|
 |
Wilfrid Stinissen, OCD
„Noć je moje svjetlo“
Naklada Sv. Antuna, 2007. |
"Namjera knjige "Noć je moje svjetlo" je pokazati da je
tamna noć nezaobilazna etapa na putu k Bogu. Nikada nećemo
moći potpuno shvatiti tajnu trpljenja. Ono što nam se čini
kao propast često može biti na spasenje.
Oranje
koje naizgled bezobzirno lomi i razbacuje zemlju, ne izgleda
tako okrutno ako se zna da ubrzo dolazi žetva.
Ovo
djelo ima kao polaznu točku "Tamnu noć" sv. Ivana od Križa,
te želi dati pregled cijelog njegovog nauka." (s poleđine
knjige)
Čujemo li
riječ "tamna noć" odmah pomislimo na Ivana od Križa
(1542.-1591.). Njega se smatra upućenim u tamne noći. Između
ostaloga i ova ga je "specijalnost" učinila vrlo popularnim
u naše vrijeme. Usprkos činjenici što njegove druge dvije
knjige, Duhovni spjev i Živi plamen ljubavi,
pridaju veću važnost onoj "svijetloj" strani ljubavne
avanture s Bogom, ipak je Tamna noć djelo koje se naviše
danas traži. Ova knjiga je jedina koja je postala predmet
zanimanja za novo izdanje. Prije nekoliko tjedana dobili smo
iz tiska treće izdanje. Iz toga se dade zaključiti da mnogi
u ovom Ivanovom opisu noći prepoznaju nešto i od svoga
vlastitog života.
Moja je
namjera upravo pokazati da je tamna noć nezaobilazna etapa
na putu prema Bogu. Svatko tko uzima svoju vjeru ozbiljno,
mora proći kroz noć. Uistinu, postoje velike razlike kad se
radi o "obliku ili formatu" noći. Naša noć je zacijelo od
mnogo manjeg formata nego ona od Ivana od Križa. Ipak mnogi
od nas intuitivno shvaćaju kako je u temelju ista stvar, tj.
da smo na putu prema istom cilju i da tamni dio puta ima
isti smisao i cilj.
Onomu koji
možda želi primijetiti kako tamna noć duše pripada misticima
i kako je opasno htjeti popularizirati mistiku, želim
odgovoriti kako je prema mom mišljenju od najveće važnosti
demitologizirati mistiku. Mistik nije neobičan čovjek a ni
nešto posebno. "Svaki duboko duhovan život jest mističan
život", napisao je jedan moj poznati subrat. Svi su kršćani
potencijalni mistici. Nakana je ove knjige dati mali
doprinos kako bi se ova mogućnost pretvorila u stvarnost. Na
ovoj zemlji nikada nećemo moći potpuno shvatiti tajnu
trpljenja. Niti kod Ivana od križa nećemo naći odgovor zašto
nedužna djeca moraju trpjeti. Ali tamna noć daje nam ključ s
kojim u svakom slučaju možemo otvoriti mala vrata u ovu
tjanu. Može nam bit i od pomoći da nešto učinimo i s našom
patnjom.
Možemo
saznati kako ono što nam se čini kao propast, može biti
spasenje. Možemo saznati kako ni jedna provalija nije tako
duboka, nijedna stijena tako visoka, a da ne može postati
neki put. Možemo naučiti kako susret s Bogom u prvoj fazi
jest bolan zato što je Bog potpuno drugačiji. Bog je
blaženstvo za naše najdublje JA, ali za naš EGO
(samosvijest), za naše površinsko JA, Bog izaziva prijetnju.
Naš JA se najprije sukobljava s Bogom i... od toga umire.
Iako ovaj
zapis ima za polaznu točku Tamnu noć, ipak ima namjeru dati
pregled cijele nauke Ivana od Križa. Noć je jedan put, a put
se ne može razumjeti ako nemamo neko znanje o cilju.
Onaj tko
zna kamo noć vodi, može na ovome biti zahvalan. Oranje koje
bezobzirno lomi i razbacuje zemlju ne izgleda tako okrutno
ako se zna: ubrzo dolazi žetva.
Mi
karmelićani smo 14.prosinca 1991. proslavili 400. obljetnicu
smrti Ivana od križa. Ne možemo bolje obilježiti ovaj
jubilej nego slijediti njegove stope i pokušati posredovati
nešto od mudrosti koju je on dobio.
(iz
Predgovora knjige)
Pripremila: s. Mirjana Juranović |