U nedjelju, 21.03.2010. godine u samostanu otaca karmelićana - Karmel sv. Ilije, na Zidinama, Buško jezero, okupilo se 36 redovnica iz raznih župa livanjskog dekanata, na korizmenu duhovnu obnovu, a priključile su im se i sestre iz Tomislav grada (Sestre milosrdnice i Klanjateljice Krvi Kristove). Inače u livanjskom dekanatu djeluju: Sestre milosrdnice, Školske sestre franjevke, Služavke malog Isusa i Klanjateljice Krvi Kristove.

Nekada su sestre imale zajedničke duhovne obnove, ali je to zadnjih godina nekako zanemareno, pa su ovim susretom, za koji se nadaju da neće biti prvi i jedini, poželjele ponovno biti zajedno pred Gospodinom i osluškivati što im to ima reći.

Ovaj put se Gospodin poslužio o. Zlatkom Pletikosićem i preko njega progovorio našim srcima.  Pater Zlatko se pripremio za ovaj susret, a to smo mogli vidjeti i iz njegovog uvoda u kojem nas je podsjetio na obljetnice koje ovu godinu obilježavaju pojedine zajednice (Sestre milosrdnice -350. godišnjica preminuća suutemeljiteljice njihove Kongregacije, sv. Lujze de Marillac, te  175. obljetnica utemeljenja Družbe Klanjateljica Krvi Kristove i 130. obljetnici dolaska Klanjateljica na „naše prostore“ - BiH i HR).

U izlaganju nas  je sve pozvao na „ponovno obraćenje“ koje ćemo ostvariti ako promjenimo svoj život na bolje. Pred nas je kao primjer stavio svetu Tereziju od Isusa (Avilsku) koja je osobno iskusila takvu vrstu „drugog“ obraćenja nakon 20-ak godina života u zajednici.

Pred nas je također stavio biblijski tekst iz knjige proroka Ezekijela (18,21-32).
 
Osobna odgovornost.

Svi znamo da smo u krizi, ali trebamo sebi i priznati - zašto smo u krizi?

Jer smo nevjerni Isusu, Evanđelju, svojim Pravilima i Ustanovama.

Potresaju nas razni potresi, ne samo potresi iz dubine zemlje, nego i potresi iz medija, iz naših svećeničkih i redovničkih redova, čiji je epicentar u našim srcima koja se udaljiše od Gospodina i približiše se grijesima.

Tresu nas također podaci i statistike koje kažu da je nas redovnika i redovnica sve manje.

Kako se obraniti od tog crnila koje nas bombardira sa svih strana?

Ako nam je obraz čist, nemamo se čega bojati. Ako nije, nema nam druge nego ga čistiti pokorom, molitvom i obraćenjem.

Ohrabrenje za put koji je pred nama naći ćemo u gore navedenom tekstu proroka Ezekijela „Zašto da umirete, dome Izraelov? Ja ne želim smrti nikoga koji umire – riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle i živite!“

Uz svetopisamski tekst ponudio nam je i Četiri upute iz „Kraćih spisa“ Svetog Ivana od Križa  kojima Ivan od Križa duhovnim osobama  daje „recept“ za siguran i „brz“ put svetosti, a te upute su:
 
- Sve prihvaćati
- Mrtviti se (odricati se)
- Vježbati se u krepostima
- Samoća (ljubiti samoću tijela i duha) - nenavezanost

Ako se budemo držale sadržaja ove četiri upute, postići ćemo ono za čim težimo i što smo svom Bogu obećale. Upute su međusobno povezane i ako se ne bismo držale jedne, gubile bismo ono što smo stekle pomoću druge.

Druga točka duhovne obnove bio je osobni rad i klanjanje pred Presvetim, a patri su bili na raspolaganju za sakrament pomirenja.

Nakon klanjanja slijedilo je radosno druženje u kojem smo ponovno mogle iskusiti „kako je dobro i ugodno kao braća/sestre živjeti zajedno“.