| |
POZDRAV BISKUPA KOMARICE NA PROSLAVI OBLJETNICA SESTARA KLANJATELJICA KRVI KRISTOVE
175 godina utemeljenja Družbe i 130 godina prisutnosti na prostorima BiH.
U kino-dvorani vojarne „Kozara“ u Banjoj Luci, gdje se nekad nalazio sestarski samostan „Nazaret“, sestre Klanjateljice Krvi Kristove svečano su 6. ožujka obilježile dvostruki jubilej: 175 godina utemeljenja Družbe i 130 godina prisutnosti na prostorima Bosne i Hercegovine odnosno dolaska prvih sestara u Banju Luku. Na početku svečane Euharistije, koju je predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz suslavlje mjesnog biskupa Komarice i 45 svećenika, svoju čestitku sestrama Klanjateljicama i pozdrav svim nazočnima uputio je biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica. Riječi biskupa Komarice prenosimo u cijelosti:
'Velika nam djela učini Svesilni'! Kako da se ne radujemo? Ovo je, doista, dan što nam ga darova sam dobri Bog. Kličimo i radujmo se što smo ga doživjeli! S neskrivenom uzbuđenošću i dubokom radošću i zahvalnošću u srcu nalazim se na ovom povijesnom mjestu o komu nismo smjeli ni sanjati da ćemo se danas naći.
Dragi moj brate u biskupskoj službi uzoriti kardinale Svete Rimske Crkve, nadbiskupe i metropolite vrhbosanski,
mnogopoštovani i dragi brate apostolski upravitelju drage nam Zadarske nadbiskupije mons. Balobaniću,
draga moja braćo u Kristovu ministerijalnom svećeništvu,
mnogopoštovane i drage mi sestre Družbe Klanjateljica Krvi Kristove i drugih dragih mi družbi u našoj i u susjednim zemljama,
vrlo poštovani i dragi predstavnici cijenjenih vlasti u našoj zemlji na čelu s doministricom Ministarstva obrane BiH,
poštovani i dragi dužnosnici i vojni predstavnici ove vojarne i vojske u ovom entitetu i cijele naše zemlje,
osobito dragi moji Banjolučani, dragi Budžačani, Novakovčani, Šargovačani, Petričevčani, Vujnovčani, predstavnici velikoga mnoštva nenazočnih vjernika katolika i drugih Banjolučana, koji imaju pravo na današnji dan i na ovaj povijesni događaj u našem gradu,
osobito dragi gosti izbliza, a pogotovo vi izdaleka sve tamo do Lichtensteina i Švicarske!
Svima vam upućujem izraze najsrdačnije dobrodošlice kao domaći biskup i rođeni Banjolučanin koji sam u djetinjstvu imao privilegij, kao jedan od rijetkih ovdje nazočnih svećenika danas, da sam ulazio u nazaretsku crkvu i u samostan gdje su učili prve svoje korake iz školstva i ljudskosti i moja starija braća i sestre. Kako da se ne radujemo što smo doživjeli ovaj dan? U duhu smo ujedinjeni s cijelom dragom nam međunarodnom Družbom redovnica Klanjateljica Krvi Kristove koja danas, kako smo čuli, završava svoj veliki jubilej – za njih svetu godinu u kojoj su obnavljale svoj identitet i promišljale o svojoj budućnosti, osobnoj i zajedničkoj u Crkvi, čije su članice, i u ime Crkve u suvremenom svijetu gdje ih je Božja providnost danas postavila. Usuđujem se ustvrditi da nijedna od preostalih šest Regija ove Družbe nema ovakve vrste završetak ove jubilarne godine. Jer nijedna Regija nema što ima Regija Zagreb – ima Banju Luku, ima „Nazaret“, ima ovu zemlju Bogom blagoslovljenu, a vragom pobrkanu, a vidimo da je Božja ipak jača. Tko može kao Bog, veli naš narod.
I zato duboko zahvaljujem Ministarstvu obrane i ovdje dragim prijateljima iz ove vojarne, svim ovdje nazočnim vršiteljima odgovornih dužnosti u ovoj vojarni koji su našli, potaknuti Božjom dobrotom, spremnost da otvore vrata ove vojarne, nekoć našeg samostana, da se danas ovako jedan eminentni jedinstveni skup, ne samo za Banju Luku i Bosnu i Hercegovinu nego i za cijeli svijet, održi ovdje. Čast neka vam je i radost i u srcu i na licima i znajte, od mnogih drugih lijepih dana koje ste doživjeli i koje ćete doživjeti, sigurno će ovaj dan ostati ne samo za pamćenje nego i kao poseban dragocjeni dragulj u osobnoj izgradnji vas kao ljudi i vjernika, odnosno ljudi koji uvažavate druge i drugačije.
Bez Božje Providnosti ne bi bilo današnjega dana. Zato: Što da uzvratimo Gospodinu, što nam je omogućio ovo danas? Što drugo nego ono što su i sestre pjevale i kako mi znademo: Uzet ćemo kalež spasenja, uzet ćemo čašu blagoslova i zazvati ime Gospodnje da nas ono prosvjetljuje, jača, upućuje i trajno okuplja oko sebe. Jer bez njega mi ne bismo ni postojali i bili bismo jedna velika ništica. Samo s njim, Gospodarom, vođom i Spasiteljem naših života, uspjet će i naš osobni i zajednički hod prema sretnoj vječnosti.
Nakon ovih izvanrednih predavanja o djeliću istine, velikog blagoslova Božjeg koji se ovdje izlijevao preko njegovih vjernih službenica kroz duga desetljeća te se i danas izlijeva, mi ćemo sada za sve to ovom Svetom misom reći: Hvala Ti, Bože! Tebi se klanjamo! Tebe slavimo! Tebe hvalimo! Tebe molimo za blagoslov slijedećih naših koraka. Nemojmo reći da nismo svjedoci čudesa Božjih! Nije uzalud Bog u svojoj providnosti poslao svoga miljenika, proroka naših dana, velikog Papu u naš grad. To je bio proročki potez. I Banja Luka će se još začuditi jer će biti prisiljena prepoznavati poteze Božje. A mi smo tu da ne zatvaramo ni srca svoja, niti oči svoje niti volju svoju pred onim za što nam Bog otvara vrata. Kad nam Bog otvara vrata, nama je da kroz ta vrata prolazimo. Nemojmo proglašavati Boga zavodnikom na dvije staze! Bog uvijek želi samo dobro, svakome od nas i svima zajedno, svakom čovjeku jer je čovjek Božji miljenik.
Zato svakome od vas iskreno, iskreno, iskreno zahvaljujem što ste danas ovdje, što tako pokazujete i svoj legimitet, pokazujete kamo vam je okrenuto lice i za čim vam srce čezne – za Bogom, izvorom dobra, izvorom ljubavi, izvorom sreće. Neka vam Bog to i omogući. A on će omogućiti ako mu vi dopustite. Otvorimo svoja srca sada i radujmo se Bogu, zahvaljujmo mu i molimo ga da blagoslovi sve nas te nas učini što upotrebljivijim za izgradnju svoga kraljevstva, proslavu svoga imena, za spasenje duša.
Posebno ga molimo da blagoslovi naše drage sestre Klanjateljice Krvi Kristove, i sve druge naše sestre, i sve druge naše redovnike, i sve druge naše svećenike i sve one miljenike svoje, a posebno sestre koje se ovdje vjerodostojno trude ostvarivati svetu karizmu svoga reda, svoje Družbe. Nećemo zaboraviti i sve one drage sestre kojih danas nema s nama ovdje, a koje su žive i danas su ovdje s nama u mislima. Pogotovo nećemo zaboraviti sve drage pokojne sestre čiji posmrtni ostaci počivaju ovdje na našim grobljima ili na nekom drugom mjestu. Sjećam se živo i sada onoga dana – koji je za nas bio prva zraka nade prije ovog nesretnog rata, kada su nam tadašnje vojne vlasti omogućile da ekshumiramo posmrtne ostatke dragih sestara, koji su počivali ovdje u krugu ove vojarne, i da ih prenesemo u groblje sv. Marka. I danas ćemo otići na groblje i zahvaliti za svjedočke živote onih znanih ali i mnogo neznanih dobročinitelja ovoga grada, ove regije i tolikih drugih ljudi. Neka se i po vama današnjim sestrama, drage sestre, proslavlja Bog, neka se proslavlja njegova Presveta Krv prolivena, da ne bude prolijevanja bratske krvi nigdje i nikada. Neka ne bude Krv Kristova uzalud prolivena ni za koga od nas i ni za koga od onih koji su nam stavljeni kao zadatak da im pomažemo spasenju u duhu svete utemeljiteljice ove drage nam Družbe Marije de Mattias.
Dragi moj brate, kardinal Vinko, molim te započni sada ono što trebamo svi: slaviti Boga najsvetijim činom koji kao ljudi smijemo obavljati, Božjim činom, slavljem Kristove žrtvene gozbe. (kta)
|
|
Naslovnica
Vijesti
