KORIZMENA DUHOVNA OBNOVA ZA OBITELJI U SARAJEVU

1052

U nedjelju, 18. ožujka 2018., uoči svetkovine Sv. Josipa, u organizaciji Ureda za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije i Centra za savjetovanje, upriličena je korizmena duhovna obnova za obitelji. Jednodnevnu duhovnu okrjepu na temu: «Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod» (Iv 12, 24), vodila je s. Jadranka Obućina, a domaćin susreta bio je župnik župe Sv. Josipa na Marijin Dvoru vlč. Oliver Jurišić.

Susret je započeo uvodnom molitvom, nakon koje je uslijedila biblijska meditacija na spomenuti tekst iz evanđelja po Ivanu. «Isus u evanđelju pete korizmene nedjelje svoj život i poslanje tumači slikom pšeničnoga zrna i govori učenicima da je došao njegov čas, čas muke i smrti. U središte stavlja naš odnos prema vlastitom životu i služenju. Daje nam i uputu kako ćemo svoj vlastiti život osmisliti, učiniti plodnim. Jasno nam govori da to neće biti bez križa, muke i umiranja sebi. Upravo je umiranje nužno za rast i život. Poput Isusa imamo i mi svoje časove, časove radosti, ali i časove žalosti. I važno je u tom tijeku vremena ne posustati, ustrajati, izdržati, prinijeti žrtvu, vjerovati da će doći čas raspleta, čas oslobođenja, čas rađanja, čas Božje intervencije. Pšenično zrno je slika, slika koja predstavlja Isusa ali i svakoga od nas. Isus je žrtvovao svoj život i umro. I mi smo u svom životu stavljeni pred mnoge smrti i umiranja» istaknula je s. Jadranka.

U svom nagovoru, s. Jadranka potakla je sudionike na promišljanje sljedećim riječima: «Promisli, čemu i kome ja to trebam, umrijeti: možda svojim očekivanjima od drugih, svojim iluzijama, svojim zabludama, strahovima, svojoj naivnosti da se moj bližnji može promijeniti, a da ja nemam u tom udjela bilo moleći ili trpeći, bilo čekajući i prateći ga stopu po stopu. Možda trebam umrijeti svojoj nestrpljivosti, naglosti i površnosti u odnosu prema članovima svoje obitelji ili šire zajednice».

Nakon biblijske meditacije, bračni parovi su imali priliku za osobni rad, u okviru kojeg su kroz introspekciju vlastitog života promišljali o komponentama života koje ih čine radosnim, žalosnim, te o onim „zaraslim“ područjima koja zahtijevanju žrtvu, odricanje, umiranje. „Ovo je put na koji smo mi kršćani svakodnevno pozvani, a napose u vremenu Korizme, kada se od nas zahtijeva još radikalniji način mrtvljenja kako bi čuli Božji poziv i odgovorili na njega iz ljubavi“ zaključili su bračni parovi nakon razmjene iskustava kroz interaktivnu radionicu.

Sljedeća točka duhovnog hoda katoličkih obitelji bilo je klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom, gdje su u tišini i prisutnosti Gospodina imali priliku prebirati po nutrini svoga srca. Nakon klanjanja uslijedila je prilika za Svetu ispovijed.

Vrhunac duhovne obnove bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio vlč. Marko Mikić, vicerektor i odgojitelj u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, uz koncelebraciju župnika vlč. Olivera Jurišića.

Nakon duhovne okrjepe upriličena je zajednička večera i druženje na kojem su bračni parovi imali priliku podijeliti svoja iskustva obnove, te zahvaliti s. Jadranki Obućina za nadahnjujuće duhovno vodstvo u korizmenom vremenu.

Sanda Smoljo
Sarajevo, 19. 3. 2018.

Prethodni članakSVETI JOSIPE, ZAGOVARAJ NAS I ŠTITI
Sljedeći članakKORIZMENA DUHOVNA OBNOVA ČLANOVA ZAJEDNICA KRVI KRISTOVE U ZAGREBU