Vjerujem da je još uvijek u nama živo sjećanje na ugodni doživljaj Sleta u Zagrebu 25. travnja 2009. godine.

Cilj ove zajedničke proslave Krvi Kristove bio je učvršćivanje u vjeri i povjerenju u moć Krvi Kristove. Upravo u današnje vrijeme potrebna nam je ta nada u Krv Kristovu, kad se sve više uvjeravamo da je spasenje čovjeka i njegova sreća u Božjim rukama i u snazi Njegove Krvi, a ne u onome materijalnom i prolaznom što nam nudi svijet.

Ovaj Slet htio nas je povezati u još jače zajedništvo s tolikim brojem članova Zajednice Krvi Kristove. Danas je pravo  čudo okupiti oko 1.500 štovatelja i ljubitelja Krvi Kristove. Svi su se oni duhovno pripremali za to slavlje velikom devetnicom koja je sigurno urodila velikom plodom za Crkvu i pojedince. Nisu se bojali ni napora koja su iziskivala duga noćna putovanja u Zagreb, svakako, povezana i s materijalnim troškovima.

Ovom zgodom željeli bismo, mi članice Povjerenstva za Molitvene zajednice, izraziti vam svoju  iskrenu  zahvalnost, što ste se odazvali u tako velikom broju našem pozivu na Slet. Vjerujemo da se još nije nitko pokajao što je bio dionik tog veličanstvenog slavlja.

Možda vas zanima kako je došlo do toga da se organizira ovaj Slet. Ja ću vam odati tajnu. Sjećam se da je ta ideja godinama sazrijevala u srcu sestre Karoline Miljak. Znala je tu i tamo spomenuti, još u vrijeme komunizmu, gledajući kako se na državnoj razini organiziraju razni sletovi za mlade:“Pa zašto ne bismo i mi mogli tako nešto napraviti i Boga slaviti.?“

Očito da još tada nije došlo vrijemo da se realizira ta želja. Ali ona se nije ugasila, nego je pomalo i dalje dozrijevala u njezinom srcu, dok nije jedne noći nezaustavno izronila i probudila ju. Digla se i u jednom potezu napravila okvirnu skicu sleta. Na idućem sastanku Povjerenstva za MZ 2007. godine povjerila nam je svoje nadahnuće i ono što je zabilježila te noći. O njemu smo raspravljale i s radošću ga prihvatile kao znak Božje volje.

Sad je slijedilo ono najvažnije i najteže. Kako to konkretno ostvariti. Odlučile smo pozvati na suradnju i našu braću Misionare, jer oni s nama dijele istu karizmu, rade puno sa Zajednicama Krvi Kristove, s mladima i odraslima imaju duhovne obnove. Zamolile smo ih za sastanak, na što su se rado odazvali. Ideja Sleta pala je i kod njih na plodno tlo. Prihvatili su je oduševljeno. Odmah smo počeli intenzivno raditi na organizaciji. Imali smo u tu svrhu mnogo zajedničkih sastanaka na kojima samo planirali što, kada i kako. Odlučili samo na samom početku da Slet bude tek 2009. kako bismo imali što više vremena za organizaciju, a napose za duhovnu pripravu svih članova. Nije nam bilo važno da napravimo jednu izvanjsku paradu, nego da se članovi MZ duhovno pripreme i obnove. Tako se rodila ideja i o velikoj devetnici koju bi obavljale sve zajednice koje vode misionari i sestre. Da bi učinak velike devetnice bio bolji, odlučili smo da svaki mjesec bude posvećen molitvi na određenu nakanu i jednoj temi koja bi izlazila u okružnici misionara „Živi Kalež“. Teme su pripravljali sestre, misionari i laici-suradnici sestara i misionara.

Da ne bi naša vjera i molitva ostale bez djela pozvali smo sve Molitvene zajednice, svakako koje to mogu i žele, da preuzmu kumstvo za jedno siromašno dijete u Latinskoj Americi i da materijalno pomognu njegovo školovanje. Odaziv je bio izvrstan. Toj djeci, njih preko 30 omogućeno je jednogodišnje školovanje, hrana  i cjelodnevni boravak u školi. Dapače uključili su se u tu akciju.i neki pojedinaca iz MZ, a i neki  koji su čuli za tu ideju, koji ne pripadaju MZ. Ova kumstva sklopljena su preko Udruge „Zdenac“ u Splitu. Sve MZ i pojedinci dobili su: ime i prezime, fotografiju i kratki životopis djeteta, tako da znadu konkretno koga pomažu i da budu sigurni kamo je otišao njihov novac. MZ su ozbiljno shvatile taj karitativni pothvat, tako da su nastavili i dalje godišnje plaćanje za svoje kumče.

Do samog održavanja Sleta bilo je mnogo posla koje je trebalo planirati i odraditi. Na našim čestim sjednicama s Misionarima odredili smo sve do u detalje tko će i što će raditi.  Nabrojit ću samo neke poslove: Trebalo je naći prikladnu crkvu koja će moći primiti nekoliko stotina ljudi i koja će imati  dovoljno prostora izvan crkve; tražiti privolu svećenika da taj dan rezervira crkvu za nas; naći mjesto gdje će se autobusi parkirati; tražiti za to dozvolu  od gradskih vlasti; tražiti sponzore i moliti da nam pomognu, jer je sva organizacija skopčana s izdacima; trebalo je organizirati liturgiju; pozvati nadbiskupa da predvodi misu; na vrijeme osigurati crkveni zbor koji će pjevati za vrijeme mise i koji će pripraviti koncert; osigurati medicinsku ekipu u slučaju potrebe, odrediti redare i tiskati pozivnice i plakate i tako dalje. Sve naše MZ trebale su pripremiti kratku povijest svoga nastanka s brojem članova, kako bi ih se moglo predstaviti javnosti na sam dan proslave.

Za samu proslavu 25. travnja 2009. skoro su sve  MZ nabavile zastavu. koje su imale jedinstven znak – Janje i natpis mjesta iz kojeg dolaze. Bilo je veličanstveno vidjeti u crkvi – Sveta Mati Slobode – poredane zastave. Ništa manje nije bilo dirljivo gledati hodočasnike koji su svaki čas  pristizali radosnih i nasmijanih lica, noseći svaki svoju zastavu. Mnogima su pri tom potekle suze radosnice. P. Willi Klein, misionar Krv Kristove doveo je oko dvadesetak hodočasnika iz Austrije i Njemačke. Oni svjedoče da su bili ganuti gledajući mnoštvo članova MZ i njihovo zanimanje kojim su pratili predstavljanje MZ, zatim predavanje P. Willi-a na temu „Krv Kristova izvor nade“ te pobožnost za vrijeme klanjanja Presvetom Sakramentu prije same svete mise koja je bila vrhunac ovog predivnog skupa u čast Krvi Kristove. U svom predavanju naglasio je P. Willi Klein da je Isus Krist „lijek“, da je On Spasitelj čovjeka; da je potrebna nada za čovjeka, kako bi čovjek opet postao čovjekom. Misao o kojoj je vrijedno razmišljati.

Voditelj svetišta Sveta Mati Slobode bio je iznenađen, pa je kasnije izjavio da nije očekivao tako veličanstvenu proslavu i toliki broj hodočasnika.

Sve u svemu, imamo razloga da se radujemo što smo članovi zajednica Krvi Kristove; imamo razloga Bogu zahvaljivati za duhovno blago koje smo imali priliku produbljivati i usvajati u devetnici za Slet. Vjerujemo da se toga dana izlila snaga, moć i zaštita Krvi Kristove na sve prisutne, na njihove obitelji, na Crkvu i na cijeli svijet.

Zato neka je hvala i slava Krvi Kristovoj u vijeke vjekova! Amen.

s. Ancilla Vukoja

--------------------------------------

Krv Kristova – nova dimenzija bliskosti

Ugodan proljetni dan, lijepi ambijent crkve Sv. Mati Slobode na Jarunu i preko 1500 srdaca koja toga dana gore istim žarom, koja kucaju istim ritmom - ritmom slavljenja Krvi Kristove.

Mnoštvo pristiglo iz svih dijelova Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Vojvodine, Njemačke i Poljske.

Promatram crvene šalove oko vrata sudionka ovog sleta....svi su isti, a svatko ga je stavio na različit način. Na trenutak mi se čini kao da se svojom žarkom crvenom bojom izdižu iznad mnoštva, stapaju u veo, u crveni slap koji se spušta na zajednicu i ona biva zaogrnuta njime...  Da, ovo je zajednica, ovo je zajedništvo zaogrnuto snagom, milošću i ljubavlju Krvi Kristove.

I došli smo danas tu da budemo zajedno, da budemo jedno, da se međusobno osnažimo, da se prepoznamo u onome što nam je zajedničko, a to je duhovnost Krvi Kristove. Priprava za ovaj susret trajala je devet mjeseci i stoga ne čudi da se osjeća snaga ovog zajedništva.

S nama je otac Wili Klein - apostol Krvi Kristove. On nam govori o snazi Kristove ljubavi koja se najsnažnije očituje upravo kroz prolijevanje Krvi. "Krv Kristova izvor nade" - to je moto ovog susreta, pun pogodak za naše danas, jer nada je nešto što današnjem čovjeku tako nasušno treba.. Vrijeme koje živimo je zahtjevno, konfuzno, teško – a Krv Kristova kao izvor nade jest sigurnost, jest izlaz iz svih situacija, jest spasenje i rješenje problema.

Klanjanje pred Presvetim... Trenuci sabranosti i molitve, osobni susret s Gospodinom...

Vrhunac ovog susreta, ove manifestacije zajedništva jest sv. Misa koju predvodi kardinal Bozanić. Njegova nazočnost na ovome sletu jest priznanje, ohrabrenje i poticaj svim našim zajednicama. A bilo je lijepo čuti i njegovu poruku nama –  zajednice su potrebne Crkvi, pozvao nas  je na  snažnije djelovanje, zalaganje i molitvu.

Koncert župnog zbora sv. Male Terezije iz Zagreba, dar za uho i dušu –.pripravio nas je za slušanje svjedočanstva koja su iznijeli članovi MZ o djelotvornoj snazi i konkretnim snažnim zahvatima milosti i darova po snazi Krvi Kristove u životima pojedinaca, bili su poticaji da još snažnije i jače uronimo u ovu našu duhovnost.

I na kraju – Spomen na našega dragoga Papu Ivana Pavla II i pjesma, kako ju s.Karolina nazva, poslanja, „Krist na žalu“, doprinio je susretu da možemo svi reći : „ Doista, bio je to dan za pamćenje... Dan prepun radosti i zajedništva. „

Snaga Krvi Kristove okupila nas je zajedno - a mi smo – kroz sve svoje različitosti, toga dana bili jedno srce koje kuca ritmom slavljenja Krvi Kristove. I mislim da će to biti snaga i poticaj za daljnji rad i rast u duhovnosti te Krvi.

I danas kad se u mislima vraćam na taj dan – vidim mnoštvo crvenih šalova stopljenih u veo koji nas blago ovija, kojim bivamo zaogrnuti i prekriveni snagom Krvi Kristove - tim najsnažnijim znakom Njegove ljubavi prema čovjeku.

Mirjana Požgaj

--------------------------------------