Knjiga o povijesti škola sestara Klanjateljica Krvi Kristove u BiH (1880.–1945.)
Od 1879. Klanjateljice otvorile jedanaest osnovnih škola i pet viših djevojačkih, odnosno građanskih škola te jednu realnu gimnaziju.
Najnovija znanstvena monografija dr. sc. Viktorie Košak „Povijest škola sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Bosni i Hercegovini (1880.–1945.)“, objavljene u sunakladništvu Hrvatskog instituta za povijest, Klanjateljica Krvi Kristove i Kršćanske sadašnjosti, predstavljena je 28. listopada u prostorima Knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića u Zagrebu.
Važan događaj za sestre Klanjateljice Krvi Kristove, ali i za znanstvenu zajednicu koja se bavi ulogom Crkve i o njenom doprinosu na odgojnom i prosvjetnom području, znakovito se poklopio s objavljivanjem apostolskog pisma pape Lava XIV. na temu obrazovanja pod naslovom: „Crtanje novih karata nade” povodom 60. obljetnice Deklaracije II: Vatikanskog sabora „Gravissimus educationis” svetoga pape Pavla VI. posvećenoj kršćanskom odgoju.
Okupljene su pozdravili dr. sc. Gordan Ravančić, pomoćnik ravnatelja Hrvatskog instituta za povijest, regionalna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb s. Matija Pavić, zamjenica glavnog urednika Kršćanske sadašnjosti Maja Petranović, a o knjizi i njezinom sadržaju na 293. stranice, govorili su recenzenti dr. sc. Tihana Luetić i dr. sc. Hrvoje Petrić.
Važan doprinos u rasvjetljavanju uloge redovnica
Regionalna poglavarica s. Matija Pavić u svom je pozdravu zahvalila autorici Košak što je svojom knjigom i istraživačkim radom o djelovanju redovnica, uspjela oživjeti sjećanje i darovati na uvid u rad marljivih i gorljivih, Bogu predanih žena, koje su u teškim uvjetima života mislile na „dragog bližnjega” od njegove najranjivije dobi. „Ti si na vrlo blizak i znanstven način brižno i s ljubavlju izabrala i obradila temu te prikupila vrlo važne podatke o djelovanju sestara Predragocjene Kristove Krvi na području prosvjete i školstva od vremena uspostave Austro-ugarske vlasti u Bosni i Hercegovini”, kazala je s. Pavić nadodavši kako je ta knjiga „važan doprinos u rasvjetljavanju uloge redovnica i Crkve, konkretno naše zajednice, u socijalno – odgojnoj dimenziji društva koje je tada bilo opustošeno osmanlijskom vladavinom, i nakon što su sestre uložile sve napore da bi djeci i mladima posredovale moralne vrijednosti, školsku i kulturnu izobrazbu, osobito siromašnijima – u komunističkom reżimu sve biva uništeno”.
„Sretne smo jer s Kristom sudjelujemo u njegovom otkupiteljskom djelu, jer odgajati je jedan od izraza našega poziva”, kazala je s. Pavić, osvrnuvši se na štetu i velike teškoće koju je politika nove Jugoslavije, učinila redovništvu i Crkvi obzirom na apostolsko djelovanje i ulogu u društvu kada su agrarnom reformom i nacionalizacijom Klanjateljice Krvi Kristove u Jugoslaviji izgubile zemljišta, samostanske zgrade i škole, sve što su gradile više od pola stoljeća, 65 godina.
„Zgrade se grade i ruše, ali ono što ostaje je usađeno u ljudsku dušu – ostaje vječno – jer duša pripada Stvoritelju svome. To je nagrada sestrama za njihov nesebičan odgojni rad, kako onda, tako i danas”, zaključila je s. Pavić, podsjetivši na okolnosti nastanka njihove Družbe u Italiji, početkom 19. stoljeća u vrijeme sv. Gaspara del Bufala i sv. Marije De Mattias, kao i na dolazak prvih sestara 1879. godine na područje Banja Luke te ulogu njihove prosvjetne djelatnosti u Bosni i Hercegovini.
Sustavno, cjelovito i dokumentirano djelo
Recenzent knjige dr. sc. Petrić izrazio je zadovoljstvo sudjelovanja u predstavljanju knjige, koja je rezultat višegodišnjeg autoričina rada u arhivima i knjižnicama, ali i želje da se, nakon više od stoljeća djelovanja redovničkih škola u Bosni i Hercegovini, taj važan segment kulturne i prosvjetne povijesti prikaže sustavno, cjelovito i dokumentirano. „Povijest obrazovanja nije samo skup činjenica i datuma, nego i priča o ljudima — o sestrama koje su predavale, o onima koji su učili, o zajednicama koje su se razvijale oko škola“, rekao je dr. Petrić, podsjetivši da je „povijest školstva u Bosni i Hercegovini bogata i slojevita, ali i uvelike neistražena kada je riječ o katoličkim konfesionalnim školama, osobito onima koje su vodile ženske redovničke zajednice“.
Cilj istraživanja je bio prikazati njihovo odgojno-obrazovno djelovanje sestara Klanjateljica Krvi Kristove kroz razdoblje od 1880. do 1945. godine – vrijeme koje obuhvaća tri vrlo različita politička i društvena sustava: Austro-Ugarsku upravu, razdoblje Države SHS pa Kraljevstva/Kraljevine SHS odnosno Jugoslavije te kratki period Nezavisne Države Hrvatske, kazao je dr. Petrić, spomenuvši da je kroz taj vremenski okvir autorica nastojala rekonstruirati osnivanje i rad osnovnih, viših djevojačkih i građanskih škola koje su vodile sestre Klanjateljice, analizirati njihovo mjesto u državnom školskom sustavu te sagledati njihov doprinos kulturnom, prosvjetnom i društvenom razvoju Bosne i Hercegovine.
Prikaz osnivanja i djelovanja škola kroz tri povijesna razdoblja
Pored arhivskih izvora, većinom neobjavljenih, korištena je i objavljena literatura o povijesti školstva, zakonodavstvu i društvenim okolnostima BiH, kao i spomenice te druga dokumentacija same redovničke zajednice, kazao je dr. Petrić, nadodavši da je s obzirom na metodologiju „rad strukturiran u nekoliko cjelina: najprije je prikazan širi društveno-povijesni kontekst nastanka konfesionalnog školstva u Bosni i Hercegovini, zatim povijest i razvoj redovničke zajednice Klanjateljica Krvi Kristove u Italiji, Njemačkoj i Hrvatskoj, te njihovo dolazak i djelovanje u BiH. Središnji dio rada donosi detaljan prikaz osnivanja i djelovanja škola kroz tri povijesna razdoblja, dok završna poglavlja donose komparativnu analizu nastavnih planova i programa te kvantitativnu analizu strukture učenika“.
Osvrnuvši se na povijesni okvir i ulogu Klanjateljica, osobito u vrijeme dolaska Austro-Ugarske vlasti, kada započinje razdoblje modernizacije školstva, koje prelazi iz isključivo konfesionalnog u državni okvir, kao i na početni nedostatak škola i učitelja, koji nadoknađuju upravo redovničke zajednice, osobito ženske, koje osnivaju i vode brojne osnovne i više djevojačke škole, dr. Petrić je podsjetio da Klanjateljice otvaraju jedanaest osnovnih škola i pet viših djevojačkih, odnosno građanskih škola te jednu realnu gimnaziju.
Žarišta kulturnog života i nositeljice prosvjetnog napretka
„Te su škole, često s pravom javnosti, osim katoličke djece upisivale i djecu drugih vjeroispovijesti, što svjedoči o njihovu otvorenom i uključivom pristupu. Njihovo djelovanje nije bilo ograničeno samo na poučavanje, nego je obuhvaćalo i bogat izvanškolski život: tečajeve stranih jezika, glazbe, ručnih radova, organiziranje kazališnih predstava, izložbi i djevojačkih društava. Na taj su način škole Klanjateljica postale žarišta kulturnog života i nositeljice prosvjetnog napretka u sredinama u kojima su djelovale“, rekao je dr. Petrić, nadodavši da „knjiga ne prikazuje samo djelovanje škola Klanjateljica nego i vrednuje njihov doprinos razvoju modernog osnovnog i srednjeg školstva u Bosni i Hercegovini.
Klanjateljice su svojim školama dale posebno mjesto u procesu opismenjavanja, odgoja i obrazovanja, osobito ženske mladeži, u vremenu kada su obrazovne mogućnosti za žene bile izuzetno ograničene“.
Rekavši da su Klanjateljice kroz škole promicale vrijednosti marljivosti, znanja, reda i vjere, ali i ideje kulturnog napretka i socijalne brige, dr. Petrić je istaknuo da je njihova pedagoška praksa, iako ukorijenjena u kršćanskom svjetonazoru, bila usklađena s tadašnjim državnim propisima i reformama, što je pokazalo sposobnost prilagodbe i profesionalne kompetencije njihovih učiteljica, a u praksi su njihovi kurikulumi bili jednako suvremeni, ali s dodatnom dimenzijom etičkog i duhovnog odgoja, što nije bio samo doprinos u podizanju razine obrazovanja, nego i doprinos u oblikovanju kulturnog identiteta i građanske svijesti, čime su pridonijele razvoju društva koje je tada prolazilo kroz velike političke i društvene promjene.
Zatvaranje konfesionalnih škola 1945. godine
U zaključku je dr. Petrić podsjetio da zatvaranjem konfesionalnih škola 1945. prestaje djelovanje škola Klanjateljica u Bosni i Hercegovini i završava jedno povijesno razdoblje, ali ne i njihov pedagoški duh jer su mnoge sestre nastavile rad u drugim ustanovama i zemljama, a sjećanje na njihove škole ostalo je trajno upisano u kolektivno pamćenje lokalnih zajednica. „Kroz prizmu njihovih škola moguće je razumjeti ne samo povijest jedne redovničke zajednice, nego i povijest odnosa Crkve, države i društva prema obrazovanju, kao i šire procese modernizacije i kulturne integracije koji su obilježili kraj 19. i prvu polovicu 20. stoljeća“, rekao je dr. Petrić izrazivši nadu da će ta „knjiga pridonijeti boljem razumijevanju te povijesti, kao i većem prepoznavanju uloge koju su sestre Klanjateljice Krvi Kristove imale u kulturnom i prosvjetnom životu Bosne i Hercegovine“.
Osnovne škole sestara Klanjateljica Krvi Kristove, zatvorene 1945. godine, bile su: Samostan Nazaret (Budžak kraj Banja Luke), Samostan Marijanovac (Bosanski Aleksandrovac), Samostan Marija Pomoćnica (Banja Luka), Samostani u Novoj Topoli Srednjoj, Novoj Topoli Gornjoj i Novoj Topoli Donjoj, Samostan Emaus (Mahovljani), Samostan Sveti Josip (Bihać), Samostan Sveti Antun (Bosanska Gradiška), Samostan Sveti Pavao (Zenica), Samostan Sveti Ivan (Jajce). U istom razdoblju, ista sudbina zatvaranja zatekle su građanske škole i realna gimnazija: Samostan Nazaret (Budžak kraj Banja Luke), Samostan Marija Pomoćnica (Banja Luka), Samostan Sveti Josip (Bihać), Samostan Sveti Pavao (Zenica) i Samostan Sveti Ivan (Jajce). Sestre su vodile i sirotište i internat u Nazaretu te internate u Banjoj Luci i Bihaću.
Prema dostupnim podacima i proračunima napravljenim u radu, do početka Drugog svjetskog rata osnovne i više djevojačke/građanske škole završilo je oko 36.500 do 36.600 učenika i učenica, a od toga broja više je od 4.000 učenica završilo više djevojačke/građanske škole.
Zahvalnost autorice
Autorica Košak je nakon završene srednje škole 1997. ušla u družbu Klanjateljica Krvi Kristove te bila njihova članica do 2016. godine. Poslijediplomski doktorski studij na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu završila je 2013. godine, obranom doktorske disertacije, identičnog naslova sadašnje knjige. Na kraju je zahvalila svima koji su pridonijeli nastanku knjige, istaknuvši lijepa iskustva života među Klanjateljicama, kao i lijepe uspomene sugovornika, nekadašnjih polaznika sestarskih odgojnih i obrazovnih ustanova u Bosni i Hercegovini te djelovanja u Hrvatskoj i sadašnjeg profesionalnog rada u obrazovnom sustavu Republike Irske, gdje živi od 2016. godine.
N. Pintarić
