|
„Ime koje nosimo kao Klanjateljice božanske
Krvi podsjeća nas da trebamo biti spremne dati i vlastiti
život, kako bi se svi klanjali i blagoslivljali ovu božansku
Krv i da svatko iskoristi priliku za osobno spasenje.
Cilj Družbe je sudjelovati u velikom djelu
Otkupljenja, pridonoseći svim žarom, koliko je moguće,
spasenju i posvećenju
bližnjega.“ (Konstitucije iz 1838., 1934.)
Klanjanje je duboka, oduševljena ljubav prema
Bogu, kojem se u cijelosti predajemo... Prolijevanjem
vlastite krvi Krist je izrazio prema čovjeku svoju ljubav do
kraja. I mi smo pozvane postati „živa slika one djelotvorne
božanske ljubavi s kojom je ta Krv prolivena te bila i jest
znak, izraz, mjera i jamstvo.“ (Konstitucije iz 1857.)
„Čitavim svojim životom, posebno u
Euharistiji i drugim molitvama,
klanjamo se Kristu Gospodinu, koji nas je otkupio svojom
Krvlju.“ (VŽ 28)
Mi Klanjateljice Krvi Kristove korito smo
rijeke kojom Kristova Krv stiže do UDALJENIH; mi smo kalež
ove Krvi iz kojega drugi smiju piti i osjećati toplinu; mi
smo znak LJUBAVI ove Krvi koji drugi smiju VIDJETI... i koji
će ih upozoravati na pravu radost i čežnju: ISUSA, brata
koji nas vodi OCU!
 Krv
Kristova – snaga pomirenja
Duhovnost
Krvi
Kristove
je duhovnost
ponovnog uspostavljanja Saveza i pomirenja.
Ona bi htjela uzeti u zaštitni krug one ljude koji su u
društvu označeni kao rubni, koji nemaju nikakva prava;
uspostavlja pouzdanje tamo gdje su vjernost i poštovanje
gaženi nogama. Nakon rata i prekinutih komunikacija ona želi
ponovno uspostaviti pomirenje.
U Krvi Kristovoj nastojimo opet uspostaviti
komunikaciju i razgovor tamo gdje su otuđenje i mržnja
pustili korijenje.
Duhovnost Krvi potiče na zalaganje za
istinsko pomirenje među ljudima, a ono često ne ide bez
osobne muke i križa te napuštanja određenih stvari koje nam
se čine jako važnima. Pomirenje je zadaća koju treba
ostvarivati na konkretnom društvenom planu, a Krv Kristova
nas jača da nastavimo svoju borbu u teškim i prividno
bezizlaznim situacijama.
Pomirenjem moraju završiti neprijateljstva i
sukobi koji razdvajaju pojedince i zajednice. Duhovnost
pomirenja počinje sa stvaranjem prostora sigurnosti,
gostoljubivosti i strpljivosti, prihvaćanjem osoba te
izgradnjom zajednice sjećanja i nade. Zajednica sjećanja ne
zaboravlja svoju prošlost, već ju promatra u novom svjetlu.
Krv Kristova – nositeljica života
|
Naslovnica
Duhovnost Krvi Kristove...
