Na poziv župnika da otvore škole u Bihaću, sestre dolaze 1894. u novoizgrađeni samostan i školu.  Osim što rade u školi, organiziraju satove glazbe, stranih jezika i ručnog rada.

1944. samostan je stradao u bombardiranju i sestre su morale napustiti kuću, privremeno žive kod rodbine i u župnoj kući do 1966. uz pomoć Vrhovne poglavarice sestre su kupile kuću u kojoj drže satove glazbe za djecu.

Za vrijeme rata (1992.-1995.) s narodom su podnosile sve patnje i izolaciju koju je doživio grad Bihać. Samostan je oštećen i uslijedila je njegova obnova.

Danas u samostanu djeluju tri sestre: njihov apostola je: vjeronauk u školi, župna kateheza, animiranje liturgije, sakristanska služba, držanje satovva sviranja, vođenje domaćinstva u župnoj kući, rad u Katoličkom školskom centru „Ivan Pavao II“ i vođenje „Knjižnice „Sv. Josip“

Kapelica u kući posvećena je Sv. Josipu.