Duhovnost | Molitvena zajednica | Kontakt

:: Glavni izbornik ::
 

Naslovnica Važni ASC likovi Sv. Gašpar...

Rođen je u Rimu 6. siječnja 1786. od roditelja Antonia i Annunziate. Kako je bio boležljiv, kršten je već idućeg dana. Još kao malo dijete razbolio se od velikih boginja, a njegova majka utekla se za pomoć sv. Franji Ksaverskom. Ozdravljenje je uslijedilo ubrzo, a Gašparu će ovaj svetac kasnije postati uzor i zaštitnik njegove Družbe.

Vrlo rano primio je svetu potvrdu i pričest, te je u ozračju kršćanskog obiteljskog doma brzo napredovao u pobožnosti i duhovnim krepostima, što je u njemu potaklo želju za svećeničkim pozivom. Teološke studije završio je u rodnom Rimu, a zaređen je 31. 7. 1808. u Lateranskoj bazilici.

Još kao student bogoslovije i mlad svećenik pokazivao je veliku pobožnost, revnost za svoju pastirsku službu i gorljivost u propovijedanju i želji za spasavanjem duša. Organizirao je brojna djela ljubavi i karitasa, te pobožna udruženja. Osjetivši veliku naklonost prema štovanju Predragocjene Krvi, zajedno sa svećenikom Francescom Albertinijem surađuje u osnivanju Nadbratovštine Predragocjene Krvi u Crkvi sv. Nicole in Carcere.

Njegova započeta i planirana apostolska djela prekinuta su Napoleonovim osvajanjem Papinske države 1809. Zbog toga papa i njemu vjerni svećenici, koji nisu htjeli položiti zakletvu vjernosti Napoleonu, odlaze u izgnanstvo.

Od 1810. do 1814. Gašpar zbog vjernosti papi mora otići iz Rima, a njegovo izgnanstvo vodi ga u više gradova i tamnica po Italiji. U vrijeme zatočeništva doživljava tešku bolest, smrt majke i dragih prijatelja, ali sve ga to jača i produbljuje u njemu istinsku duhovnost prema Krvi Kristovoj. Zajedno s Francescom Albertinijem radi na planiranju jednog novog djela – Instituta Misionara Krvi Kristove koji bi imao zadaću preko pučkih misija širiti slavu božanske Krvi i pridobivati grješnike za spasenje.

Nakon povratka iz zatočeništva odlazi u Rim i gorljivo se usmjerava na ostvarivanje ovog velikog djela. Okuplja mlade oduševljene misionare, koji mu se žele pridružiti, i već 1815. otvara prvu kuću u San Felice di Giano (Umbrija). Broj novih kuća i zajednica Misionara ubrzo se širi diljem središnje Italije.

Gašparu se već na početku pridružuje mladi misionar Giovanni Merlini, s kojim kreće u apostolat misija. Posjećuju brojna mjesta, održavaju misije, a Gašpar se posebno ističe po svojoj velikoj revnosti i gorljivom propovijedanju. Imao je poseban dar riječi i zbog toga su ga mnogi dolazili slušati, a on ih je sve pozivao na obraćenje.

Velike su uspjehe njegove misije imale u graničnim područjima Papinske države i Napuljskog kraljevstva, gdje se za vrijeme i nakon Napoleonova osvajanja raširio pokret hajduštva, koji je unosio mržnju, ubojstva i druga zlodjela u ovaj kraj. Gašpar je propješačio čitavim krajem propovijedajući i održavajući misije u mjestima, ali i odlazeći u šume i planine – gdje su bili centri okupljanja razbojnika. Njegove misije donosile su više ploda i mira, nego nasilne mjere koje je nad razbojnicima provodila država.

U jednom od razbojničkih centara, Vallecorsi, Gašpar je 1822. održao misije, u kojima je sudjelovala i djevojka Marija De Mattias. On ju je oduševio i probudio u njoj želju da bude apostol Krvi Kristove poput njega. Povjerio je njezino duhovno vodstvo misionaru Giovanniju Merliniji kako bi zajedno otkrivali je li Marija osoba koja će pokrenuti osnivanje ženske družbe pod nazivom božanske Krvi. Gašpar je već ranije razmišljao o širenju duhovnosti Krvi Kristove na žensku redovničku družbu, koja bi imala za cilj posvetiti se odgoju kršćanskih žena i majki. Uvjerivši se da je Marija izabrano Božje oruđe za ovaj zadatak, pozvao ju je, preko Merlinija, da krene iz Vallecorse i započne s Institutom Klanjateljica Krvi Kristove.

Gašpar je bio veliki štovatelj Krvi Kristove i cijeli njegov život i rad bio je usmjeren na štovanje i širenje slave božanske Krvi. Pri tome je nailazio i na mnoga protivljenja, osobito onih koji su mu zavidjeli na postignutim uspjesima.

Kao revan apostol Krvi Kristove, nije se štedio ni trenutka... Vidno oslabljen pred kraj života, nije želio ni da ga bolest spriječi u naviještanju i zbog toga ne odustaje od  putovanja zbog misija. Od sveopće iscrpljenosti i izvrgnutosti lošim vremenskim uvjetima, tijelo je oslabilo i bolest ga je lako zahvatila. Dana 28. 12. 1837. u nazočnosti sv. Vinka Pallottija i Giovannija Merlinija, koji ga je vjerno pratio cijelog života, Gašpar je u miru prešao s ovoga svijeta.