Na poziv župnika da otvore škole u Bihaću, sestre dolaze 1894. u
novoizgrađeni samostan i školu. Osim što rade u školi,
organiziraju satove glazbe, stranih jezika i ručnog rada.
1944. samostan je stradao u bombardiranju i sestre su morale napustiti kuću,
privremeno žive kod rodbine i u župnoj kući do 1966. uz pomoć Vrhovne
poglavarice sestre su kupile kuću u kojoj drže satove glazbe za djecu.
Za vrijeme rata (1992.-1995.) s narodom su podnosile sve patnje i izolaciju koju je
doživio grad Bihać. Samostan je oštećen i uslijedila je njegova obnova.
Danas u samostanu djeluju tri sestre: njihov apostola je:
vjeronauk u školi, župna kateheza, animiranje liturgije,
sakristanska služba, držanje satovva sviranja, vođenje
domaćinstva u župnoj kući, rad u Katoličkom školskom centru
„Ivan Pavao II“ i vođenje „Knjižnice „Sv. Josip“
Kapelica u kući posvećena je Sv. Josipu.