DUHOVNE VJEŽBE U SAMOSTANU KLANJATELJICA KRVI KRISTOVE U PODSUSEDU

1171

U samostanu Klanjateljica Krvi Kristove u Podsusedu od 15.03.-17.03.2013. godine održale su se Duhovne vježbe za članove Zajednica Krvi Kristove, na temu: Milosrdni otac (prezentacija Rembrandtove slike). Voditeljice su bile s. Mara Matijević i s. Matija Pavić. Skupilo se oko pedesetak osoba.

U petak 15.03. oko 20 sati došli su sudionici duhovnih vježbi, kojih je bilo iz Karlovca, Kutine, Bjelovara, Daruvara, Vrsara i naravno iz Podsuseda.

Nakon kratkog predstavljanja, molitvom i pjesmom zazvali smo Duha Svetoga za početak duhovnih vježbi. Zatim smo razmatrali nad Rembrandtovom slikom Povratak izgubljenog sina.

Subotu ujutro proveli smo s temom o mlađem sinu. Naši odlasci i razlozi naših odlazaka. Naši povratci i razlozi našeg povratka.

U popodnevnim satima analizirali smo Starijeg sina, njegovo hladno držanje, osuđivački stav i kroz razmatranja svatko se od nas mogao naći u Starijem sinu.

U toj dubokoj ozbiljnosti imali smo posebnu čast kad nam je u posjet došla vrhovna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove, s. Mariamma Kunnackal u pratnji savjetnica s. Sonie Matos i s. Nadie Coppa. S njima je došla i s. Ana Marija Antolović, regionalna poglavarica Regije Zagreb.

S. Mariamma je svojim blagim govorom i pristupačnošću razgalila srca svih sudionika. Govorila nam je o pomirenju na temelju riječi proroka Ezekiela koji govori o novom srcu i duhu. Nakon toga smo dobili zadatak i podijelili se u skupine kako bismo međusobno otkrili što za nas znači duhovnost Krvi Kristove i kako nam je ona pomogla na putu pomirenja. Nakon pola sata svaka skupina iznijela je kratko izlaganje rada. Bilo je potresnih svjedočanstava, osobnih križeva ali i svjedočenja o snazi Krvi Kristove koja pomiruje. Nakon tih izlaganja kao da smo se u Duhu svi još više povezali, pa i sama poglavarica, s. Mariamma, ispričala nam je svoj doživljaj zagovorne snage molitve Krvi Kristovoj.

Postali smo svjesni da nam Gospodin daje križeve kako bi nas približio sebi te kako ne treba očajavati, već ustrajno moliti, jer ono što može Bog učiniti u našim dušama i srcima, stvarno je čudo i poziv da ljubimo živoga Boga. S mirom u srcu i duši razišli smo se te večeri.

Nedjelja ujutro, najteža tema – postati Otac.

U razmatranju o Milosrdnom Ocu, susreli smo se sa najtežim dijelom ovih duhovnih vježbi, a to je bezuvjetan oprost. Kako je teško oprostiti osobama koje su nas povrijedile, pogotovo kad su to nama bliske osobe, ali želimo li slijediti Isusa i biti na njegovom putu moramo naučiti opraštati, ne riječima, već iskreno u srcu. Dug je to proces, ali oslobađa, ne osobu koja nas je povrijedila, već nas same.

Na kraju je svatko od nas izrekao svoj osobni dojam duhovnih vježbi, vlastitu odluku koju će pokušat ostvariti u svom životu sa sobom i drugima. Velika većina je osjetila potrebu da bude kao Milosrdni Otac te da oprosti svojim bližnjima i da bude pomiritelj koji ljubi.

Plodovi ovih duhovnih vježbi govoriti će sami za sebe, veselimo se ponovnom susretu, jer smo osjetili zajedništvo u Duhu. Snježana Renić, ZKK Podsused.