|
„ŠTO ĆEŠ TI OVDJE, ILIJA?“
Koje izazovno pitanje!
Još kad umjesto Ilijinog imena čujem svoje! Trese temelje u meni i mojoj nutrini. Pitanje je to koje obuhvaća čitav moj život, moj poziv: moju vjeru. Stoga nam ni šutnja s kojom smo započele juniorski susret i obnovu na Razgledu kod naših Misionara Krvi Kristove, od 26. do 27. veljače, nije bila teška.
Ilijin put na brdo Horeb i njegov susret s Bogom, opisan u 1 Kr 19, 1-18 kao i tekst proroka Hošee 11, 1-4 o neuzvraćenoj Božjoj ljubavi, bili su tema naše duhovne obnove koju je vodio p. Ilija Grgić, CPPS.
Uz pomoć tumačenja ovih biblijskih tekstova povukle smo se u tišinu, u šutnju u kojoj smo slušale i govorile, razmišljale o svom odnosu prema životu.
Šutnja. Pitam se ima li odgovora u tome? Kontemplacija. Promatram Raspetoga. Raduje li me On – kojemu sam sve predala? Ili postoji i u meni, kao i u proroku Iliji, želja za smrću?
Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju jer nisam bolji od otaca svojih.
Što je to što me iscrpljuje? Gdje i u što ja to bježim u svojim poteškoćama? U koju spilju, u koji san? Od čega se ja to skrivam? Kako pristupam svojoj životnoj stvarnosti? Sve su to pitanja koja su tražila odgovor, iskrenost.
Znamo da su razočaranja ili bolje rečeno neuspjesi, sastavni dio života, ali kao da ne možemo to razumjeti, baš kao ni Ilija. Svim srcem htjeti služiti Bogu a osjećati neuspjeh. Zašto? Zar nije Bog velik i silan, jak da otkloni sve te poteškoće? Nije li Bog obećao radost i pomoć ako mu se utječem, ako sam revnovao veoma gorljivo za Jahvu nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam a oni traže da i meni oduzmu život, a Njega ... nema?!
Da Isus nije molio psalam 22 na križu ne bismo mogli nikada osmisliti ljudsku patnju. U tome momentu Bog se spušta u najdublje ljudske sfere, najintimnije se približuje čovjeku, grješniku, i objavljuje se drugačije, nego mi to očekujemo. On nas u našoj iscrpljenosti, napuštenosti, razočaranjima i neuspjesima, poziva na život, želi nas vratiti u njega, bez obzira na ono što trenutno proživljavamo.
Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: „Ustani i jedi!“
Okrijepljeni i ohrabreni Tijelom i Krvlju možemo poći dalje, imamo snage stati na goru, na otvoreno i uputiti se tamo, gdje nas Bog šalje, pa makar i nazad, u situaciju iz koje smo upravo pobjegli, zbog koje smo poželjeli umrijeti.
Uz pomoć teksta proroka Hošee 11, 1-4 pater Ilija naglasio nam je da bez slike Boga ne možemo činiti velike korake, tj. da je naš život bez ispravne slike Boga pravo mučenje. Za primjer je uzeo i lik naše utemeljiteljice, sv. Marije De Mattias.
Upoznati Boga kakvog Isus objavljuje tj. raditi na slici Boga, ali uvijek imati na umu da smo ograničena bića, da je moja spoznaja Boga uvijek ograničena. No, usprkos tome, naše biće je takvo da žudi za odnosom s Transcendentnim i skupa sa psalmistom gorljivo smo vapile: «Da, lice tvoje Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene» (Ps 27).
Isus naziva Boga Ocem. Što to znači za mene? Vjerujem li u Boga kao Oca ili kao strogog suca? Predajem li mu se sva sa svojim padovima i prolemima ili čekam od Njega «kaznu» ukoliko je za mene On samo sudac?
Odlučila sam sav svoj život posvetiti Bogu – a kakvom Bogu? Kakav je moj govor o Njemu pred drugima a kakav kada sama molim?
Činilo nam se premalo dan i pol razmišljati o svemu ovome i još uvijek odzvanjaju pitanja u nutrini, pitanja na koja ćemo odgovarati posebno u ovom korizmenom hodu iščekujući Uskrs…
Velika i posebna hvala p. Iliji, koji je učinio da nam ovaj susret bude uistinu ovako dragocjen, hvala i braći Misionarima na darovanom nam prostoru kao i našoj magistri, s. Zdravki za svu organizaciju i vjernu pratnju procesu rasta…! |
Naslovnica
Vijesti
