|
DOSTOJANSTVO ŽENE IZRAŽENO U EVANĐELJU
U osobi Isusa
Krista spoznajemo što stvarnost spasenja posredovana kroz
njegovu osobu i poslanje znači za dostojanstvo i poziv žene.
Kristovo
postupanje sa ženama kako nam donose evanđeoski izvještaji
je krajnje jednostavno i zbog toga izvanredno ako se uzme u
obzir njegovo vrijeme.Njegovo postupanje sa ženama
obilježeno je velikom jasnoćom i dubinom.
Na putu
poslanja Isusa iz Nazareta susreću se mnoge žene, a susret
sa svakom od njih potvrda je „novog života“ u duhu
Evanđelja.
Žene Evanđelja
različite su dobi i položaja.Susrećemo žene koje su
slomljene bolešću ili tjelesnim nedostacima,kao ona koja
je“bolovala dvanaest godina od krvarenja“,“Šimunova punica
koja je ležala u groznici“,tu je i kćer Jairova koju je Isus
povratio u život, ljubezno je pozvavši:“Djevojčice ja ti
kažem ustani!“(Mk,5,41).tu je udovica iz Naima,žena
Kananejka,koja je zbog svoje vjere,svoje poniznosti i one
duhovne veličine za kakvu je sposobno samo srce
majke,zaslužila Kristove riječi posebnog priznanja:“O ženo
velika je tvoja vjera.Neka ti bude kako želiš.“((Mt 15,28)
Žene koje je
Isus susretao i koje su od njega primile velike milosti
pratile su ga ponekad dok je prolazio gradovima i selima i
naviještao Evanđelje i podupirale su ga onim što su
posjedovale.Nekada su žene prisutne u prispodobama kojima
je Isus objašnjavao istinu o kraljevstvu Božjem.(prispodoba
o izgubljenoj drahmi,Lk 15 8-10; o kvascu Mt 13,32; o mudrim
i ludim djevicama Mt 25 1-13.)
U cijelom
Isusovom naučavanju kao i u njegovim postupcima ne nalazimo
ništa u čemu bi se odrazila ,za njegovo vrijeme uobičajena,
diskriminacija žene.
Nasuprot
njegove riječi i čini uvijek odrazuju poštivanje i čast koje
pripadaju ženi.Zgrčenu ženu naziva „Abrahamovom kćerkom“(Lk
13,16) dok se taj naslov( u obliku „sin Abrahamov“) u
cijeloj Bibliji pridaje samo muževima.
Krist je pred
svojim suvremenicima bio promicatelj dostojanstva žene i
njezinog poziva koji odgovara tom dostojanstvu.To je
ponekad izazivalo sumnjičenje i čuđenje, a često je došlo i
do granice skandala:“Čudili su se što razgovara sa
ženom.“(Iv 4,27) jer je takovo ponašanje odstupalo od
ponašanja njegovih suvremenika.
Onaj koji je
tako postupao dao je naslutiti da tajnu kraljevstva nebeskog
dobro poznaje.Isto tako“znao je što je u čovjeku“(Iv 2,25) u
njegovoj nutrini, u njegovom srcu.Bio je svjedok vječnog
Božjeg plana o čovjeku stvorenom na Božju sliku i priliku
kao muškarac i žena.Duboko je znao za posljedice grijeha one
„tajne zloće“ koje je gorki plod djelovao na pomračenje
Bogosličnosti u ljudskom srcu. |