Bog koji je uskrisio Gospodina Isusa
i nas će uskrisiti snagom njegovom.
(1 Kor 6, 14)
U noći uoči blagdana Prikazanja Gospodinova i Dana posvećenog života, 2. veljače 2026. preselila se u vječnost naša draga s. MARA MATIJEVIĆ, u 75. godini života od kojih je 54 živjela kao Klanjateljica.
Iscrpljena teškom bolešću koju je strpljivo podnosila zadnjih skoro šest godina dogorjela je kao svijeća upravo na Svijećnicu, na svoj imendan.
Sestra Mara je rođena 25. veljače 1951. u mjestu Globarica, općina Maglaj, u obitelji s devetero djece roditelja Marijana i Jele rođene Jozinović. Tri dana kasnije krštena je u župnoj crkvi svete Ane u Radunicama, gdje je i krizmana 1963.
Odrastala je u duboko vjerničkoj obitelji i usvojila čvrste temelje vjere i pouzdanja u Boga. Obiteljsko ozračje pogodovalo je klijanju duhovnih zvanja te su osim s. Mare duhovni poziv odabrali njezina starija sestra †Ana – s. Vinka, također Klanjateljica, †brat Ivo i najmlađi Stjepan – salezijanci.
U zajednicu Klanjateljica Krvi Kristove s. Mara je došla 26. kolovoza 1965. U Zagrebu je završila gimnaziju i nakon mature započinje redovničku formaciju – kandidaturu i novicijat u Bosanskom Aleksandrovcu. Prve redovničke zavjete položila je 15. 08. 1972., a doživotne 15. 08. 1977.
U svojoj molbi za početak kandidature piše: Želim biti časna sestra i marljivi poslenik koji neće gledati na žuljeve i žegu nego sa žarom u srcu bez pridržaja raditi na njivi Gospodnjoj, sretna što me je Gospodin izabrao.
Ovo je bio svojevrsni životni program s. Mare, jasno vidljiv i svim situacijama njezina života. Vedre naravi, ugodna u društvu, s karakterističnim osmijehom izgarala je nesebično i radosno sa sviješću Bogu darovanog života.
Nakon prvih zavjeta nekoliko mjeseci je boravila u župi Maja, radeći razne kućanske poslove, a nakon toga u Zagrebu na Miramarskoj nekoliko mjeseci radi u zabavištu s djecom.
Od 1973. do 1975. na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu pohađa studij njemačkog jezika.
Godine 1975. povjereno joj je poslanje poučavanja župnog vjeronauka i animiranja liturgijskih slavlja u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije na otoku Silbi tijekom četiri godine, zatim dvije godine u Župi sv. Terezije od Djeteta Isusa na Miramarskoj u Zagrebu i pet godina u Župi sv. Antuna Padovanskoga u Prnjavoru. Istodobno je, uz pastoralni rad na župama, na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu, Odjel za kršćanski nazor, završila trogodišnji teološki studij i diplomirala 1985. godine. S radošću je približavala bogatstvo Isusove Radosne vijesti djeci i odraslima prepoznajući Božji hod s njima, učeći ih usvajati Isusov stil postupanja u konkretnim situacijama.
U izvješću o s. Mari prije njezinih doživotnih zavjeta, sestra s kojom je živjela na otoku Silbi piše: Sestra Mara je dobra sestra i puno radi na sebi. Dobre je naravi i radina, nikad ne miruje, uvijek je zaposlena. Bože, daj nam da imamo ovakvih sestara.
Njezino nesebično davanje u povjerenom poslanju očito je iscrpilo krhki organizam te je dvije godine provela na liječenju radi problema s plućima, najprije na Tuškancu u Zagrebu, a onda na oporavku u Kufsteinu u Austriji.
Godine 1987. poslana je u zajednicu Podsused u Zagrebu za suradnicu u odgoju mladih pripravnica i pomoć u domaćim poslovima.
Sljedećih devet godina (1988. – 1997.) djelovala je u školi i župi Prisoje kao katehistica i sviračica, a neko vrijeme i nastavnica njemačkog jezika u osnovnoj školi.
Na vijest o njezinoj smrti jedna je župljanka napisala: Bila si radost u našem Prisoju. Hvala ti za sav trud i ljubav koju si dala.
Godinu dana djelovala je s. Mara u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Sindelfingenu. Tada iz Rima stiže imenovanje na službu provincijalne savjetnice i tajnice te od 1998. – 2004. boravi u regionalnoj kući na Tuškancu u Zagrebu.
Sedam godina (2004.-2011.) povjerena joj je služba poglavarice zajednice Novi Nazaret u Banjoj Luci. Zatim je godinu dana djelovala u Knjižnici Sv. Josip u Bihaću.
Godine 2012. na izbornom regionalnom saboru izabrana je za regionalnu savjetnicu na trogodišnji mandat.
Od 2014. do 2020. poglavarica je zajednice na Miramarskoj u Zagrebu.
Tijekom godina davala je svoj doprinos u radu Povjerenstva za Zajednice Krvi Kristove i Povjerenstva izbornih sabora, kao predsjednica ili članica istih.
Uz sav angažman u povjerenim poslanjima nije zapustila svoj duhovni i molitveni život, posebno trajnu formaciju. Redovito je sudjelovala na katehetskim školama i uključivala se u razne ponuđene mogućnosti osobne izgradnje. Tako je 2013. završila dvogodišnju izobrazbu za voditeljicu bibliodrame, što je kasnije rado koristila u svom djelovanju, posebno odlazeći u Dom za starije osobe u Zagrebu.
Po dva mandata poglavarica u dvije velike i zahtjevne redovničke zajednice kao i dugogodišnja odgovornost u upravi Regije zahtijevalo je veliki napor, nesebično darivanje i raspoloživost u često nepredviđenim situacijama.
Tijekom 2020. godine postupno su se očitovali simptomi teške bolesti. Slijedile su brojne pretrage i liječenje tijekom kojega je boravila u zagrebačkim zajednicama Podsused i Tuškanac.
Kako je bolest napredovala sve je više bila potrebna intenzivnija skrb, te je 2023. godine smještena u naš Dom Dragi bližnji u Okučanima, gdje je živjela svoje vazmeno otajstvo prihvaćanja bolesti i suobličavanja s Kristom po patnji. Djelatnici Doma i sestre okučanske zajednice nastojali su joj biti blizu i olakšati prihvaćanje patnje.
Bila je povezana sa svojom braćom i sestrama što se očitovalo u njihovoj brizi za s. Maru u razdoblju bolesti.
Draga s. Maro, zahvaljujemo Bogu za dar tvoga života, poziva i svjedočanstva posvećenog života kao Klanjateljica. Pamtit ćemo tvoju vedrinu i revnost, odgovornost i samozatajnost, tvoje darivanje do kraja. Moli Gospodina za nove snage u Crkvi i našoj Družbi koje će nastaviti surađivati s Kristom u djelu otkupljena. Počivaj u miru i radosti Božjega kraljevstva.
Sprovodni obred predvodio je don Milan Ivančević, provincijal salezijanaca, u zajedništvu s dvanaestoricom svećenika. Misu zadušnicu u župnoj crkve Svete Terezije od Djeteta Isusa na Miramarskoj u Zagrebu predvodio je don Stjepan salezijanac, brat s Mare.
Molitvom ju je ispratilo 45 sestara Klanjateljica, njezina braća i sestre s obiteljima te brojna rodbina, prijatelji i članovi Zajednica Krvi Kristove.
Pokopana je u grobnicu Klanjateljica na groblju Mirogoj u Zagrebu, u kojoj počiva i njezina sestra Ana – s. Vinka, preminula prije 22 godine.
Sestre Klanjateljice Krvi Kristove
Regija Zagreb
