|
U mjesto Glamoč, u
jugozapadnom dijelu BiH na nadmorskoj visini od 931 m,
sestre dolaze zajedno sa hrvatskim prognanicima 1995. U
počecima dijele sudbinu protjeranog stanovništva bez
vlastitih kuća i smještaja i žive u kući koja im je dana na
uporabu. Kako se prilike stabiliziraju i privremeni smještaj
većem broju ljudi postaje trajno boravište u Glamoču, sestre
šire svoj apostolat: katehiziraju, animiraju liturgiju,
djeluju na socijalno-karitativnom području. Zbog
pretrpljenih ratnih stradanja potrebe ljudi i apostolata su
velike: od materijalne pomoći ljudima do potrebe liječenja
brojnih duhovnih rana i patnji.
Problem rješavanja stambenog
pitanja sestrama se ponovo nameće 2002. kada je kupljena
kuća koja je uz pomoć donacija uređena u samostan.
U zajednici danas djeluju tri
sestre: jedna sestra radi kao vjeroučiteljica u osnovnoj
školi, vodi crkvene zborove (za djecu i odrasle) i daje
besplatne satove iz sviranja djeci; druga sestra radi kao
medicinska sestra u Domu zdravlja Glamoč i vodi Molitvenu
zajednicu Krvi Kristove, treća sestra je ravnateljica
Dječjeg vrtića u Glamoču i odgajateljica djece predškolske
dobi.
Sestre i danas djeluju puno na
socijalno-karitativnom području u župi zbog velikog broja
socijalno ugroženih obitelji. Svojim prilozima i radom
nastoje pomoći onim najugroženijim i materijalno
(npr. za Božić peku kolače za siromašne obitelji), ali prije
svega duhovno. |