Duhovnost | Molitvena zajednica | Kontakt

   

:: Glavni izbornik ::
 

 Naslovnica

 Tko smo mi

 Utemeljiteljica

 Važni ASC likovi

 Kako postati Klanjateljica

 Klanjateljice danas

 Naše zajednice

 Vijesti

 Mladi
Isus zove...
Programi za mlade
Teme za mlade
Kontakti
Foto kronika mladih
     

 Foto kronika

 Linkovi
 
 

 

Naslovnica Mladi Isus zove...


Iskustvo poziva Jelene Ljubos

         
     


Povijest mog zvanja

«Dođe mi riječ Gospodnja:
Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi,
ja te znadoh;
prije nego što iz krila majčina izađe,
ja te posvetih,
za proroka svim narodima postavih te.» Jr 1,4-6

Rađa se jedno novo zvanje... prije rođenja. Gospodin me pozva još u majčinoj utrobi.

Osjećam kako je Njegov plan prisutan prije nego postade mene.

Rođena sam 1984. godine. Živjela u prekrasnom mjestu zelenila i čistog zraka u srednjoj Bosni, s roditeljima, s trima sestrama i s bratom. Solidna obitelj u kojoj sam naučila prve korake u vjeri koju sam polako sama dalje razvijala kroz vrijeme odrastanja, posebno kroz školovanje. Završila sam opću gimnaziju u KŠC- u u Travniku upravo zbog onoga što sam osjećala u sebi još od osmog razreda - zbog zvanja u kojem sam sada. I zbog kojeg neprestano zahvaljujem dobrom Bogu koji me pozvao, jer je ovo čisti dar koji ničim nisam zaslužila.

Imala sam osjećaj da Mu oduvijek pripadam. Dok sam Ga neumorno tražila u drugima, znala sam da je tu. No nisam htjela ići Njegovim stopama. Nije me to zanimalo. Mislila sam samo na sebe. Dok sam tako šetala osnovnom školom i razmišljala o svome izgledu i svojoj sreći, On se uvukao u moje misli i u moje srce. Nisam to tada ni primijetila. I dalje sam se brinula hoću li se kome svidjeti. To se i dogodilo. Gospodinu se svidjeh... Pozva me.

Još osjećam taj trenutak. Još sam bila dijete. No, za Njegov plan odraslo dijete.

Sjećam se kako sam uvijek puno razmišljala, najviše o životu i njegovu smislu. Nisam se mogla pomiriti s činjenicom da živimo samo iz dana u dan, bez nekog uzvišenijeg cilja.

Nisam mogla iz svega toga isključiti Boga. Moralo je sve imati neki smisao, neprolaznost i vječnu istinu. Tražila sam taj Smisao i pronašla ga u Stvoritelju svega.

Sjećam se učionice glazbenog i sebe dok promatram kroz prozor šumu i put. Opet razmišljam o životu i u tom mi trenutku sine misao poći u samostan, biti sestra. Želim Ti Bože pomoći u ovome svijetu, želim Ti pomoći spasiti duše, ono vječno u čovjeku. Želim učiniti nešto veliko za ljudski rod. I na Tvoju slavu. Želim se posvetiti cijelim svojim bićem i cijelim svojim životom Tebi, Tvojoj službi. Tako je rastao poziv u meni.

I dalje sam živjela normalno kao i svi moji vršnjaci, no uvijek sam tražila nešto više, nešto što neće proći. Sanjala sam o idealnoj ljubavi koja će trajati vječno, a nisam ju bila spremna prepoznati i vidjeti u Bogu. Ali On se brinuo usmjeriti me prema sebi, preko svih mojih neuspjelih odnosa s osobama suprotnog spola. Tako me pripremao za sebe i svoj plan sa mnom. To sada vidim i razumijem. Tako me uspio «osvojiti». Upravo preko mojih uvelih ruža, punih trnja. Zvao me bez prestanka. Čekao me strpljivo...dok se nisam odvažila slijediti taj zov. Dopustio mi je krenuti za Njim kamenitim i uskim putovima, kroz poteškoće mog sazrijevanja u srednjoj školi kada nije bilo nikoga da me razumije, jer se uvijek osjećalo da sam drugačija od drugih, možda upravo zbog onog poziva kojeg sam nosila u sebi i koji je sve više i više rastao. U to me vrijeme najviše krijepila molitva i davala mi snagu za dalje.

Isus me zvao na Kalvariju. Gore me je čekao. Ispruženih ruku, probodena srca, s pogledom punim ljubavi kojemu nisam mogla reći «ne».

Nisam mogla ostati ravnodušna. Morala sam zaplesati. I potrčala sam Mu u zagrljaj...

Kako da Ti ne odgovorim na toliku ljubav zbog koje umireš za mene, na križu...

 

«Tad čuh glas Gospodnji:
Koga da pošaljem? I tko će nam poći?
Ja rekoh: Evo me, mene pošalji!» Iz 6,8-9

I tako sam poslije mature 2003. godine ostavila sve i pošla za Kristom. Oprostila sam se sa svima, ostavila sam svoju prošlost iza sebe i krenula putem koji me tjerao iznutra i kojemu se nisam mogla oduprijeti. Rekla sa Bogu: DA!

Tako sam došla u Zagreb kod sestara Klanjateljica Krvi Kristove čija je karizma sama ljubav, ljubav prema Bogu i ljudima, u čijem je središtu Vazmeno otajstvo koje sam posebno zavoljela kroz dane korizme dok sam tražila smisao. Muka, smrt i uskrsnuće Isusovo privuklo me u ovu Družbu, Isus, moj najbolji Prijatelj kako sam Ga zvala, i želja spasiti duše jer je to jedino što je vječno. To je bilo to!

U ovoj sam Družbi, među sestrama već četvrtu godinu, upoznajem njezinu povijest, duhovnost, poslanje i konstitucije - pravila po kojima one žive svoje zavjete, utemeljene na Evanđelju. Sve više otkrivam vrijednost križa i ljubavi koja je rođena iz boli, baš na tom križu, koja me sve više sjedinjuje s Kristom i daje mi smisao života. Po primjeru drugih, mojih sestara i po osobnom iskustvu. Živjeti Kristov život- to je najteži ali i najljepši ideal za kojeg se isplati živjeti i umrijeti. Upoznajem cijenu našeg spasenja, moć Isusove Krvi koja daje novi život u oproštenju svih naših grijeha i koja me jača i krijepi na ovome putu kojim idem, dok se borim sa sobom i dok sve više želim prionuti uz Krista kojeg sam zavoljela i kojeg ne želim ostaviti, bez obzira na sve prepreke i sumnje. Jer pokazao mi je svoju ljubav i to da me treba, usprkos moje slabosti i nesigurnosti. S Njim se nitko ne može usporediti. Isus je vrijedan sve ljubavi. U tom duhu, prošla sam predfazu odgoja- kandidaturu na Miramarskoj, prvu fazu formacije- postulaturu na Podsusedu gdje trenutno živim i sada sam u drugoj fazi formacije - novicijatu, koja traje dvije godine i u kojoj učim živjeti zavjete koje ću ubrzo položiti, u sedmom mjesecu. To će biti moje potpuno predanje Bogu po zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti, koje ću izvršiti pred pukom Gospodnjim. U ovome je sva ljepota mog poziva kojeg ne bih nikad mijenjala. Jako se radujem zavjetima, dok zahvaljujem Gospodinu za Njegovo brižno i strpljivo vodstvo kroz ove protekle godine moje priprave preko osoba koje su me pratile u mom duhovnom rastu, posebno po onoj koja me sada vodi i prati prema onom: «Evo me Gospodine, zvao si me!» Tvoja sam...

Preporučam se u molitve, dok kličem zajedno sa utemeljiteljicom Družbe kojoj pripadam, s Marijom De Mattias:

«S Isusom mislimo, s Isusom govorimo, s Isusom radimo, s Isusom se odmarajmo, s Isusom plačimo, s Isusom šutimo, s Isusom molimo, s Isusom umrimo, s Isusom živimo!»

Isus je moje sve... 

Jelena Ljubos
 

     
   
         

|  isprintaj stranicu  |  natrag  |  pošalji prijatelju |

     
  | webmaster@klanjateljice.hr |

| Copyright © 2007 all rights reserved - jukanovich |