Nakon 30 godina djelovanja časnih sestara u našoj župi, vijest o potpunom zatvaranju i povlačenju časnih sestara, duboko nas je potresla i rastužila. Teško je zamisliti našu župnu zajednicu bez Vašeg prisutnosti, molitve, požrtvovnosti i nesebične ljubavi koju ste godinama darivale svima nama. Bile ste više od časnih sestara, bile ste oslonac, utjeha, primjer vjere i nade mnogim naraštajima. Posebno nam je teško rastati se od osobe koja je provela 23 godine u našoj župi i ostavila neizbrisive tragove svoga djelovanja, a to je naša draga, jedina i nezamjenjiva sestra Benigna, osoba velikog srca i duše. Toliko godina molitve, rada, osmijeha i podrške ne može stati na ovaj papir. Sestra Benigna Zelenika, dolaskom u župu u kolovozu 1996. godine kao vjeroučiteljica aktivno se uključila u rad četverogodišnje škole s dva kombinirana odjela sa 42 učenika. Zajedno s učenicima i pokojnom učiteljicom Grozdanom Šošić pripremila je 23. 12. 1996. godine svečanu priredbu prigodom božićnih i novogodišnjih blagdana. Aktiviranjem rada pune osmogodišnje škole za 111 učenika od 8. 9. 1997. godine, pored nastave vjeronauka, predavala je i glazbenu kulturu. Radeći u školi i obavljajući poslove u župi, pronalazila je vrijeme i besplatno učenike naše škole učila svirati na: sintesajzeru, gitari, fruli, harmonici i melodici. Zahvaljujući njenom upornom radu s učenicima, realizirane su priredbe za božićne i novogodišnje blagdane kao i za Dan školske godine 1997/98. do školske 2002/2003. godine, na kojima su svirali učenici koje je ona naučila svirati. Dana 31. 8. 2003. sestra odlazi u Glamoč, a ponovno se vraća u župu i školu 1. 9. 2010. godine, kao vjeroučiteljica, a svoj uspješan rad u našoj školi završava odlaskom u mirovinu 31. 8. 2012. godine. Međutim, i dalje nastavlja besplatno obučavati učenike naše škole, a kao rezultat tog mukotrpnog i uspješnog rada imamo brojne njezine nasljednike, poput Magdalene Janjić iz Vidovica (svira u crkvi Vidovice), Ivana Bijelića iz Kopanica (svira u crkvi Kopanice), Lidiju Knežević iz Jenjića (svira u crkvi u Jenjiću). Mnogi od nas koje ste učili svirati rado ćemo se sjećati vaše uzrečice: „Vježba čini majstora“, a Vi se rado sjetite naše: „Nemaš brige!“ Vaš odlazak iz župe nije kraj svega što ste ovdje ostavili. Ostaju uspomene, ostaje zahvalnost, ostaje dio Vas u svima nama. Od srca Vam hvala na svemu.
Želimo Vam puno Božjeg blagoslova, zdravlja, mira i radosti na novom putu i znajte da ćete uvijek imati mjesto u našim molitvama i srcima.
Drage naše sestre, neka Vas Gospodin prati i čuva gdje god bile, kao i zagovor vaše utemeljiteljice sv. Marije De Mattias. Hvala Vam na svemu!
S ljubavlju i zahvalnošću vaši Vidovljani