|
Studenti III. i IV. godine imali su ove subote priliku
sudjelovati na cjelodnevnoj duhovnoj obnovi koju je posebno
za njih osmislila i u cjelosti organizirala profesorica s.
Zdravka Leutar, a kao fakulatativni, neobavezni dio izbornog
kolegija „Duhovnost i socijalni rad“.
Sukladno gore navedenom rasporedu, prvi dio obnove održao se
u prostoru fakulteta (Studij socijalnog rada, Nazorova 51),
dok je drugi i završni dio nastavljen u samostanu
Klanjateljica Krvi Kristove na Tuškancu 56.
Nakon početnog iznenađenja zbog malog broja okupljenih
studenata (u odnosu na prvotno prijavljenih 20, a naknadno
odustalih ili ispričanih 10-ak), za sveukupno nas pet,
profesorica je skuhala odličnu jutarnju kavu (po svom
posebnom i tajnom receptu J) te je dogovoreno da će se grupa
unatoč malom broju, ali jaka Duhom, ipak pridržavati
planiranog rasporeda te nastojati dobiti maksimum za duh,
psihu i tijelo.
Tako smo se pod profesoričinim vodstvom i uz opuštajuću
glazbu temeljito opustile, utonuvši u meditaciju što je
doprinijelo nužnom „odvajanju“ od svakodnevnih briga,
ispitnih i ostalih „noćnih mora“.
Tako odlično relaksirane, dočejake smo s. Matiju (također
Klanjateljicu Krvi Kristove) koja nas je u posebnoj
radionici provela kroz Novozavjetnu sliku vezanu uz
Samaritanku i Krista na zdencu. Teško je riječima opisati
svu višeznačnost i načine prodiranja u dubine vlastitog
zdenca i zdenca života da bi smo otkrili što je to Voda Živa
te kako njome utažiti onu najdublju žeđ...
Nakon takvog iskustva, neophodna je bila pauza za ručak koja
je protekla uz mirišljave pizze u opuštenoj atmosferi kojoj
su se pridružile i dvije mlade Klanjateljice Krvi Kristove –
s. Jelena i postulantica Ivana. Svojom kreativnošću,
živošću, suvremenom glazbom, plesom i igrama loptom pred
zgradom fakulteta, potakle su ubrzano trošenje evetualno
suvišnih kalorija zaostalih od ručka.
Nakon ovakve živosti, Molitvom srca uslijedilo je novo
poniranje u vlastite dubine. Sudionice su različito
reagirale na 15-minutnu molitvu kontemplativnog karaktera,
no iskustvo je bilo predivno.
Korak dalje u spomenutom samoponiranju bila je vježba
«pustinje». Kako bi smo što bolje upoznali i prihvatili
sebe, a potom i kvalitetnije djelovali kako na
profesionalnom, tako i na osobnom planu, potrebno je moći
oprostiti sebi i drugima. To smo pokušali ispisujući imena
osoba i događaje na poseban papir u potpunoj samoći zelene
tuškanačke šume.
Obzirom da je potom slijedio nastavak Obnove u samostanu
Klanjateljica i to u obliku Sv. Mise, treći dio vježbe
«pustinje» odnosio se na ispisivanje posebnih nakana za koje
smo željeli da se služi ova Misa.
Stigavši tako u prekrasnu kapelicu samostana te uz mogućnost
ispovjedi neposredno prije mise, opušteno i nekako olakšano
od tereta (posebno onih napisanih na papiru), očekivale smo
misu predajući na oltar više ili manje teške svitke naših
životnih rana i tereta, nas samih i onih koji su nas
okruživali i koji nas još uvijek okružuju.
Nakon sv. Mise koja je protekla u opuštenom i svečanom tonu
(uz vrlo poticajnu propovijed i zvuk harmonija i gitare koji
su upriličile mlade Klanjateljice i njihove novakinje), svi
zajedno smo nastavili ugodno druženje uz nareske,
grickalice, sokove i zvuke gitare u dvorani samostana.
Što reći na kraju ovog kraćeg osvrta ? Svaka je od sudionica
na svoj način bila puna dojmova, osjećaja koje je riječima
uopće teško opisati. Duh je ionako teško svesti u okvire
nekog riječnika nas ljudi koji stalno znatiželjno nastojimo
„čeprkati“ nemjerljivim dubinama Duha...
Svaka je sudionica u svom srcu ponijela neizmjerno blago
čijih ćemo pojedinih segmenata možda tek protekom nekog
određenog vremena, postajati svjesne. No, i prvotna radost
te „sjaj u očima“ – kako reče svećenik na misi, govorili su
više od ikakvih riječi!
Očito da je najbolja preporuka budućim generacijama –
dođite, doživite, predivno je!
Foto kronika s duhovnog
susreta u Zagrebu |
Naslovnica
Mladi
