MOSTOVI LJUBAVI

1889

Usamljenost je otok. Osjećaš se sam.
Bez ljudskih kontakata, bez povezanosti s kopnom.
Nema mostova prema ljudima. Nema brodova
Koji redovito prometuju, s dobrim prijateljima na palubi.
Imaš doduše pekara da ne pregladniš. Imaš i pismonošu
Koji ti donese račune za vodu, struju i smeće.
Ali nemaš dobrih znanaca, nemaš istinskih povjerljivih ljudi.

Ranije je to možda bilo drugačije. Živio si zaštićen,
Okružen ljubavlju, toplinom obitelji, u pravom krugu prijatelja.
Ali mostovi ljubavi tako su često stakleni mostovi
Koji lako pucaju.

Uza sve to: možeš biti sam, ali ne smiješ biti usamljen.
Usamljenost bi bila smrtna rana u tvojem srcu.
Moraš učiniti nešto protiv toga. Moraš ljubavlju
Uspostaviti kontakte, nove veze.
Moraš sam graditi mostove prema drugim ljudima.
Mostovi ljubavi zahtijevaju mnogo strpljenja
I mnogo založenosti.

Nemoj se povlačiti. Nemoj se pomiriti sa svojim otokom.
Nitko nije otok, svatko je dio kontinenta, dio cjeline.
Zato se nikad ne daj obeshrabriti.
Živi danas, ne od onoga jučer ni za ono sutra.
Danas živjeti! Trud se isplati. Ima još mnogo šansi
Da budeš sretan. Ne daj da se one izgube.

P. Bosmans