DJECA ŽUPE GLAMOČ NA OTOKU OLIBU

611

Naš dobročinitelj gospodin Euzebio Šimunić omogućio je besplatno ljetovanje za petnaestero  djece koja su na otoku Olibu boravila od 21. do 30. lipnja 2019., zajedno sa sestrom Anetom Anđelić, sestrom Simplicijom Šimić te volonterkom iz Zagreba Silvijom Klanjčić.

Gospodin Šimunić koji je i sam iz brojne obitelji iz Ivanjske nedaleko Banja Luke, sigurno zna što znači imati i biti u neimaštini, pokazao je ljubav na djelu. Takvo što djeci će ostati u trajnom sjećanju. Uglavnom su to bila djeca iz socijalno ugroženih obitelji, brojnih obitelji, iz obitelji samohranih roditelja ili obitelji u kojima je netko teško bolestan. Uz kupanje u moru, druženje  djece bilo je ispunjeno bogatim programom različitih radionica, prigodnog filma, tombola, društvenih igara… Bilo je to divno iskustvo zajedništva. I sama djeca su rekla da se osjećaju kao proširena obitelj.

Osim tako velikog srca obitelji Šimunić, kapetan broda poklonio nam je besplatan prijevoz brodom od Zadra do Oliba i nazad. Za prijevoz autobusom od Glamoča do Zadra i nazad, s. Martina Katović je uputila molbu i dobila financijska sredstva od gospodina Ivana Jozića, premijera u Livnu. Uz sve spomenute dobročinitelje, velika hvala ide sestri Ceciliji Milković, voditeljici razvoja programa Zaklade „Marija De Mattias“, koja je sve navedeno organizirala s našim dobročiniteljem i izabrala nas iz Glamoča te se brižno zanimala za provedbu ovog projekta.

Djeca su oduševljena dobrotom gospodina Euzebija i njegove obitelji, kao i osoblja u restoranu „Olibsko sunce“, uz lijepi smještaj, ukusnu i obilatu hranu. Dirljivo je bilo doživjeti kako su mnogi promatrali djecu na plaži i divili se kako su dobri te ih častili sladoledom. Bili smo iznenađeni jer po prvi put susrećemo ljude, a takvu gestu pokazuju. Također, dvije trgovine na Olibu su darivale djecu bananama, jabukama, čokoladom i sladoledom, a na povratku spremajući svakome po sok i grickalice. Zahvalnost dugujemo i jednom donatoru iz Zagreba za pomoć oko realizacije ovog projekta. Hvala i župniku iz Glamoča don Marku Crnjaku te gospodinu Georgu Kristofoliniju. Bog neka blagoslovi sve naše dobročinitelje, podari im dug život i dobro zdravlje. Molitva djece prije i poslije jela uključivala je uvijek i molitvu za naše dobročinitelje, a odlučili smo nastaviti moliti za njih. Ovo iskustvo djecu je naučilo zahvalnosti, skromnosti i zadovoljstvu onim što imaš, a kada odrastu da mogu nekome pomoći po primjeru svojih dobročinitelja.

A da djeca uistinu imaju veliko srce kad treba nekome pomoći, to su dokazala svojim odricanjem tokom školske godine kada su na satu vjeronauka skupljali novčane priloge za pomoć gladnoj djeci u misijama. Često je to bilo odricanje novca namijenjenog za gablec ili umanjujući svoje potrebe tog dana.

Hvala Bogu koji nam je stavio tolike dobročinitelje na životnu cestu. Spontano je nastao tekst zahvale, za koji je zaslužna s. Aneta Anđelić, na melodiju „Ima jedna duga cesta“ koji glasi:

  1. Ima jedna duga cesta koja vodi preko mora; to je more, more plavo, to je more olibsko.
  2. Mi smo djeca iz Glamoča, tamo mora nemamo; al postoje dobri ljudi koji nam ga daruju.
  3. Hvala, hvala, svima hvala za sve dane protekle; hvala vam za ljubav vašu koju sobom nosimo.

s. Simplicija Šimić

 

DOJMOVI DJECE KOJA SU LJETOVALA NA OLIBU

Olib u srcu

Olib je krasan otok. To mi uje prvi otok koji sam posjetila, ali da sam posjetila još otoka mislim da bi mi Olib bio najljepši. Na Olibu ima malo ljudi, ali preko ljeta na Olib dođe puno turista. Upoznali smo naše drage dobročinitelje i ugostitelje u gostionici „Olibsko Sunce“. Posebno zahvaljujem našem šefu Euzebiju koji nam je omogućio smještaj i hranu. Ovih dana smo se dobro zabavili, ali smo i naučili kako trebamo biti zahvalni i kako trebamo cijeniti ono što nam drugi daju. Neki su nas ljudi častili sladoledom i time nam uljepšali odmor. Hrana je bila odlična. Svaki smo dan išli na plažu, tamo se kupali i uživali u pogledu mora. U moru smo našli lijepih školjki i kamenčića, od kojih smo pravili uspomene. Na odmoru nam se pridružila jedna volonterka Silvija iz Zagreba. Upoznali smo je kao dragu, zabavnu i nasmiješenu osobu. Svaki dan nam je uljepšavala dane smišljajući igre koje ćemo igrati da se zabavimo. Danas, 29. 6., ispratili smo je i ona se vratila natrag u Zagreb. Bilo je tu i suza na rastanku, ali nam ovo nije zadnji put da se vidimo. Nama je danas zadnji dan koji ćemo iskoristiti najbolje što možemo.

Lorena Vranješ, VI. razred

Olib

Samo putovanje na otok Olib me je fasciniralo. Prvo vožnja brodom, a zatim četverotočkašom koji je jako interesantan, pogotovo osobama koji prvi put ga vide. Jedva čekam opet ga probati. Do svoje kuće smo putovali s tim autićem, a kada smo došli i vidjeli kuću u koju nas je smjestio naš šef Euzebio, oduševili smo se i jako nam se svidjelo. Uskoro smo upoznali i ostale dobročinitelje u restoranu u kojem smo jeli, pili i molili se prije i poslije jela. Drugi dan nam je došla volonterka Silvija za koju nisam ni znala što točno radi, ali proteklih dana smo saznali, sprijateljili se i zavoljeli smo je. S njom smo se najviše zabavljali i igrali svaki dan nove igre. Puna je ideja i svima nam draga. Također smo upoznali mnogo drugih dobročinitelja uključujući naše časne i svećenika koji su nas većinom častili sladoledima, ali i drugi koji su nas častili voćem i slatkišima. Zadnjih dana upoznali smo i dobrog čovjeka koji nam je donosio puno školjki i govorio razne šaljive brojalice. Olib je prekrasan otok i jedini na kojem sam bila. Na Olibu ima malo ljudi, ali i to malo ljudi su jako dobri i imaju dobro srce. Danas je 29. 6., Petru rođendan i imendan, a Petri imendan. Isto tako smo danas ispratili našu volonterku koja ide u Zagreb. Par puta se poljubili i zagrlili. Jako smo ju voljeli, ali slabo slušali. Na odlasku je bilo puno suza. Dugo smo jedni drugima mahali, ali sutra idemo i mi kući i moramo otići s ovog lijepog ali malog otoka. Bit će mi jako žao, ali htjela bih svojoj kući jer nedostaje mi obitelj i sigurno kada odrastem da ću doći ovdje. Sve je to bilo krasno iskustvo kojeg bih ponovila uz ovako dobre prijatelje.

Roberta Vranješ, VIII. razred

Olib u srcu

Ovaj otok je krasan. Tjedan je jako lijepo protekao. Prvo smo bili sami s časnima, ali drugi dan nam je došla volonterka Silvija. Ona nam je puno izazova i igara zadavala. Išli smo se kupati, roniti i plivati. Najgore mi je bilo kada smo se rastali sa Silvijom, ali smo se kasnije opet razveselili. Imali smo dva imendana i jedan rođendan. To su slavili Petar i Petra. Bilo nam je lijepo, ali bilo je i svađa. Bila sam s Rebekom i Leom u sobi. Ostali smo 10 dana. Zahvaljujem  svima koji su nam omogućili hranu, a pogotovu našem šefu koji nam je omogućio cijeli izlet.

Iva Kovčalija, VI. razred

Olib

Olib… Jedno predivno iskustvo koje ćemo pamtiti cijeli život. Bilo nam je prekrasno. Naša svakodnevna druženja i bolja upoznavanja. Na Olibu smo naučili puno stvari koje će nam služiti za cijeli život. Shvatili smo kako trebamo biti zahvalni Bogu za ono što imamo. Posebno mi je drago što smo upoznali Silviju koja nas je kroz igru naučila mnogim stvarima i bila veliki pozitivac u cijeloj ovoj priči. Naše časne sestre trudile su se da nam bude što ugodnije i da nam bude ljepše. Posebno su se trudili naš šef i ostali dobročinitelji koji su se brinuli da nam ništa ne fali. Časne sestre su se brinule i čuvale nas, a časna sestra Cecilija je baš nas izabrala. Za kraj želim reći da sam zahvalna Bogu što sam baš ja izabrana za ovo.

Anđela Dujić, VIII. razred

Ljetovanje na Olibu

Gospodin Euzebije nam je ponudio 10 dana na otoku Olibu. Drugi dan nam se pridružila draga, blaga i lijepa volonterka Silvija Klanjčić. Svaki dan smo se igrali, plivali, ronili. Svaki dan su nas dobri ljudi častili sladoledom i još nekim slatkišima. Upoznao sam i jednog mornara koji me naučio svašta o moru i dao mi mnogo lijepih školjaka. Hrana kod Euzebija je preukusna. 29. 6. 2019. bio je moj rođendan i imendan i sve je tužno krenulo jer nam je draga volonterka Silvija otišla u Zagreb. Dobio sam puno poklona za rođendan kao i prelijepu tortu. 30. 6. sam došao kući. Bilo mi je jako lijepo na moru, ali kod kuće je ljepše.

Petar Lovrić, VI. razred

Olib u srcu

Na otoku sam prvi put, ako odem na neki drugi otok, opet mislim da će mi ovaj biti najljepši.  Zadnji dan me najviše zabolio, a predzadnji smo svi plakali zbog Silvije, naše volonterke, ona nam je davala svakakve igre poput mina, pantomime, uno karata, izvlačenje anđela, pisanje svaki dan za što smo zahvalni. Okey, priznajem, bilo je dosta svađa, tuča, ali opet mora biti i neki događaj za pamćenje. U sobi sam bila sa svojom prijateljicom Rebekom i Ivom. Poželila sam se svog gradića Glamoča.

Lea Milošević, VI. razred

Ljetni raspust na otoku Olibu

Kad smo došli, ništa nismo znali o Olibu. Saznali smo da imamo restoran gdje imamo raznovrsna jela. Prvi dan teta Desa me je učila plivati jer nisam znao. Malo poslije došla je naša volonterka Silvija, bilo je baš zabavno: ušli bi u more, igrali salate, loptanja itd. Drugi dan napisali smo svoja imena: tko koga izvlači, taj je tome anđeo čuvar. Kasnije sam naučio plivati. Kad smo se vratili s plaže, otišli smo u drugu kuću i pjevali pjesmu Ima jedna duga cesta za naše dobročinitelje. Svi smo plakali i bilo nam je žao jer je volonterka Silvija odlazila ujutro. Skoro smo svi ustali i ispratili je na brod. Taj dan smo slavili rođendan prijatelja Petra. I nas sutra čeka putovanje kući. Najbolji raspust.

Ivan Jeleč, VI. razred

 

Olib u srcu

Kada sam stigla na otok Olib, vidjela sam Sunce koje me obasjava, vidjela sam more koje me ispuni. Svako jutro smo imali doručak u restoranu “OLIBSKO SUNCE”, hrana je bila prekrasna i tako se sve ponavljalo. Kupali smo se, igrali se, zabavljali… Bio je drugi dan. Časna nam je rekla da imamo gosta, a to je bila volonterka Silvija. Bila je izvrsna, zabavna, duhovita, igrali smo se svakakvih igara, smijali se… Otok Olib je najljepši otok od tri otoka koja smo posjetili. Meni je ovo bio prvi put na nekom otoku. Svaki dan smo se zabavljali, kupali, igrali… Jedan od najtužnijih trenutaka bio mi je kad nam je volonterka Silvija otišla, svi smo plakali, bili tužni, ništa nam se nije dalo, ali sve je i dalje bilo super. Na otoku Olibu smo bili 10 dana i bilo mi je super. Hrana je savršena, sobe su bile odlične. Zahvaljujem se našem šefu Euzebiju koji nam je sve ovo dao.

Pouka: Ne traži puno, budi zahvalan na onome što imaš.

Rebeka Galić, VII. razred

Za Klanjateljice Krvi Kristove

Posebnu hvalu želimo iskazati našim časnim sestrama Simpliciji i Aneti koje su svojim zalaganjem zaslužne za organizaciju devetodnevnog nezasluženog putovanja, brigu o svima nama gledajući nas jednako, vrijeme potrošeno na dobra sjećanja, na odabiru baš nas petnaest. Ovih dana bili smo kao jedna velika obitelj. Svojim zajedništvom uspjeli ste ispuniti sve naše želje i očekivanja. Hvala vam što ste nas ovo vrijeme poučavali što je ispravno, a što ne, koje su to prave vrijednosti, a koje ne. Zajedno smo ponovili lekciju iz skromnosti i nesebičnosti. Hvala vam na svim sitnicama kojima ste nam činile svaki dan posebnijim. To su sitnice koje naš mozak ne doživi, ali zato ih naša mala srca duboko pohrane. Nadamo se da je i vama ovo putovanje bilo jedno divno iskustvo kao i nama, i nadamo se da vam nismo bili veliki teret. S djecom treba znati, a vi ste to pokazale. Nema toliko lijepih riječi koje bi nadoknadile svu vašu brigu i ljubav za nas petnaest, ni sami ne znamo tko bi ovo učinio za nas. Shvaćamo da je vaša žrtva velika i cijenimo je. Sve što možemo jest reći jedno veliko HVALA našim Klanjateljicama Krvi Kristove, a posebno Simpi i Desi.

Grupa djece na čelu s Petrom Grubešić