| |
U VJEČNOST SE PRESELILA SESTRA DANICA SANTRO
Kada kroza smrt uđemo
u uskrsnu radost našega Gospodina,
postajemo zauvijek jedno sa svim pukom Božjim
u ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga.
(ASC Konstitucije, Vodič života 48)
Klanjateljica Krvi Kristove, sestra DANICA
SANTRO, blago je u Gospodinu preminula 8. veljače 2010. u
16.35 sati u Općoj bolnici Varaždin od posljedica
moždanog udara. Iako je bila u bolnici, prešla je s ovoga
svijeta primivši sakramente i popudbinu u nazočnosti svoje
rođene sestre, s. Josipe, i poglavarice zajednice, s. Zdenke Pezer.
Danica Santro rođena je 4. ožujka 1926. u
mjestu Kukavice kod Kupresa, župa Otinovci (Bosna i
Hercegovina). Bila je četvrta od sedmoro djece u obitelji Ante i
Luce rođ. Lozančić, koji su redovničkoj zajednici darovali dvije
svoje kćeri: Danicu i Ružu. Okolnosti 2. svjetskog rata
primorale su obitelj na odlazak te su preselili u Mahovljane
(nedaleko Banjaluke). Danica je došla u zajednicu Klanjateljica
1945. godine. U samostanu „Nazaret“ (Banjaluka) započela je
novicijat 15. kolovoza 1948. uz obred oblačenja redovničkog
odijela. Zbog ratnih zbivanja nije bilo polaganja privremenih
niti doživotnih zavjeta sve do 1954. godine. Mlade sestre su
proživljavale vrijeme neizvjesnosti očekujući povoljnije znakove
vremena. Među njima je bila i s. Danica koja je prve zavjete
položila 15. kolovoza 1954., a doživotne 1959. godine. U izboru
redovničkog života slijedila ju je njezina sestra Ruža (s.
Josipa) koja je došla 1955. godine u zajednicu Klanjateljica.
Poslanje s. Danice bilo je većinom vezano uz
kuhinju i domaće poslove, a djelovala je požrtvovno i
samozatajno u našim zajednicama, u župnim i biskupskim kućama:
Bosanskom Aleksandrovcu, Novoj Topoli, Gučoj Gori, Uzdolu,
Karlovcu, Maji, Bihaću, Prnjavoru, Starom Petrovom Selu,
Bosanskoj Gradišci, u Banjaluci – Budžak i Petrićevac, u
banjolučkom Biskupskom Ordinarijatu, u Zagrebu – Jakuševac,
Volovčica, Podsused. Bila je članica male zajednice u Novoj
Topoli kada je ponovno otvorena 2002. godine. U zajednicu
starijih i nemoćnih sestara u Ivanečkom Vrhovcu došla je 2003.
godine u dobi od 77 godina.
Sestre ju pamte kao vedru i blagu osobu, često
nasmiješenu, dobronamjernu i srdačnu. Puno je molila za
svećenike. Svi s kojima je dolazila u kontakt, pamte ju kao
profinjenu osobu koja je za njih imala vremena, koja je blago
znala utješiti bližnje i pomoći im u njihovim potrebama. Veoma
su je cijenili, voljeli i za nju pitali sve do njezinih zadnjih
dana, jer je bila puna ljubavi prema svima, uvijek je znala
iskazati iskrenu dobrodošlicu i srdačnu gostoljubivost. Za
vrijeme nedavnog rata (1991.-1995.), djelujući u župi Trn
nedaleko Banjaluke, u teškim situacijama je pretrpjela strah i
neprijateljske napade, ali svojom blagošću na sve je smirujuće
djelovala. Znala je reći istinu i neprijateljima: „Djeco, Bog
vas gleda, imate i vi kod kuće obitelj, djecu, ženu - mislite na njih.“
Posljednjih godina, u vrijeme svoga boravka u
zajednici u Ivanečkom Vrhovcu, svaki dan je dolazila u kuhinju s
pitanjem trebaju li sestre njezinu pomoć. Rado je molila krunicu
sa sestrama, psalme je znala napamet, svakodnevno je sudjelovala
u slavlju svete Mise.
Iako ju je pamćenje pomalo napuštalo, ipak je
sve sa zahvalnošću primala; voljela je biti među sestrama, a
posebno je cijenila požrtvovnost s. Dubravke koja se brinula za nju.
U smrti su joj prethodili roditelji, sestre Anđa
i Mara te brat Stipo koji je poginuo davne 1945. godine u ratu.
Živi su joj braća Tomo i Branko te s. Josipa, ASC.
Draga s. Danice, vjerujemo da te je Gospodin
poveo u društvo Marije De Mattias i Klanjateljica koje su se već
preselile u nebesku Domovinu. Pamtit ćemo tvoje nasmiješeno lice
i srdačnost u susretima, tvoju požrtvovnost, jednostavnost i
povjerenje u Gospodina. Uživala blaženstvo vječnoga života!
Pogrebni obredi bit će u srijedu, 10. veljače
2010., u 13. 30 sati na groblju u Ivancu, a potom sv. Misa
zadušnica u kapelici Samostana Marije Suotkupiteljice u
Ivanečkom Vrhovcu.
Klanjateljice Krvi Kristove
Regija Zagreb |
|
Naslovnica
Vijesti
