U duhovnom centru sestara Kćeri Božje ljubavi u Granešini 14. i 15. svibnja u organizaciji HUVRP-a održan je godišnji susret za sestre juniorke svih redovničkih zajednica iz Hrvatske.

Voditeljica susreta je bila s. Marija Pehar iz družbe Školskih sestara franjevki, a susretu se odazvalo oko sedamdesetak sestara.

Tema susreta bila je Redovničko zajedništvo – blago u glinenim posudama.

Predavanja s. Marije tijekom dvodnevnog susreta temeljila su se na Josipu Egipatskom a bila su prožeta vlastitim životnim iskustvom redovničkog zajedništva. Govoreći o Josipu, s. Marija je podvukla paralelu s Isusom Kristom, te nam tako iznijela kristološku vezu Josipa i Krista.

Na samom početku predavanja susrele smo se s Josipovim snovima, te smo na poticaj s. Marije i mi na papir iznijele svoje snove koje sanjamo za naše zajednice, družbe.

Govoreći o odnosu Josipa i njegove braće, s. Marija je istaknula da čovjek koji osjeća da je ljubljen od Boga ne može mrziti. Jer, ljubomorna osoba se ne osjeća ljubljenom i tako mjeri ljubav kojom su drugi ljubljeni. To se upravo dogodilo i Josipovoj braći. Mržnjom i ljubomorom koju osjećamo jedna prema drugoj dižemo ruke na Boga.

Sestra je nadalje istaknula da se Josip pokazuje kao spasitelj svoje braće, jer ih vraća Ocu ali i brata bratu, no - prije prolazi put patnje, izdaje, osamljenosti i samoće. Ipak, naglašava s. Marija, Bog ga ni tada ne ostavlja, nego ide zajedno s njim te tako njegov blagoslov počiva na Josipu. Josip ostaje vjeran svome prvotnome pozivu. On je ostvario svoj san – poziv preko žrtve jer poziv se ostvaruje po prihvaćanju, po odvraćanju pogleda od nas samih. Žrtva se ne izabire, ona se prihvaća.

Tijekom našega susreta više puta je bilo istaknuto da možemo biti kćeri Oca jedino ako smo sestre jedna drugoj. I u svojim zajednicama često poput Josipove braće ne možemo prepoznati jedna u drugoj Josipa jer nam je glad – ono zemaljsko, važnije od Očeve ljubavi. Ako nismo kao sestre sve zajedno, ljubav je ranjena.

S. Marija je također naglasila da je vrhunac govora o Josipu kada braća shvaćaju da se ne mogu vratiti Ocu ako nisu svi zajedno. Tako  i mi kao sestre ne možemo na sv. Euharistiju ako nismo sve zajedno u duhu, jer nam se postavlja pitanje: A gdje ti je sestra tvoja? Svoj poziv možemo ispuniti jedino u zajedništvu s drugima, u zajednici.

Revolucija u zajednici se događa kada naš sinovski odnos prema Ocu prijeđe u bratski odnos prema braći. Na kraju našega susreta s. Marija nas je pozvala da u svojim zajednicama postanemo Jakovi te se počnemo uživljavati u ulogu Oca.

Svoje razmišljanje smo razvijale i po radu u skupinama te međusobnom dijeljenju vlastitih iskustava, kroz molitvu, ali bilo je vremena i za zajedničke rekreacije i međusobno druženje.

Naš dvodnevni susret smo svečano završile Euharistijom koju je predslavio fra Ljubo Kurtović, odgojitelj bogoslova Hercegovačko franjevačke provincije. U propovijedi je istaknuo da ćemo promijeniti naše zajednice kada počnemo mijenjati sebe. Da bi zajednica postala autentična mora postajati sve više molitvenom zajednicom, jer bez Boga nismo u stanju ići drugima.

Obogaćene ovim susretom zahvaljujemo Bogu na svemu što nam je u svojoj neizmjernoj ljubavi podario tijekom ovoga susreta.

Velika hvala i s. Mariji Pehar, koja je učinila da nam ovaj susret uistinu bude dragocjen i životan.

Ljepotu susreta mogle smo doživjeti zahvaljujući gostoljubivosti sestara Kćeri Božje ljubavi kao i svim našim magistarama i svima koji su pomogli u ostvarenju ovoga sestrinskog susreta.