PREDSTAVLJENA DRUGA KNJIGA ANA-MARIJE MIŠKULIN

336

U subotu, 21. rujna 2019., svečano je predstavljena druga zbirka tekstova i pjesama Ana-Marije Miškulin „Moj Bog – moje najdraže“. Zbirku je uredila i pripremila za tisak s. Tomislava Ćavar, prof. hrvatskog jezika i voditeljica Izdavačkog centra Zajedništvo Klanjateljica Krvi Kristove a predgovor je napisala s. Cecilija Milković. Tiskanje je omogućila Humanitarna udruga Ruah iz Samobora, a promociju zbirke organizirala Zaklada „Marija De Mattias“.

U prepunoj samostanskoj dvorani Klanjateljica Krvi Kristove u Zagrebu, Miramarska cesta 100, okupili su se članovi i prijatelji Udruge Ruah i Zaklade MDM. Slavljeničkoj atmosferi doprinio je VIS Ruah, prijatelji Udruge koji redovito glazbom prate njezine duhovne susrete.

Predstavljajući prisutne, voditeljica programa s. Sunčica Kunić sažela je značenje događaja i predstavila autoricu: „Zaklada ‘Marija De Mattias’ s radošću obznanjuje drugu zbirku Ana-Marije Miškulin. Pjev Bogu, koji je njezino najdraže, nezaustavljiv je i sve snažniji u njoj. Želi ga proširiti na mnoge. Piše i ukazuje na veličinu i ljepotu Božje ljubavi. Živi u Caritasovoj kući Svetog Vinka Paulskog – Oborovo. Kako sama kaže, otkad je upoznala Gospodina, njezina kolica postala su joj blagoslov, a Kuća Svetog Vinka dom koji ničim ne bi zamijenila.“

Voditeljica je predstavila i Udrugu Ruah s njezinim programima zauzimanja i pomaganja teško oboljeloj djeci, djeci s trajnim invaliditetom, te djeci s posebnim potrebama i teškoćama u razvoju.

Zbirku je predstavio Tomislav Šovagović, teolog, novinar i pisac: „Ana-Marija se izražava  djetinjom iskrenošću, preduvjetu svakoga pjesništva. Upućene Bogu, njezine pjesme zapravo su molitve, a zbirka pravi mali molitvenik. Veliko je svjedočanstvo pisati Bogu u trenucima bolesti, tjeskobe, jada, a kada je stanje trajno, ovozemaljsko, tada je i pjesma dvostruko snažnija. Mjereno tim ljudskim očima, Ani-Mariji više je oduzeto nego darovano, a, opet, tko od nas piše, ili tko od nas vjeruje da Spasitelj doista prima pjesnikinjino pismo na svoj rođendan, da čuje stihove na nepoznatoj adresi, i tko poput autorice stavlja znak jednakosti između naslovnih Moj Bog – Moje Najdraže. Kao sinonim, kao simbioza. Izuzetnom preciznošću, smijem reći novinarskom, Ana-Marija pjeva: ‘Da te nemam Bože ja bih bila slomljena/Da te nemam Bože odmah bih uvenula/Jer svaki korak bez tebe/Potpuni je promašaj.’ Kakve riječi, kakav pogled prema nebesima – i onaj međugorski, zaključni dar suza, svjesnost da koraci nisu samo opipljivi, vidljivi, već su i misaoni, s križem, najtežim i najslađim darom kojega Pjesnikinja nosi, ali i opjevava, jer želi sa svijetom podijeliti radost križa, a to je vjerojatno najveće što pojedinac može pokloniti svome Stvoritelju. Uz ono rođendansko pismo, svjesna da je adresa poznata, i da kuca u srcu svakoga stvorenja. Zato je zbirka Moj Bog-moje najdraže istodobno i poziv svima nama da prestanemo jadikovati, kukati, da naše riječi usmjerimo prema Nebu, i onoj jedinoj pošti koja (ne) kasni, jer tako obogaćujemo svijet, kao što je svijet oplemenila druga zbirka pjesnikinje Miškulin. I ako je u njoj pokazala zrelost u odnosu na prvi pjesnički pokušaj, radujemo se i svakom sljedećem Ana-Marijinom stihu, jer još čeznutljivijim i dubljim vapajem raste duhovno, a s njom i svi njezini čitatelji.“

S. Tomislava Ćavar, govoreći o knjizi, potvrđuje da je Bog Ana-Mariji „povjerio jako težak križ, od kojega bi sigurno većina nazočnih pobjegla! No Ana-Marija radi ono što bi trebao činiti svatko od nas u teškim situacijama: traži jasnoću i pita zašto, svađa se s Bogom, ali ne bježi, nego prihvaća patnju i nastoji je osmisliti. Čini mi se da svaki dan Boga pita isto, ali i nastoji živjeti osmišljeno, što je opet izazov za sve nas! Ana-Marija nas večeras kroz svoju knjigu uči mnogim stvarima: nemojmo bježati od sebe, od svoga životnoga puta i križa, iako ga možda i ne razumijemo! Nemojmo živjeti po svome i od svoga, nego skupimo hrabrost i sve predajmo Bogu! U drugom dijelu pod nazivom ‘Dah svete nježnosti’ čovjek doista može ostati bez daha! Naime, Ana-Marija se usudi pisati i Duhu Svetom te završava riječima: Uvijek mi posvješćuj da sam rođena za nebo i nebeske stvari jer bez Boga sve je ništa! A onda se iznenada obraća nama pa kaže: To vam, dragi čitatelji, svjedočim osobnim iskustvom. Ne da mira ni Duhu Svetomu ni nama! Kao da nas svojim riječima gura prema nebu, najvažnijem prostoru, kao da je već tamo bila. Zahvaljujem spisateljici što svjedoči da joj je Bog sve pa se sigurno ovoga trenutka neki među nama grizu jer pronalaze Boga tek u zakutcima svojih duša! No Ana-Marija i za takve ima riječi, nalaze se u knjizi. Kupite knjigu i potražite Božju riječ za sebe i Boga u sebi! Ana-Marija je stigla na taj stupanj jer kaže: Bože, meni ne treba puno mjesta u raju. Dovoljna mi je mrvica, stisnut ću se pokraj tebe i nikome neću smetati.“

S. Tomislava zatim otkriva da je naslovnica prvijenac Petre Ćurković iz Bjelovara, studentice grafičkog dizajna. „Pozornim gledanjem možemo zapaziti Petrinu poruku, koju sam ja iščitala sljedećim promišljanjem: Točno je da sam u invalidskim kolicima, da fizički ne mogu nikuda, ali moj život vjere oslonjen na Boga i Mariju vodi me drugima! Fizički ne hodam, ali tragovi moga duhovnoga hoda itekako su jasni!“

Teško izgovorene ali tople riječi same autorice Ana-Marije duboko su dirnule prisutne. Ona govori o Bogu iskustveno i jednostavno. Susret s njom uvijek evangelizira, potiče, zadivljuje. Izrazila je svoju zahvalnost svima koji su je podržali i omogućili tiskanje zbirke. Ruah je zatim otpjevao njezin uglazbljeni tekst pjesme ‘Svemogući Bog’ koju je publika oduševljeno prihvatila.

U ime Kuće u Oborovu zahvalu svima izrekla je voditeljica Sanda Sokolovski, a s. Cecilija Milković je završila riječima: „Hvala svima vama, dragi prijatelji i promicatelji dobrote. Vaše zanimanje za sadržaj ove večeri je pokretačka snaga. Riječ uvijek treba darovatelja i primatelja. Hvala što ste dobri primatelji i što ćete, obogaćeni riječju biti i njezini darovatelji. Neka nas sve prati Božji blagoslov!“

C. M. / 23. 9. 2019.