s Bogom, a čuli smo i o Mariji De Mattias te njenom iskustvu susreta s Bogom i «dragim bližnjim».

Postavljena su nam pitanja na koja odgovore ne dajemo često,ali ih svake sekunde živimo, pitanja na koja možda i ne sluteći odgovore dajemo živim odnosima sa sobom samima, drugima i Bogom. I u našem zajedništvu, na koncu, pojavili su se neki odgovori na ta pitanja. Pozornošću i strpljivošću jednih prema drugima kao da smo odgovorili «Moj bližnji si ti, poštujem te i slušam te», osmijeh upućen drugome svjedočio je radost osobe i radost susreta s bližnjim; jutarnja i večernja molitva, odlasci u crkvu potvrdili su nam tko je i na kojem mjestu bi trebao biti Bog u našim životima. U tom zajedništvu na Olibu bilo je uistinu mnogo odgovora.

Jako sam zahvalna jer sam bila dio tog zajedništva. Novo iskustvo bio je i suživot sa sestrama Klanjateljicama koje su rekle «DA» Bogu te svoj život položile u Njegove ruke i za bližnjega.

Tamo gdje su Isusovi, radost je. Tamo gdje je Isus, lijepo je. I, ako nije sve savršeno, On jest. On nas je okupio, darovao, bio s nama i zato hvala Mu!“

Maja Franjkić