SJEĆANJA NA POČETKE POVIJESTI

1179

Banja Luka 7. listopada 1879.

Uz odobrenje vrhovnih poglavara u Rimu i pristanak cijele zajednice, sestre iz Feldkircha krenule su sa sestrom Herminom Gantert za „daleku Bosnu“. U Banja Luku su stigle na blagdan Kraljice krunice, 7. listopada 1879., i toga dana je otpočeo život i rad hrvatske provincije Klanjateljica Krvi Kristove. Zajednica je brojila 4 sestre, 3 novakinje, dvije postulantice i 6 novopridošlih kandidatica.

Prior Trapista Franz Pfanner, 8. listopada blagoslovio je samostan, preuređeni turski čardak (koji su sestre kupile), i nazvao ga imenom „Nazaret“, a sestre su ga stavile pod moćnu zaštitu svetog Josipa.

Životne prilike u to vrijeme bile su teške. Bosna je 1878. godine bila oslobođena od Turaka. Nosila je tragove 400-godišnje izoliranosti od kršćanske Europe, njezine kulture i civilizacije. Stoga je bila pogodno tlo za svaki humani i vjerski apostolski rad.

Sestre su se dale odmah na posao. Prosvjetno djelovanje u početku je bilo skromno radi nepoznavanja jezika i manjka učiteljica, ali sestre su vršile djela ljubavi jer jezik ljubavi svatko razumije.

Prva poglavarica Nazareta sestra Hermina Gantert, uz pomoć otaca Trapista i milodara, započela je graditi samostan, dječje sirotište i školu. Sestre su već 1880. u skromnom sirotištu otvorile osnovnu školu s 4 razreda. Vodila ju je civilna učiteljica koja je sestre poučavala hrvatski jezik. U prvim godinama života i snalaženja u novim prilikama, sestre su u osobi banjalučkog biskupa fra Marijana Markovića našle razumijevanje i pomoć te su mu bile  veoma zahvalne.

Kako su sestre bile pod upravom Rima, 1890. i 1898. posjećuje ih Vrhovna poglavarica, Majka Caterina Pavoni. Bila je vrlo zadovoljna radom sestara pa je poradila u Vrhovnom vijeću da je „Nazaret“ 1894. imenovan bosanskim vikarijatom, a s. Paulina Schneeberger prvom vikaricom.

Time je zadobiven novi zamah, te je već za 25. godišnjicu, 1904. godine, broj članica iznosio 146 sestara, 13 novakinja i 11 kandidatica, koje su bile smještene u 9 kuća sljedećim redom: „Nazaret“ – Banja Luka, Rudolfsthal (Bos. Aleksandrovac), Banja Luka, Mittel Windthorst (Nova Topola), Mahovljani, Bihać, Bosanska Gradiška, Ober Windthorst (Gornja Topola) i Zenica. U svim tim kućama bile su otvorena osnovne škole, a u „Nazaretu“, Banjaluci, Bihaću i Zenici i građanske, u kojima su djeca dobivala temeljitu pouku u vjerskom i kulturnom pogledu.

U karizmi Marije De Mattias sestre su osjetile poziv da preko poučavanja siromašne djece privode duše „otvorenom boku raspetog Otkupitelja“.

s. Vesna Abramović (prema povijesnim zapisima)
Zagreb, 6. 10. 2020.

Prethodni članakPRESELILA SE GOSPODINU S. RAFAELA MILIĆ, KLANJATELJICA KRVI KRISTOVE
Sljedeći članakSVETI GAŠPAR DEL BUFALO (21. listopada)