U Ivanečkom Vrhovcu, gdje je provela posljednje dane svoga Bogu posvećenog života, na spomendan svetih Anđela Čuvara, 2. listopada 2013. u 9.00 sati, blago je u Gospodinu preminula sestra BLAŽENKA (LJUBICA) KASAPOVIĆ. U svibnju ove godine navršila je 87 godina, od kojih je 67 proživjela kao Klanjateljica Krvi Kristove.
Ljubica Kasapović rođena je 10. svibnja 1926. u Motikama kod Banja Luke (Bosna i Hercegovina) od oca Mate i majke Ivke rođ. Josipović. Drugoga dana nakon rođenja krštena je u župi sv. Ante Padovanskoga na Petrićevcu, Banja Luka. Imala je četiri brata i jednu sestru. Sva njena obitelj je za vrijeme posljednjih ratnih zbivanja (1991.-1995.) morala napustiti svoje rodno mjesto te se većina doselila u Hrvatsku.
Sestra Blaženka je u rodnim Motikama završila osnovnu školu, a četverogodišnju Žensku građansku školu trgovačkog smjera u Nazaretu (Banja Luka) kod sestara Klanjateljica. Sa sedamnaest godina, za vrijeme Drugog svjetskog rata, 17. studenoga 1943. ušla je u zajednicu Klanjateljica Krvi Kristove u samostan Nazaret. Prve zavjete položila je 15. kolovoza 1946., a doživotne 15. kolovoza 1954., sa skupinom sestara koje su zbog poratnih okolnosti više godina čekale dopuštenje za polaganje zavjeta.
U svom je životu i djelovanju vršila razne službe te je bila: poglavarica zajednice, voditeljica radionice ručnoga rada, kuharica, suradnica u župnom pastoralu, animatorica liturgije i crkvenog pjevanja itd. Živjela je i djelovala u: Banja Luci (Novi Nazaret i trapisti), Bihaću, Karlovcu, Novom Slankamenu, Slavonskom Brodu i Zagrebu. Najduže razdoblje svoga života provela je u Karlovcu, u Radićevoj ulici, gdje je bila voditeljica radionice ručnoga rada i dućana. Sestre se sjećaju da je u to vrijeme često znala darom obradovati novicijatsku zajednicu i starije sestre.
U rujnu 2011. premještena je u Ivanečki Vrhovec, gdje je pomagala u kućanskim poslovima sve do srpnja ove godine, kada su otkriveni znakovi teške bolesti. Tri je mjeseca provela u Bolnici za plućne bolesti i TBC – Klenovnik, a krajem rujna vratila se u zajednicu, gdje su je sestre brižno njegovale do posljednjeg dana.
Sestra Blaženka je bila radina, dobronamjerna i puna razumijevanja za svakoga, spremna odgovoriti na potrebe drugih. Često je svojim ručnim radovima znala obradovati i sestre i mnoge druge osobe. U svojoj jednostavnosti bila je bliska i mlađim i starijim sestrama. Svoje godine hrabro je nosila uz ustrajnu molitvu i prihvaćanje vlastite patnje. Radost i smisao za humor nije izgubila niti u danima bolesti i zadnjim trenucima, kad je jedva govorila.
U prisutnosti brojnih Klanjateljica i nekoliko svećenika te nećaka i ostale rodbine, sprovodne obrede 4. listopada na mjesnom groblju u Ivancu predvodio je ivanečki župnik vlč. Zoran Gložinić. Misu zadušnicu predslavio je u samostanskoj kapelici Marije Suotkupiteljice u Ivanečkom Vrhovcu župni vikar vlč. Petar Mlakar u koncelebraciji s još nekoliko svećenika.
Draga s. Blaženka, vjerujemo da su tvoju dušu anđeli ponijeli pred lice Svevišnjega gdje ćeš u zajedništvu sa svima svetima uživati vječnu radost.Sa svetom Marijom De Mattias zagovaraj nas pred prijestoljem božanskoga Janjeta.