Ova antifona svetkovine Blažene Djevice Marije Žalosne poziva nas na razmišljanje o pomirujućoj snazi Isusove Krvi. “Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.“ (Kol 1,19-20)
Sveta Marija De Mattias s velikim povjerenjem u osloboditeljsku i pomiriteljsku snagu Isusove Krvi osjeća se zapaljena željom da vidi brojne samostane, posvećene djelima, hvalama i blagoslovima cijeni našeg otkupljenja. Svom duhovnom vođi, don Giovanniju Merliniju piše o tome (pismo 689) ovako:
* * * * *
Slava Krvi Isusa Krista
Presvijetli i prečasni gospodine!
… Muči me što nisam dobila ni riječi odgovora na ono što sam Vam pisala. Neka se vrši volja Božja. Ako Vi želite, prekinut ću s gradnjom i povući ću se. Misao, da je ovo Djelo Božje, drži me, inače bih već sve napustila. Bog zna koliko trpim… Molim Vas recite mi koju riječ kako bih se smirila. Zadovoljna sam što trpim kako Bog hoće, dosta da ga ne vrijeđam. Uobičajene muke i strahovi uznemiruju mi duh. Drži me vjera i povjerenje u Isusa Krista, ali jadno tijelo je jako izmučeno. Jučer sam par sati bila u krevetu kako bih se oporavila… Bog pokazuje čudesne stvari s obzirom na ovaj osnutak. Ista količina kruha koja se trošila kad je bila zajednica samo od 18 ili 20 osoba, troši se i sada kad nas je 29, uključujući šest muškaraca – zidara, drvodjelja i radnika kojima se plaća. Ne mogu zadržati suze ganuća. O, kako je dobar Bog: uz svu moju izopačenost daje mi tolike milosti. Uvijek iznova mi raste povjerenje u Isusa Krista. Vrijedno je divljenja što sve imaju dovoljno hrane, svježe su, zadovoljne, u duhu smirene i velikom ljubavlju ujedinjene, hvale i blagoslivljaju Boga u svako vrijeme. Bolesnice su bolje sa zdravljem. Svim srcem zahvaljujemo Bogu. Križevi ne nedostaju, ali se tješim u Isusu Kristu.
… Bogu hvala, sredstava ima. Nadam se puno, puno, puno više; to osjećam u srcu… Premda postoje spomenuta sredstva, ipak u srcu ne polažem nadu u njih, nego se u svemu uzdam u Boga, samo u Boga, jer samo u Bogu je moja nada. Osjećam zahvalnost prema onima koji mi pomažu, ali sve u Bogu, mome Spasitelju.
Ona duša je dana 24. bila pred Presvetim sakramentom i molila za ovaj osnutak, Institut, itd. kad se osjetila sva zapaljena željom da vidi ne samo ovaj samostan, posvećen službi Božjoj, nego mnoge druge samostane ovog Djela, sve posvećene po kreposnim djelima tolikih djevica, a posebice pohvalama i blagoslovima koje će po posebnim molitvama prinositi cijeni našeg otkupljenja. Čini se da je osjetila da je to volja Božja. Prolila je puno suza. Duša je ostala u savršenom miru, sigurna da se neće smesti i jako ohrabrena. Osjetila se također poniženom, jer u sebi nije nalazila ništa drugo osim bijede, koju je podnosila hrabreći se u svom Bogu. Sve dobro joj je dolazilo od Boga i Presvete Djevice Marije, kojoj se preporučila. Nije u stanju sve izreći. Ne zna je li se jasno izrazila. U tami se ničeg ne sjeća, vraća se strah… strahuje od prevare…
Nakon tog događaja duša je ostala u sabranosti, slobodna za djelovanje i govor o Bogu, za dužnosti našeg staleža, premda je osjećala umor. Bojazni ne prestaju… Molim Vas, preporučite me Isusu u Božanskoj Žrtvi, kako bih ga mogla ljubiti dovijeka…
Blagoslovite me. M. D. M.
Acuto, 27. svibnja 1856.
Kratka molitva:
Krvi Kristova, izvore mira i pomirenja, spasi nas!