Michele Colagiovanni, CPPS   Graditi oltar Misa i ne samo   Glas koncila, 2009.

Intrigantno teološko-spisateljsko djelo talijanskog svećenika don Michelea Colagiovannija. Pisac piše zanimljivim i laganim stilom o "izvoru i vrhuncu" kršćanskoga života - euharistiji, te nastoji suvremenom čitatelju pomoći u osobnoj pripremi i u sudjelovanju u slavlju. Ipak, autoru nije namjera čitatelju ponuditi džepno liturgijsko izdanje za predstavljanje svete mise. On jednostavnim "slikama" i osvrtom na životne situacije nastoji pomoći svima koji žele ući u euharistijsko slavlje da ga emotivno, otajstveno i razumljivo žive na najbolji mogući način.

Kako u pogovoru ističe don Giovanni Francilia, provincijal družbe Misionara Predragocjene Krvi, vjernicima je od Drugog vatikanskog sabora ponuđena mogućnost prijelaza od pasivnog stava prisustvovanja u aktivni stav izgrađujućeg sudjelovanja, što je nedovršen proces u trajnom nastajanju, jer otajstvo euharistije, stavljeno u ruke Crkve, tako je veliko da je neiscrpivo. Pomisliti da se shvatilo otajstvo euharistije ili da se toliko pozna da ga je moguće znati i činiti, pokazalo bi da se ništa nije razumjelo, napominje don Francilia ističući da je euharistija djelovanje milosti koja je pod utjecajem Duha Svetoga uvijek nova. k nova. k nova. k nova. k nova.

Temeljna metafora kojom se autor služi jesu dvanaest stećaka ili dvanaest ključnih pojmova - "dvanaest glagola za uobličenje Riječi", koji upućuju na biblijski kontekst, a pisac ih izvlači iz obreda mise: Stjecanje; Priznanje, Pomirenje; Radost; Slušanje; Vjerovanje; Blagovanje; Prinošenje; Pretvorba; Sjećanje, Konzumiranje i Odlazak. dlazak.

Podsjećajući na oltar koji je Mojsije izgradio u podnožju brda Sinaja, koji je bio poškropljen krvlju žrtvovanih životinja kako bi se pravno ozakonio savez te bio izgrađen od dvanaest velikih kamenja, točnije stećaka, koji su simbolizirali dvanaest izraelskih plemena, don Francilia konkretizira metafore na novi izabrani narod - Crkvu: "Shvaćam ovih dvanaest glagola kao dvanaest stupova na koje se Krist oslanja kako bi se pripremio za žrtvu novoga i vječnoga saveza, na koji izlijeva svoju Krv za oproštenje grijeha cijeloga svijeta. Svaki stup daje smisao i način raspoloživosti za ostvarenje oltara koji prihvaća Krista, neokaljanog Jaganjca za naše otkupljenje. U svakom izrečenom pojmu više je od jedne opomene ili stava koji bi se trebao zauzeti u pripremi za slavljenje. Tu je i poziv na posvješćivanje koliko se trebamo dati voditi od onoga što želimo slaviti, jer život nakon obreda sudjeluje u daru Euharistije".

Stavovi moraju odgovarati životnom stilu, koji nije formalan, prigodan, nego bitan, poručuje knjiga don Michelea Colagiovannija, koji svakom čitatelju pomaže u oblačenju svadbenog ruha, koje Kralj traži za sudjelovanje na Jaganjčevoj svadbenoj gozbi.

Knjiga je budnica čitatelju da nadvlada egoizam, tu prevladavajuću religiju suvremenog čovjeka čiji su oltari slavljenja mjesta konzumizma: supermarketi, ekskluzivni klubovi, jahte, stadioni, saloni ljepote, autosaloni, turističke agencije, modne revije, TV studiji...

Autor knjige pokušava graditi euharistijski oltar: obred koji će u graditeljima zahtijevati prijelaz - novu Pashu - od ja k Bogu... Postavljanje svakog pojedinog kamena tek je djelomičan odgovor, jer kad se svih dvanaest slavljenih stećaka smjesti na njihovo mjesto, čitatelj doznaje što se slavi na oltaru i na što cilja euharistija, koja oživljuje slavitelja te ga upućuje na poslanje.

vlč. Nedjeljko Pintarić