|
Rođena je 18. VII. 1839. u
Birkendorfu (kneževina Baden, Njemačka).
Dolazi među prvim
kandidaticama koje je primila zajednica u Gurtweilu
(Njemačka) 1858. Ova zajednica slijedi apostolsko usmjerenje
i Pravilo Klanjateljica Krvi Kristove, dok zajednica koja je
ostala u Ottmarsheimu (Francuska), sve više ima
kontemplativno usmjerenje i nakon nekog vremena pripaja se
jednoj grani benediktinske družbe. Zajednicu u Gurtweilu
materijalno i duhovno prati ravnatelj Frässle, ali zbog toga
oslabljuju veze ovih Klanjateljica s Vrhovnom upravom u
 Rimu.
1862. s. Hermina je položila
prve zavjete i zajedno sa sestrama živjela i radila u
ustanovi za nezbrinute djevojčice u Gurtweilu. (slika 007 –
Gurtweil, sirotište u kojem su Klanjateljice djelovale od
1857.-1873.)
Značajniju ulogu dobiva, kad
većina sestara zbog progona i nemogućnosti apostolskog
djelovanja odlazi u Ameriku (danas Regija SAD), a ostaju
samo osam starijih i bolesnih sestara. Brigu za njih
preuzima s. Hermina. Nastojeći zajednici osigurati potrebna
sredstva za život i mogućnost za apostolsko djelovanje,
odlazi sa sestrama u Feldkirch (Tirol), a zatim u Rankweil
(Austrija). Nakon kraćeg boravka zajednica se ponovno vraća
u Feldkirch.
Još dok su sestre djelovale u
Gurtweilu počele su gubiti povezanost s Rimom i Vrhovnom
upravom Družbe. S. Hermina radi na ponovnom povezivanju i
zbog toga se mora odreći i dugogodišnjeg duhovnika i
dobročinitelja zajednice ravnatelja Frässlea. Duboka svijest
i želja s. Hermine za jedinstvom s Vrhovnom poglavaricom u
Rimu, omogućilo je da ova zajednica ponovno osjeti da je dio
iste Družbe.
S. Hermina prima nova zvanja
unatoč tome što zajednica nema sređene uvjete za život i
rad. U stalnom je traganju za sigurnim mjestom gdje bi
zajednica imala mogućnosti apostolskog djelovanja.
Lokalni biskup smatra da je
najbolje rješenje da se zajednica pripoji novoj družbi istog
naziva iz Schellenberga, ali s. Hermina čvrsto odbija i
prianja uz Družbu kojoj pripada. Sestre odgaja i pomaže im
rasti u karizmi Klanjateljica.
Nakon poziva trapista p.
Franza Pfannera da sestre dođu u Bosnu u blizinu njihovog
samostana u predgrađu Banja Luke, sestra Hermina traži
dozvolu Vrhovne poglavarice i 1. X. 1879. četiri sestre i
nekoliko pripravnica kreću na put. Bosna je nedugo prije
toga bila oslobođena turske vlasti i potrebe za vjerskom i
kulturnom obnovom bile su velike.
U Banja Luku sestre dolaze 7.
X. 1879. i smještaju se u kupljeni turski čardak kojeg su
trapisti pripremili i preuredili u samostan. (slika desno –
Turski čardak, Prvi samostan Klanjateljica u Bosni)
Suočavaju se s brojnim
problemima i osiguravanjem osnovnih uvjeta za život. Krče
zemlju, ali odmah počinju i s apostolskim djelovanjem:
primaju prvu djecu u sirotište, otvaraju školu. Počinju
izgradnju sirotišta i škole te uče jezik kako bi mogle
raditi u školi.
S. Hermina osigurava zajednici
i duhovnu hranu: uspostavljena je kapelica u samostanu,
duhovnika imaju kod redovnika trapista,
a ona sama svojim živom naravi budi vjeru i dobro
raspoloženje među sestrama unatoč teškoćama i siromaštvu.
Zbog njezinog značaja za život
zajednice, sestre je pogodila njezina iznenadna smrt. U dobi
od 43 godine umrla je 6. IV. 1882. nakon kraće bolesti.
|
Naslovnica
