Radi potrebe školovanja i završavanja učiteljske škole prve sestre dolaze u Zagreb 1933. Već 1934. sestre dobivaju vlastitu kuću i imanje na dar od dobročinitelja u Miramarskoj cesti. Sestre otvaraju «dječje sklonište» tj. vrtić za radničku djecu.

1934. biskup koadjutor Alojzije Stepinac blagoslovio je sestarsku kapelicu Presvete Krvi koja služi i kao župna crkva Sv. Male Terezije.

Sestre aktivno sudjeluju u životu župu i daju poduke u sviranju. Nakon 1946. vrtić i podučavanje su zabranjeni, a kuća od 1954. pa s prekidima do danas postaje formativna zajednica za kandidatice i postulantice. Sestre s kandidaticama sudjeluju u aktivnom župnom pastoralu i karitasu posebno posjećujući stare i nemoćne župljane. Neko vrijeme sestre ponovno otvaraju vrtić, ali svega nekoliko godina.

Od početka ovu zajednicu prati borba sa skučenim prostorom, ali konačno rješenje – izgradnja novog samostana – događa se 1998. U novi samostan sestre useljavaju 20.10.1999., a 4.2.2000. blagoslovio ga je kard. Bozanić.

Danas je samostan mjesto raznih susreta: duhovnih obnova za mlade, žene, članove molitvenih zajednica, duhovne obnove članova crkvenih pokreta i zajednica, duhovne vježbe za sestre i u njemu se organiziraju svi veći susreti sestara u Regiji Zagreb i na međuregionalnoj razini.

Sestre u zajednici vrše apostolat na širokom polju djelovanja: rad na visokoškolskim ustanovama i crkvenim institucijama, vjeronauk u školi, župska kateheza, uređivanje sakralnog prostora, animiranje liturgijskih slavlja, vođenje župskog zbora, rad u bolnici, animiranje susreta Molitvene zajednice Krvi Kristove i duhovnih obnova za različite profile i dobi osoba.

U samostanu je i kandidatura i postulatura, a magistra je s. Melita P. Kraševac.

U samostanu je kapelica posvećena Predragocjenoj Krvi Kristovoj.