| |
„Ženo,
svijet te treba onakvu kakvu te je Bog stvorio..."
(Paul
Tournier)
„Da,
vjerujem u poslanje žene, danas. Čovjek je ženu iz javnog
života isključio i bez nje izgradio našu zapadnu tehničku
civilizaciju; izgradio je naše društvo, podređeno muškim
vrijednostima – u kojem tragično nedostaje doprinos žene.“
Ovim
riječima započinje svoju knjigu Poslanje žene poznati
švicarski liječnik i psihoterapeut Paul Tournier, osnivač
medicine osobe kojoj je posvetio velik dio svog osobnog i
profesionalnog života. Pričajući svoju životnu priču, on
uočava dva načina gledanja na stvarnost. Jedan pretežno
temeljen na muškim vrijednostima: objektivnost, razum, moć,
nadmetanje i drugi kojeg karakteriziraju ženske vrijednosti:
osjećajnost, iracionalnost, subjektivnost, emotivni, osobni
odnosi među ljudima. Svaki čovjek ima u sebi i jednu i drugu
karakteristiku, ali rod uvelike određuje čovjekov način
promatranja stvarnosti. Ono što obilježava našu civilizaciju
i društvo je da u njoj pratimo prevlast muških vrijednosti
još od renesanse pa do suvremnog doba. Taj znanstveni,
objektivni pogled danas se čovjeku usađuje kroz formalne
sustave obrazovanja od vrtića, pa sve do sveučilišta. Mediji
i društveni diskurs obojeni su prvenstveno muškim,
racionalnim gledištem, kao da je onaj iracionalni,
intuitivni pogled, tako svojstven ženama nešto manje
vrijedno, čak takvo da ga ne bi trebalo ni spominjati.
Mnoge
feministkinje krenuvši u borbu za ravnopravnost spolova,
upravo kreću od ovih polazišta vjerujući da ženi mogu
vratiti jednakost ako dokažu da žena može jednako racionalno
gledati i poimati svijet, baš kao i muškarac.
Paul
Torunier upravo želi ženi reći: „Ženo, svijet te
treba onakvu kakvu te je Bog stvorio, osjećajnu, emotivnu,
intuitivnu, sa smislom za osobu i osobni odnos koji toliko
nedostaje muškarcu i čega toliko nedostaje našoj današnjici.“
Upravo ženin smisao da uspostavi osobne odnose s
ljudima, trebaju progovoriti ljudima što je istinski habitus
čovjeka i što je istinska čovječnost. Zato suvremena žena
ima veliko poslanje.
Što je to
osobni odnos? Mnogi ljudi nikad ga i ne otkriju. Oni mogu
raspravljati o temama, apstraktnim mislima, a da pritom ne
dotaknu sebe, svoje osjećaje. Upravo je suprotno s osobnim
odnosima dok razgovaramo što smo doživjeli i osjetili, a ne
ono što smo naučili, pročitali ili otkrili intelektualnim
razmišljanjima.
Nedostatak
osobnog odnosa dovodi do osiromašenja čovjekove ličnosti i
što je najgore kroz taj pristup ljudi i osobe se reificiraju
tj. postvaruju što može biti jedna od najštetnijih
posljedica za našu zapadnu civilizaciju. Autor dirljivo
iznosi svoju priču kao liječnik i muškarac koji se dugi niz
godina prvenstveno bavio znanstvenim promišljanjima i
apstraktnim idejama dok nije otkrio „nov i dirljiv način
kontaktiranja s ljudima“. To je uvelike promijenilo njegov
osobni i obiteljski život, kao i profesionalni,
postavši gorljivim promicateljem medicine osobe. Ova
medicina želi ponovno vratiti u svijest liječnicima i
bolesnicima ponekad tako često izgubljeni osobni odnos
između pacijenta i bolesnika. Autor svjedoči kako se i
njegov odnos prema Bogu znatno promijenio.
Sada je njegov svijet religijskih ideja zamijenio osobni
odnos sa živim Bogom, susretanje s njegovom osobom,
produbljujući svoju intimnost s njim.
Autorova
poruka ženama: „Žene bi trebale smisao za osobu, smisao
za osobni kontakt s drugima prestati smatrati svojom
slabošću nego ga njegovati kao svoju odliku, koja bi mogla
stvoriti sasvim drukčiji svijet u kojem bi se intelektualne
sposobnosti slijevale s intuitivnima i sa smislom za osobu“.
Pripremila
s. Viktoria Košak |
|
Naslovnica
Tema godine
