| |
PREMINULA NAŠA DRAGA SESTRA JULIJA GALIR
Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?
Rim 8, 35
U ranim jutarnjim satima, 25. veljače 2010., oko 3.30, blago u Gospodinu je preminula naša draga sestra JULIJA GALIR, iscrpljena teškom bolešću. U studenom 2008., dok je vršila svoje poslanje u dalekoj Australiji, s nevjericom smo primile vijest da joj je otkriven karcinom na crijevima.
Katarina Galir rođena je 1. listopada 1943. u Borčanima kod Tomislavgrada, u obitelji Joze i Sofije rođ. Romić kao četvrta od sedmoro djece. Između četiri kćeri i tri sina, Gospodin je iz obitelji Galir pozvao Katarinu i Maru koje su svoju redovničku posvetu odlučile živjeti u zajednici Klanjateljica Krvi Kristove. Katarina, s. Julija, ušla je u zajednicu Klanjateljica 30. listopada 1962., prve zavjete položila je 15. kolovoza 1965., a doživotne 1970. godine.
Poslanje s. Julije bilo je većinom vezano uz kuhinju i domaće poslove. Vedro i požrtvovno služeći sestrama, biskupima i svećenicima, djelovala je u: Bjelovaru, Novoj Topoli, Bosanskom Aleksandrovcu, Zenici, u Zagrebu – Miramarska, na Tuškancu i u župi Svetog Petra u Zagrebu. S povjerenjem u Gospodina prihvatila je poslanje u Australiji kamo je otputovala početkom 1973. godine. Predano je radila u našim zajednicama i s hrvatskim iseljenicima u mjestima: Melbourne, Canberra, Liverpool, Cook, Adelaide. Od 2001. do 2006. svoje poslanje vršila je u Banjaluci – Novi Nazaret i u Novoj Topoli. U ožujku 2006. odlazi ponovno u Australiju, u Sydney (gdje je ostala do 15. prosinca 2009.)
Kako je bolest napredovala i zdravstveno stanje se pogoršavalo, s. Julija je izrazila želju vratiti se u Domovinu. To joj je omogućeno te je 16. prosinca 2009., zajedno sa s. Josipom Santro iz Australije doputovala zrakoplovom, uz medicinsku pratnju. U regionalnoj kući na Tuškancu proboravila je mjesec i pol dana, a nakon naglog pogoršanja zdravstvenog stanja, prevezena je sanitetskim vozilom 27. siječnja 2010. u Ivanečki Vrhovec gdje su je sestre brižno njegovale do posljednjeg dana. Svjesna ozbiljne dijagnoze i skorog završetka ovozemaljskog putovanja, rado je primila sakrament bolesničkog pomazanja.
S. Julija je s ljubavlju izvršavala svoje poslanje. Sestre je se sjećaju kao vedre i ljubazne, tihe i radine osobe. Rano jutro dolazila bi u kapelicu gdje je iz dana u dan uranjala u molitvu i dobivala snagu za svoje poslanje. Bila je omiljena od ljudi s kojima se susretala i koje je posjećivala. U danima kad ju je bolest snažnije zahvatila, bila je strpljiva, bez žaljenja, zahvalna za usluge – davala je primjer šutljivog trpljenja i predanja volji Božjoj.
Po dolasku s. Julije iz Australije, njezine sestre i braća, nećaci i nećakinje, pronalazili su način da je dođu vidjeti te su i iz veoma udaljenih mjesta putovali kako bi se susreli s njom. Sve dok je mogla, rado je odgovarala i na njihove telefonske pozive. Posjetile su je i mnoge sestre koje su u božićno vrijeme dolazile u regionalnu kuću. S. Vladimira, njezina rođena sestra, u više navrata ju je posjetila te ju ohrabrivala dijeleći s njom trenutke boli i patnje.
Sestre iz Australije često su se posljednjih tjedana zanimale za stanje s. Julije i pritom nisu skrivale da im nedostaje te su se s nostalgijom prisjećale njezine požrtvovne prisutnosti i sestrinske zauzetosti.
Iako je trpjela jake bolove, to je nastojala prikriti. Bila je obzirna i pažljiva prema svima koji su je posjećivali, zanimala se za njihove životne situacije. Na upite o tome kako se osjeća, odgovorila bi: Bit će dobro! Jedna od sestara posljednjih je dana, razgovarajući sa s. Julijom, rekla: Bog te pohodio teškim križem!, a ona je odgovorila da to nije tako težak križ.
Draga s. Julija, otišla si pred nama u nebesku domovinu u kojoj nema boli niti suza. Pamtit ćemo tvoju vedrinu, ljubaznost i strpljivost, tvoju sestrinsku prisutnost i predanje Gospodinu. Neka ti On udijeli zajedništvo sa svojim svetima!
Klanjateljice Krvi Kristove,
Regija Zagreb
|
|
Naslovnica
Vijesti
