Ljepota i prostranstvo slavonske ravnice i požeške kotline (Zlatna dolina) kao da čovjeka pozivaju na otvorenost, velikodušnost, spremnost, darivanje...

Doživjeh takvima i srca ljudi koji tamo žive a i mnoge klanjateljice su to na poseban način mogle doživjeti 7. i  8. kolovoza 2010. u župi Kaptol kod Požege. To je, naime, župa sestre Marije Bilanović, koja je u nedjelju 8. kolovoza u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla položila doživotne zavjete.

Uvod u proslavu ovog velikog događaja započeo  je u subotu navečer euharistijskim slavljem kojeg je predslavio vlč. Zvonimir Badurina Dudić, svećenik Krčke biskupije, ujedno i višegodišnji duhovnik s. Marije. Nakon euharistijskog slavlja, nastavljen je molitveno - glazbeni program protkan pobožnošću Krvi Kristovoj uz prigodne pjesme zbora Pelikan sestara Klanjateljica Krvi Kristove pod vodstvom s. Domagoje Ljubičić.

U nedjelju ujutro s. Marija je u svom domu u prisutnosti članova obitelji, rodbine i prijatelja primila roditeljski blagoslov koji joj je u svoje i u očevo ime izrekla majka Kata.

Svoj doživotni DA Gospodinu te želju i spremnost pripadati Bogu zauvijek, s. Marija je  potvrdila  polaganjem doživotnih zavjeta za vrijeme euharistijskog slavlja koje je predslavio vlč. Zvonimir, uz koncelebraciju petorice svećenika u nazočnosti s. Cecilije Milković, regionalne poglavarice, sestara Kanjateljica, rodbine, prijatelja, župljana i poznanika.

«Koje je srce tako tvrdo da se ne bi ganulo promatrajući ljepotu i uzvišenost događaja kojemu smo svjedoci?!», riječi su sv. Katarine Sijenske kojima je vlč. Zvonimir započeo homiliju. Božja Riječ devetnaeste nedjelje kroz godinu sve Kristove vjernike poziva na budnost. Na raspoloživost i otvorenost srca, srca spremnog na predanje. Na poseban način ta je riječ ove nedjelje bila upućena s. Mariji. Ona, vjerom pozvana, u vjeri je spremno na taj poziv i odgovorila. Zavjetujući Bogu zauvijek život po zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti, izabrala je zauvijek biti zaručnicom raspetog Jaganjca, zaručnicom čije srce uvijek bdije u ljubavi, ljubavi koja cvijeta tek kad se na nju odgovori, a ona je svojim predanjem upravo to učinila – ljubavlju je odgovorila na Ljubav.

Vlč. Zvonimir je istaknuo kako je s. Marija ovim činom predanja pozvana biti prozirna, čista posuda, prozračna za zrake Božjeg svjetla, za zrake njegove ljubavi, koje se obvezala donositi drugima u svome poslanju i služenju onima koje će Gospodin staviti na njezin životni put. Propovjednik je također uputio na Pravila Klanjateljica Krvi Kristove koja uče sestre: Naše zajedničko poslanje,  poput onoga Marije De Mattias jest svjedočiti Božju ljubav u svom osobnom životu i učiniti sve da bi drugi upoznali ljubav raspetog Isusa. (VŽ 34). Kako bi to mogla, potrebno je dati se privlačiti uvijek iznova te uvijek i u svemu isticati ljubav Gospodinovu, jer: Prva zadaća posvećenog života je učiniti vidljivima čudesne stvari koje Bog izvodi u krhkoj ljudskoj naravi pozvanih osoba. (Vita consecrata 20)

Svim ovim dragocjenim slikama vlč. Zvonimir pokušao je opisati otajstvo predanja Bogu jedne redovnice, no kako je i sam rekao: «Iako dragocjene slike, ipak su slabe, da bi mogle prikazati ono čega smo svjedoci. A svjedoci smo živoga Boga na djelu.»

Na kraju misnog slavlja s. Mariji se u ime župne zajednice obratio predstavnik mladih koji je u svom govoru istaknuo ljepotu redovničkog zavjetovanja. Istaknuo je  sve ono što je doživio  snažno u obredu polaganja zavjeta te joj čestitao na ovom velikom koraku, na njezinoj odlučnosti i hrabrosti, napomenuvši kako je veliki primjer i uzor njima mladima, koji žive u svijetu potrebnom duhovnih vrijednosti.

Prisutnima se obratila i regionalna poglavarica s. Cecilija Milković koja je svima zahvalila za podršku, potporu i sve ono čime su na bilo koji način doprinijeli ljepoti ovog slavlja, spomenuvši na poseban način oca s. Marije, koji zbog oporavka u bolnici nije mogao tjelesno biti nazočan slavlju, no, njegova je žrtva zasigurno puno doprinijela njegovoj ljepoti. Nadalje, okupljenima je  posvijestila činjenicu kako je s. Marija po prvim zavjetima slobodno izabrala živjeti kao Klanjateljica Krvi Kristove, živjeti poklonstveni i otkupljujući vid Kristove ljubavi, a to je danas potvrdila obvezujući se doživotno živjeti kao Klanjateljica i tako postala Kristovom suradnicom u službi života.

Riječi: Ja sam pastir dobri koji  poznaje svoje ovce i mene poznaju moje... (Usp. Iv 10, 11; 14) najbolje opisuju lik župnika župe Kaptol, vlč. Nikolu Jušića na čiju inicijativu je slavlje doživotnih zavjeta slavljeno u Marijinoj župi gdje je odrasla. U svome je govoru i čestitci s. Mariji izrekao poticajne riječi: «Draga s. Marija za ono što ćeš raditi i gdje ćeš biti, pobrinut će se sestra poglavarica, za ono što ćeš jesti i u što ćeš se obući, pobrinut će se sestra ekonoma, no koga ćeš i koliko ljubiti – za to moraš brinuti sama.»

Na kraju slavlja svima prisutnima riječ zahvale uputila je s. Marija. Zahvalila je Bogu za dar i milost poziva, zatim svojim roditeljima koji su od djetinjstva utkali u njezino biće temelje vjere i kršćanske vrjednote i koji su joj podrška na izabranom putu. U riječima zahvale s. Ceciliji Milković i svim sestrama Klanjateljicama za podršku na njezinom putu kroz vrijeme formacije bilo je lako prepoznati ljubav prema zajednici kojoj pripada i čiji je punopravni član postala po polaganju doživotnih zavjeta. Isto tako s. Marija je zahvalila  vlč. Zvonimiru za duboke i poticajne riječi u propovijedi, zatim svome župniku za njegovu raspoloživost, spremnost i pomoć u pripremi slavlja, kao i svim župljanima čija se velikodušnost očitovala u nastavku slavlja za zajedničkim stolom u mjesnom domu u Češljakovcima.

Gospodinov poziv i čovjekov odgovor, Njegovi darovi i čovjekova raspoloživost da ih dijeli s drugima učinili su da i po ovome događaju budemo dionici i svjedoci   onog lijepog poretka stvari kojeg je Sin Božji došao uspostaviti u svojoj Krvi ...(VŽ 3)

Krvi Kristova koja rađaš djevice, spasi nas!