Duhovnost | Molitvena zajednica | Kontakt

:: Glavni izbornik ::
 

Naslovnica Duhovnost Iz duhovnosti Krvi Kristove...

Krvi Kristova koja nas oslobađaš za istinsku radost, spasi nas!

Evanđeoska prispodoba koja najviše zbunjuje ili je u najmanju ruku zagonetna odnosi se na radnike koji su u različito doba dana pozvani raditi u vinogradu gospodara koji im je svima dao istu plaću. Čini nam se da je bunt nadničara prvoga sata prirodan i opravdan: "Ne možeš platiti isto kao nas onoga koji je radio samo jedan sat! Mi smo se ubijali radeći od zore do sunčeva zalaska!" Gospodar odgovara besprijekorno, ali i uznemirujuće: "Niste li se sa mnom pogodili po denar? Uzmite plaću i idite. Ne činim vam krivo. Ako dajem svoje komu želim, što se to vas tiče? Je li vam krivo što sam dobar?"

Odgovor je zabrinjavajući jer je radnicima prvoga sata upitna gospodareva dobrota. Tko želi biti velikodušan, treba poštivati pravednost. Inače je samo hirovit. Koristio bi 'gospodarevu' samovolju. S njom bi mahao donoseći sporan stav koji ruši rang-listu po zaslugama.[1]

Interpretacije povijesno-dogmatske naravi[2] govore da se iz neugodne situacije u paraboli ne može izaći ukoliko se ne shvati da je i sama mogućnost rada u vinogradu privilegij i izvor radosti. Nema prostora za međusobno okrivljivanje osim kod onih koji nisu razumjeli narav služenja Bogu. Radnici prvoga sata već su primili više! Brat izgubljenoga sina nije trebao zavidno gledati na proslavu bratova povratka, nego je trebao cijeniti svoj vlastiti boravak u Očevoj kući.

Sve bi ovo bilo puno jasnije da se Katekizam u tom pogledu izrazio bolje. S kojim nas je ciljem Bog stvorio? Odgovor bi trebao glasiti: "Da Boga upoznamo i ljubimo, da mu služimo i uživamo ga u ovom i u drugom životu." No glasi: "Da Boga upoznamo, ljubimo i služimo mu u ovom, a uživamo ga u drugom životu." Odgađanje uživanja Boga u drugom životu postaje svagdašnja plaća onome tko je podnio napor i vrućinu dana. Evanđelje je doista navještaj radosti već u ovom životu jer nam otkriva smisao. Svatko je u ovaj svijet ušao kako bi postigao potpunu sreću, zato i koristi svaku priliku. Razočaranja doprinose da se vraćamo sreći u granicama mogućega. Sigurno činimo sve kako bismo postigli što bolji rezultat i izbjegli ono što krnji radost: trpljenje i smrt. Bog nas je stvorio ovakvima. Vječni će život biti beskrajna radost. Radost je, osim što je ugodna, i dužnost te život uvodi u njegovu puninu.

Bog je za čovjeka stvorio paradisum voluptatis.[3] Abrahamu je obećao radost zbog potomstva. "Abraham je zadrhtao od radosti." Najprije zbog nade, zatim zbog ispunjenja. "Vidje i obradova se."[4] Knjiga Izlaska potjera je za radošću s čestom prijevremenošću. Bog Izaiji u usta stavlja ove riječi: "Izađite iz Babilona, bježite iz Kaldeje! Glasno kličući kazujte, objavljujte, do nakraj zemlje razglasite! Govorite: Jahve je otkupio slugu svoga Jakova!"[5] U radosti naroda sudjeluje i priroda. Hermon i Tabor kliču, igraju se kao janjci na livadi. Isto čine jele i cedrovi libanonski. Brda se opasuju radošću. Pustinja cvjeta. Vjernici s hvalama dolaze na Sion i opasuje ih vjekovječna slava. Sunce izlazi kao zaručnik iz bračne ložnice i smiješi se gradu.[6]

Kršćanin ponovno treba dopustiti da ga osvoji radost jer nikome kao njemu ne pripada radost, koja je najbolji način navješćivanja. Narod žuri u grad u kojem se pjeva i pleše. Evanđelje znači "radosna vijest". Anđeo je pastirima nakon Kristovog rođenja rekao: "Ne bojte se, evo vam donosim veliku radost."[7] Bijeg od straha i radost osobine su kršćanstva i onaj koji ih prizna doista posjeduje smisao života i zna pobijediti smrt nasljedujući svoga Gospodina. Isus za sebe kaže: "Došao sam donijeti radost i želim da moja radost u vama bude potpuna."[8] Isus je govorio o trojstvenoj radosti koju je sâm iskusio. Kršćanin ne samo da je dužan biti radostan, nego radost treba objavljivati i drugima. Nije dovoljna metafizička, intelektualna radost. Radost treba biti vidljiva kao Crkva u crkvi. Isus je za sebe rekao: "Došao sam na zemlju donijeti oganj i želim da on gori."[9] Radost i oganj, upaljena radost, to se traži, to je dar.

Euharistijsko slavlje sadrži puno drugih poziva na radost, posijanih u drugim dijelovima obreda, koji se izostavljaju zajedno sa Slavom, kao Aleluja.[10] Neki uvijek ostaju, kao na primjer Hosana[11] na završetku pjesme Svet. To su hebrejske riječi koje su suvremeni jezici preuzeli za opću upotrebu.

Iz knjige: „Graditi oltar - misa i ne samo“, Michele Colagiovanni, Zagreb 2008., str. 28-29.

Arhiva - Iz duhovnosti Krvi Kristove

i kličite pjesmu radosnu...