ODRŽANE DUHOVNE VJEŽBE ZA SVEĆENIKE, REDOVNIKE I REDOVNICE IZ VIDOVICA I KOPANICA

2122

Pod geslom „Isus Krist – uzor ljubavi prema Bogu, domu i narodu“, od 19. do 22. listopada 2014. u župama Vidovice i Kopanice kod Orašja u Bosanskoj Posavini održane su duhovne vježbe za svećenike, redovnike i redovnice rodom iz ove dvije župa koje su do 1979. godine bile jedna župa dok Kopanice nisu osnovane kao samostalna župa. Sudjelovalo je oko 40 svećenika, redovnika i redovnica među kojima i Vidovljanin mons. Ilija Janjić, biskup kotorski, i Kopananičanin don Pejo Orkić, provincijal Hrvatske salezijanske provincije, te fra Anto Pranjić, gvardijan franjevačkog samostana u Tomislavgradu. Prva dva dana duhovne vježbe odvijale su se u župi Vidovice, a trećeg dana u župi Kopanice. Pozdrav i radost zbog održavanja duhovnih vježbi uoči posvete župne crkve uputio je u Vidovicama mjesni župnik vlč. Josip Senjak, a kopanički župnik vlč. Marinko Filipović pokazao je u prizemlju župne kuće, koja je u fazi obnove, visinu vode koja je tijekom poplave tu bila duboka 253 cm. Tijekom pobožnosti Križnog puta, molitve krunice i klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom te Misnog slavlja, sudionicima duhovnih vježbi pridružila se i župna zajednica.

U uvodnoj riječi biskup Janjić je podsjetio da su ovakve duhovne vježbe u ove dvije župe održane 1999. godine. Izrazio je radost da su župna crkva i velik dio domova u Vidovicama dobrim dijelom obnovljeni iako treba još puno toga učiniti. Pokazujući na orgulje u župnoj crkvi, koje su najveće u Bosni i Hercegovini, kazao je da one izvana izgledaju sasvim u redu iako su iznutra ispražnjene te odvežene u Sloveniju na popravak. Kazao je i da se isto može dogoditi s čovjekom vjernikom, pa tako i sa svećenikom, redovnikom i redovnicom, da izvana izgleda lijepo i uredno, a da iznutra bude prazan ukoliko u njegovu srcu ne stanuje Isus Krist. Tijekom Misnog slavlja u župnoj crkvi u Kopanicama, u kojoj su i iznutra i izvana vidljive posljedice poplave, ohrabrio je tamošnju župnu zajednicu potičući ih da, poput svojih predaka, ostanu čvrsti u vjeri i međusobnom zajedništvu.

Svakoga dana sudionici duhovnih vježbi zajedno su molili božanski časoslov, a imali su prigodu čuti po dva razmatranja koje su pripremili sami sudionici duhovnih vježbi. Član Hrvatske karmelske provincije, koji trenutno živi i djeluje u Grazu, o. dr. Pejo Janjić govorio je ljubavi prema domu ističući da zrcalo u kome se ogledaju jest Isus Krist. „Da bismo vidjeli kako mi stojimo u ljubavi prema Bogu, domu i narodu potrebno je da se zagledamo u Isusa Krista. U Njemu ćemo moći vidjeti kakva i kolika je naša ljubav i što trebamo činiti da bismo rasli u ljubavi po uzoru na Njega… Ljubav prema domu, tj. prema obitelji i rodnom kraju, u biti je dio zapovijedi ljubavi prema bližnjemu. A govoriti o ljubavi prema bližnjemu ne možemo a da to ne stavimo u kontekst ljubavi prema Bogu. Jer ljubav prema bližnjemu je neodvojiva od ljubavi prema Bogu. Rasti u jednoj znači rasti i u drugoj. Ljubav prema Bogu ide ispred…“, kazao je o. Pejo.

Vlč. dr. Drago Župarić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, također je govorio o Isusu kao uzoru ljubavi prema domu oslanjajući se na svetopisamske tekstove. „Ime Isusa Nazarećanina odnosi se na Isusovo ljudsko stanje: Krist nije polu-bog, nego je čovjek, i to pravi čovjek. On je i Bog koji je zakoračio u našu povijest po svojoj majci i koji ima svoje podrijetlo“, kazao je dr. Župarić ističući da je Isusova božansko-ljudska osoba rasla u svojoj ljudskosti, podložna normalnoj evoluciji kroz koju prolazi svako ljudsko biće. Napominjući da je Isus bio poslušan majci Mariji i hranitelju Josipu, naglasio je kako je iz evanđeoskog teksta vidljivo da Isus ima jasnu svijest potpune pripadnosti svome Ocu te da se i razvoj njegove osobe razvija se unutar osnovnog okvira koji oduvijek postoji. „Isusov ljudski rast bitno je obilježen njegovim božanstvom“, kazao je vlč. Drago.

O Isusu kao uzoru ljubavi prema narodu govorio je u svom razmatranju don Pejo Orkić, provincijal Hrvatske salezijanske provincije, koji je istaknuo da je humanizam kršćanstvom izliječen te Kristovim naukom očišćen, usavršen, preobražen, ispunjen višim, nadnaravnim sadržajima. „Humanizma je u kršćanstvu od drugarstva i solidarnosti postao bratstvom, odnosno sestrinstvom… Kršćanski humanizam je univerzalan. On ne zna za nikakve granice i za nikakve iznimke. On grli svakog čovjeka: dalekog i blizog, poznatog i nepoznatog, prijatelja pa čak i neprijatelja. Gdje god postoji ljudska potreba i ljudska bijeda tu se mora naći i milosrdna kršćanska ruka i dobro kršćansko srce… Bez dobrote, bez ljubavi, bez širine srca nema niti kršćanskog humanizma. Kršćanski humanizam je nadnaravan. On nam je od Boga darovan pa i naređen. On je utemeljen u vjeri, da su svi ljudi djeca Božja i braća i sestre Kristove”, kazao je don Pejo.

Na istu temu razmatrala je i s. Mara Župarić, članica Družbe Klanjateljica Krvi Kristove. Govoreći na temelju evanđeoskog izvješća o umnoženju kruha, s. Mara je podijelila svoje iskustva proživljene poplave u Vidovicama gdje se brinula za svoju nedavno preminulu majku. „O djelima gdje se i danas Bog očituje u svojoj djelotvornoj ljubavi prema našem narodu svjedoče nam pošiljke šlepera punih hrane i životnih potrepština. Zadivili su me toliki humani ljudi, nama nepoznati, a koji su se angažirali na razne načine da nam pomognu. Zadivljuju me mladi, studenti, kako su dosjetljivi u kreiranju raznih projekata za pomoć stradalim u poplavama. Djelomični sam svjedok tolikih ljudi koji su nam posvjedočili Božju ljubav i brigu za naš narod. Svojom požrtvovnom ljubavlju olakšavali su nam patnju kroz koju smo prolazili. I za njih sam Bogu zahvalna…Nismo bili sami, Krist je bio s nama! O tome mi posebno svjedoči djelovanje Caritasa”, kazala je s. Mara naodeći konkretne primjere pomoći i blizine brojnih ljudi.

O ljubavi prema govorio je fra Franjo Tomašević, član Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, župnik župe Presvetog Trojstva te dekan i gvardijan u Karlovcu. Oslanjajući se na evanđeoski odlomak o Kristovom prihvaćanju Božje volje u Getsemanskm vrtu, podsjetio je na riječi pape Benedikta XVI. da Isus pada licem na zemlju i tim molitvenim stavom izražava poslušnost Očevoj volji. „Dragi prijatelji, mi također moramo biti kadri u molitvi donijeti Bogu naše napore, trpljenja što ih sa sobom nose određene situacije, određeni dani, naš svakodnevni trud da ga slijedimo, da budemo kršćani kao i teret zla koje vidimo u nama i oko nas, da nam dadne nadu i da osjetimo njegovu blizinu, da nam daruje malo svjetla na putu života”, kazao je fra Franjo.

Razmatranje odsutne s. Magdalene Šokić, članica Družbe Klanjateljica Krvi Kristove, pročitala je njezina rođena sestra iz iste družbe Anđelita. Na temelju razmišljanja o evanđeoskom izvješću navještenja Isusova rođenja, s. Magdalena je svoje razmatranje završila sljedećom molitvom: „Danas Te molim, Gospodine, za Tvoj ponovni dolazak. Kao što si nekada došao k Mariji, ne kako bi joj se na trenutak ukazao i zatim iznova nestao, nego kako bi ušao i zauvijek ostao u njezinu domu, dođi, Gospodine, uđi i utjelovi se u domu mojega srca. Želim iznova čuti Tvoju riječ: Raduj se! Ne boj se, jer ja sam s Tobom! Vječna Riječi, utjelovi se iznova u mojemu srcu. Neka ono bude Tvoj dom, mjesto Tvojega trajnog boravka, mjesto našega susreta, mjesto u kojemu će ljubav biti ljubljena i svakodnevno življena“.

Tijekom sva tri dana Euharistiju je predslavio biskup Janjić s prigodnim uvodnim razmišljanjem. Prvog dana prigodnu propovijed uputio je fra Vjenceslav Tunjo Janjić, član Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, župnik župe sv. Josipa Radnika u Borovu Naselju. Navodeći konkretne primjere iz svoga bogatog pastoralnog iskustva, progovorio je o Kristovoj ljubavi prema svojim najbližima, ali i ističući Kristove riječi da su njegova majka, braća i sestre oni koji slušaju i vrše njegovu riječ. Naglasivši da Boga treba ljubiti Boga iznad svega, kazao je i da Bog u svojoj ljubavi svakom čovjeku i svakom narodu daruje dio zemaljske kugle na kojem se rađa i raste i koji treba voljeti. Molitvu vjernika sročili su i izmolili rođeni brata i sestra preč. dr. Darko Tomašević, profesor na KBF-u u Sarajevu, i s. Mirjana Tomašević, milosrdna sestra svetoga Križa u Zagrebu.

Drugog dana prigodnu propovijed izrekao je travnički župnik i dekan mons. Mato Janjić koji je govorio o Kristovom utjelovljenju. Istaknuo je da Krist nije sišao na zemlju željan atrakcije nego željan ljudskog spasenja. „Isus je za svoj dom i narod učinio toliko dobra, a oni su mu spremili križ“, kazao je mons. Janjić. Razmišljajući o ulomku Isusova plača nad Jeruzalemom rekao je da Isus plače nad svojom rasutom djecom po Europi i svijetu, nad razbijenim i posvađanim obiteljima, nad zavađenom braćom i sestrama, nad svećenicima koji evanđelje Božje ljudima uljepšavaju i omekšavaju, pa se i sami gube. Molitvu vjernika su sastavili s. Mara Župarić i Marko Mikić, vicerektor u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu.

Na Misi u župnoj crkvi sv. Mihovila u Kopanicama propovijed je izrekao o. Marko Bijelić, član Hrvatske dominikanske provincije i župnik župe bl. Augustina Kažotića u Zagrebu. Oslanjajući se na evanđeoski odlomak o Isusovoj velikosvećeničkoj molitvi, ukazao je na važnost molitve u vjerničkom životu kojom se snaži zajedništvo s Bogom, ali i vjerničko međusobno zajedništvo. Spomenuvši donacije dobrih ljudi upućene župljanima Kopanica, koje su na osobito težak način pogođene poplavama, pozvao je vjernike da u tim trenucima i tijekom cijelog života budu zahvalni Bogu za trajnu „donaciju“ koju daruje svakom čovjeku i svakom narodu. Molitvu vjernika sastavila je s. Anđelita Šokić, a pročitale su je nazočne redovnice.

Sudionici duhovnih vježbi zajedno sa župljanima molili su u župnoj crkvi sv. Vida u Vidovicama pobožnost križnog puta, a vrlo lijepa razmatranja sastavila je milosrdna sestra svetoga Križa Dragica Ivkić iz Đakova. „Smiluj se Gospodine svojoj Crkvi! Daj da prepozna čas odluke za istinu koja je Krist. Daj da se odlučuje i bude uz čovjeka ogrnuta nemoću i gurnuta na rub društva i života. Učini da se na tvoju slavu i dobrobit ljudi služi moću koju ima kao zajednica vjernika“, napisala je u jednoj molitvi s. Dragica. Drugog dana moljena je krunica zajedno sa župnoj zajednicom, a animirali su je Služavka Kristova s. Bernardica Petrović i njezin brat vlč. Vilim Petrović, svećenik Dubrovačke biskupije. Prije Svete mise u kopaničkoj župnoj crkvi, sudionici duhovnih vježbi i župljani sudjelovali su u pobožnosti klanjanja pred Presvetim koji je animirala milosrdna sestra sv. Križa Maja Mikić zajedno s ostalim sestrama.

Prvog dana duhovnih vježbi u večernjim satima organizirano je predstavljanje zbornika o Šimi Ivkiću o kojem su govorili mr. Pavo Kobaš i prof. Želimir Janjić. Tijekom duhovnih vježbi sudionici su pohodili su i mjesno groblje u Vidovicama te molili za preminule svećenike sahranjene na tom groblju, ali i za sve preminule svećenike i redovnice bilo da su rodom iz ovih župa ili da su u njima pastoralno djelovali. Također su pohodili te molili u filijalnoj crkvi u Jenjiću. Bivši vidovački župnik u ratnom i poratnom vremenu preč. Jakov Filipović progovorio im je o poteškoćama vezanim uz povratak u to potpuno prognano selo kroz koje prolazi entitetska linija. (kta)