|
DJELO JE BOŽJE!

Prošle su 204 godine od onog davnog 4. veljače 1805. ... u Vallecorsi, mjesto u pokrajini Frosinone, jedna je
djevojčica ugledala svjetlo dana: Marija De Mattias.
Sjećanje spontano oživi i drugi datum: 4. ožujka 1834. –
prije 175 godina – u Acutu (Fr), Marija De Mattias je
osnovala redovničku zajednicu. Sjećanje ne izdaje još jedan
datum, 20. kolovoza 1866.: Marija De Mattias je preselila u
vječnost u zajednici, smještenoj u ulici Rasella u Rimu.
Oni koji su je poznavali, uzviknuli su “SVETICA”; mnogi su
govorili kako su izgubili “majku”. Po čemu je ova žena bila posebna?
U procesu kanonizacije predstavljena su tri različita
svjedočanstva iz kojih su izronila na površinu tri vida kako
je Marija De Mattias živjela svoju pripadnost Bogu.
Bila je žena velike vjere!
Iz svjedočenja sestre Nazarene Vecchini:
“Zbog vjere, pouzdavajući se u Boga, ostavljam bogatu obitelj, očevu
pretjeranu naklonost, kako bih ostvarila svrhu utemeljenja,
tj. dobro duša, za koje bi, štoviše, za jednu samu, dala krv
i život, kako je običavala reći.”
Oduševljeno svjedočanstvo sestre Nazarene Longo:
“Njezino je cjelokupno naučavanje bilo posebno, ispunjeno vjerom;
slušatelji su bili ganuti do suza, ostavljali su se grijeha,
a osobe koje su već bile upućene u Božjoj ljubavi, zagrijale
su se i još su više težile savršenosti; poneka koja nije
mogla biti redovnica, kod svoje kuće je oblikovala
pravila slična onima u Institutu i trajno ih opsluživala.”
Bila je žena najčvršće nade!
Svjedočanstvo sestre Caterine Pavoni:
“I nama je utuvila u glavu da se pouzdajemo u zasluge dragocjene Krvi
Isusa Krista, te nas snažno hrabrila govoreći da u svojim
slabostima nikad ne izgubimo nadu, već da odgovor bude sva
naša nada u muku i smrt našeg Gospodina, posebice u zasluge
njegove dragocjene Krvi. Ova njezina nada posebno je
dolazila do izražaja u protivštinama, koje nikad nisu
uspjele uništiti njezinu hrabrost ni utrnuti njezin duh, iz
koje je u takvim trenucima vedrina odsijevala više nego
ikada.”
Bila je žena goruće ljubavi!
Svjedočanstvo Filippa Merluzzija:
“Kad je govorila o Bogu bila je toliko zapaljena da se nije stidjela popeti
na stube i s njih govoriti narodu, sve javno poticati,
ljubiti ga svim svojim snagama i radije dati život, nego ga
uvrijediti. Satima je govorila narodu, koji je u velikom
broju dolazio u crkvu kako bi je slušao. S tolikim je žarom
govorila o Bogu da joj se lice zažarilo, a narod je ostajao
ganut; istina je da sam i sâm više puta čuo kako žene
plaču.”
Svjedočanstvo Giacinte Palombi:
“Kako je časna službenica ljubila Boga, tako je ljubila i bližnjega, kojeg
je nazivala moj dragi bližnji, a to je dokazivala
velikom brigom oko otvaranja škola kako bi poučavala
siromašan narod i dušama činila dobro.”
Karizma i osoba svete Marije De Mattias žive su i danas po Duhu Svetom, koji
nastavlja djelovati preko Družbe Klanjateljica Krvi Kristove.
S. Cleopatra Subiaco, ASC |