Vjerujem da su danas rijetki ljudi u hrvatskom narodu ostali ravnodušni na sva zbivanja kojima smo svjedoci. Mnogi su danas rekli: “S ovim je završio rat”, a tolike tisuće su zaplakale, ali od sreće. Plakalo se i u Glamoču, što od sreće što, zbog sjećanja na ratno vrijeme koje smo proživjeli, što zbog naših poginulih koji su dali živote kako bismo mi mogli danas živjeti na hrvatskoj zemlji, živjeti san svojih djedova i pradjedova koji su o tom sanjali, a mi, njihovi potomci to doživjeli.
Slavlje zbog oslobađajuće presude našim generalima dogodilo se spontano, kao uostalom što se danas događalo u cijeloj dragoj nam domovini Hrvatskoj, kao i u mjestima gdje žive Hrvati u BiH. Zajednica Krvi kristove (u nešto širem sastavu) okupila se u našoj kapelici, gdje smo kroz molitvu i pjesmu zahvalili Bogu za ovaj prekrasni dan i sve što nam se dogodilo. Nakon molitve smo također s pjesmom na usnama, s upaljenim svijećama u ruci u koloni krenuli kroz grad do križa u središtu i položili svijeće, ponovno zahvalili Bogu i molili za poginule.
Svijeća u ruci, osmijeh na usnama, pjesma i molitva koja nosi mogla se iščitati sa svih lica koja su večeras bila s nama. Naravno, Klanjateljice su i ovaj put bile, sa svojim narodom i župnikom vlč. Markom Crnjkom, dio te ponosne povorke o kojoj svjedoče fotografije.