|
Papa Ivan Pavao II u
Hrvatskoj 2003.

Iz
Papine
propovijedi na Svetoj misi u Dubrovačkoj luci
Lik me
blažene Marije Propetoga Isusa vodi k razmišljanju o svim
hrvatskim ženama; o suprugama i sretnim majkama te o onima,
koje su zauvijek obilježene tugom zbog gubitka koga iz svoje
obitelji u strašnome ratu iz devedesetih godina prošlog
stoljeća, ili pak zbog kakva drugoga gorkog događaja, koji
ih je pogodio.
Mislim
na tebe, ženo, jer svojom osjetljivošću, velikodušnošću i
jakošću "obogaćuješ poimanje svijeta i pridonosiš punini
istine o međuljudskim odnosima" (Pismo Ženama, 2).
Tebi
je Bog povjerio na poseban način stvorenja, te si pozvana
postati nezamjenjiva potpora postojanju svake osobe, posebno
pak u krugu obitelji.
Vrtoglavi tijek suvremenog ljudskog života može dovesti do
zamagljenja i čak do gubitka onoga što je ljudsko. Možda je
našemu dobu kao ni jednom drugom razdoblju povijesti
potrebna "ona 'umnost' žene, koja će jamčiti osjetljivost za
čovjeka u svakoj prigodi" (Mulieris dignitatem, 30).
Hrvatske žene, svjesne svojega vrlo uzvišenog poziva
"supruge" i "majke", nastavite gledati na svaku osobu očima
srca te joj ići ususret i biti uza nju osjetljivošću, što je
vlastita majčinskome osjećaju. Vaša je nazočnost prijeko
potrebna u obitelji, u društvu, u crkvenoj zajednici.
Na
poseban način mislim na vas, žene koje živite posvećenim
životom poput Marije Petković i koje ste prihvatile poziv na
nasljedovanje Krista nepodijeljena srca, u čistoći,
siromaštvu i poslušnosti. Nemojte se umoriti vjerno
odgovarajući na jedinu Ljubav našeg života.
Naime,
posvećeni život nije samo velikodušno zalaganje ljudskog
bića, nego je navlastito odgovor na dar, koji dolazi s Neba
i koji traži da ga se prihvati nepodijeljena srca.
Neka
vas svakodnevno iskustvo nezaslužene Božje ljubavi prema
vama potiče na posvemašnje darivanje vlastitog života kroz
služenje Crkvi i braći, predajući Bogu u ruke sav svoj
život, svoju sadašnjost i svoju budućnost. |