LJETNI KAMP NA OLIBU

603

Centar Sanguis Christi na Otoku Olibu i ove je godine otvorio svoja vrata mladima koji su svoj ljetni odmor željeli oplemeniti duhovnim sadržajima. Ljetni kamp održan je od 13. srpnja do 27. kolovoza 2018. godine pod geslom …Na tvoju riječ… U tom razdoblju izmijenilo se pet skupina mladih (srednjoškolci, studenti, radnička mladež te oni koji na intenzivniji način razmišljaju o svome životnom pozivu) u kojima je s voditeljima sudjelovalo četrdesetak osoba.

Uz ljepotu prirode i blagodati mora koje uvijek na nov način čovjeka potiču da se divi Onome koji je Tvorac svega stvorenoga, mladima su svakodnevno bili ponuđeni različiti duhovni sadržaji: Euharistija i sakrament pomirenja, molitva časoslova, razmatranje Božje riječi, pobožnost Krvi Kristovoj, zadaci za osobni rad, svjedočanstva vjere, duhovno vodstvo, svjedočenje redovničkog poziva…

Po svemu ovome Bog je još jednom na jedinstven i neponovljiv način svojom ljubavlju i dobrotom i ovog ljeta dotaknuo mnoga srca o čemu najbolje svjedoče iskustva samih sudionika ovogodišnjeg kampa koja slijede.

s. Ivana Husnjak
28. 8. 2018.

“Velik orao, velikih krila,
duga perja,
gusta, šarena paperja,
doletje na Libanon
i zgrabi cedrov vrh;
odlomi mu najvišu grančicu,
odnese je u zemlju trgovaca
i spusti je u grad prodavača.
Onda uze izdanak iz zemlje,
u plodnu ga njivu posadi,
kraj obilnih voda stavi,
kao vrbu usadi.
Izdanak proklija,
bujan izbi čokot,
onizak izraste,
mladice mu k orlu segnuše,
a pod njim mu žilje bješe;
u bujan se razvi čokot,
potjera izdanke,
mladice razgrana.”
(Ez 17, 3-6)

Kao što je ovaj orao pomno odabrao koju će grančicu odlomiti te koji izdanak posaditi da urodi plodom, tako je Bog izabrao svakog od nas koji smo ovo ljeto imali priliku prisustvovati ljetnom kampu za mlade na otoku Olibu. Božja mudrost imala je u planu, još od stvaranja svijeta, dovesti svakog pojedinačno na ovaj duhovni kamp, da ovdje upoznamo Njegovu ljubav još dublje, da otkrijemo nanovo koliko nas ljubi, da čujemo Njegov glas u našem srcu koji nas poziva da Mu se potpuno i bez zadrške predamo.

Na otoku Olibu to je još više moguće, jer uz šum plavog mora, toplinu sunca, dašak morskog vjetra, nebo posuto zvijezdama, šaroliko cvijeće i sve ostale blagodati Njegovog stvaralaštva, čovjek se može samo zapitati koliko li je tek predivan Onaj koji je sve to stvorio i zaviriti u dubine svoga srca da Ga pronađe i više nikada ne ostavi. Bog je kroz ovaj kamp pokazao koliko snage i poticaja za duhovni rast možemo naći u zajedništvu s drugim ljudima i kolika je važnost kršćanskog zajedništva.

Uz duhovno vodstvo sestara Klanjateljica Krvi Kristove te jutarnju molitvu časoslova, čitanja i razmatranja odlomaka iz Biblije, Svete mise, dnevnih zadataka za promišljanje i razgovor s Bogom i tišine, ovaj ljetni kamp predivna je prilika za još veći rast u vjeri, za upoznavanje samog Isusovog srca – Svetog pisma, i da primimo novu snagu, milosti, blagoslove i darove Duha Svetog koje smo pozvani, kao svjetlo na dlanu, nositi u svijet ljudima koji čeznu da Ga upoznaju.

S ljetnog kampa na Olibu odlazimo s potpunim predanjem Njemu, jer kao što je obećao:

“On će te vodit’ bez prestanka,
sitit će te u sušnim krajevima.
On će krijepit’ kosti tvoje
i bit ćeš kao vrt zaljeven,
kao studenac kojem voda nikad ne presuši.”
(Iz 58, 11)

Darija Dugančić

Pitate se kako izgleda godišnji odmor koji vam organizira Duh Sveti? Kao slučajni susret 7 žena sa svih krajeva Hrvatske u pustinji otoka Oliba. Koračajući tom pustinjom nailaze na 7 zdenaca. Kroz tamu i hladnoću svakog zdenca puštaju zraku svjetla da prodre u dubinu i otkrije im 7 originalnih, jedinstvenih, neponovljivih slika satkanih iz Dobrote, Ljepote, Ljubavi i Istine. Njihove žedne duše susretnu se sa žednim Bogom i dalje zajedno nastavljaju hod. Svakih nekoliko poniznih koraka u Isusovoj prisutnosti žene primjećuju kako užareno, pustinjsko sunce polako prekrivaju oblaci, pa su im nekako lakši koraci, manje je kapi znoja na njihovim licima…Odjednom kiša! Njihovo srce začuje poziv na sebedarje, pustinja rađa predivnim plodovima, a one pjevaju i plešu od zahvalnosti zbog darovane im kiše čuda milosti. Premda je njihovo druženje na Olibu došlo kraju, žene znaju da rastanka nema, samo radosno iščekivanje ponovnog susreta.

Marijana Glavaš

Susret s Gospodinom kroz nama vidljiva i opipljiva stvorena djela Ruku Njegovih; kroz Živu Riječ Njegovu koja pronalazi put u najdublje dubine bića u ulozi svjetionika koji raspršuje svaku tamu duše; kroz svjedočanstva vjere i odraza Božje veličine u životu svake od nas; kroz susret sa samim sobom u otajstvu milosrdne ljubavi, nošeni u naručju Dobroga Pastira. Ima li išta ljepše od toga?

Predivan Olib, predivne sestre i predivan Gospodin u našim životima.
Svakome bih od srca preporučila da dođe i još dublje upozna Njegovu ljubav. Toga nikada dosta, zar ne?

Božji blagoslov želim svima.
Blagoslovljena Krv Kristova!

Marina Damjanović

Olib, otok na kojem smo se udaljile od gradske buke i uživale u ljepotama prirode. Sedam dana kojih sam provela jako ispunjeno i radosno. Svaki od tih dana bilo je novo iskustvo i nova avantura. Slušale smo različita svjedočanstva i životne priče, ali u svakoj od njih se mogla prepoznati Gospodinova prisutnost. Vrlo brzo smo se povezale i stvorile prijateljske odnose.

Imale smo vrijeme za osobnu molitvu, ali i zajedničku koja nas je još više povezivala. Obavljanje svakodnevnih poslova kao što je kuhanje, drugim djevojkama i meni nije predstavljao problem čak nam je bilo drago da možemo napraviti nešto jedni za druge. To se moglo prepoznati, jer je sve bilo jako ukusno. Sestra Danijela i djevojke bile su jako susretljive i otvorene i tako mi dale jako puno savjeta.

Dani su nam brzo proletjeli, ali ipak kroz tih 7 “kratkih” dana Gospodin mi je puno otkrio, nešto kroz riječi sestre i djevojaka, a nešto kroz riječi koje je stavio u moje srce.

Željka Đapić

Olib! Što reći!? Tražim riječi, kojima bih opisala ovo predivno iskustvo na ovom divnom otoku. Zatečena sam Božjom providnošću. Što nas je tako spojio svojim Duhom, nas djevojke u tolikoj različitosti osobnosti, a opet u Bogu jedno i gledam Stvoriteljevu ljepotu u svakoj od nas na jedinstven način. Dolaskom u Zagreb još uvijek sam pod snažnim dojmom. Prebirem u srcu svaki trenutak proveden u oazi zajedništva, sloge, radosti, veselja, dijeljenja svjedočanstava, odmora, ali i pustinje, toliko važne tišine i mira kojeg nam je podario.

Nasamo sa svojim Stvoriteljem, svojim Spasiteljem i Otkupiteljem. Sigurna u zaštiti Njegove ljubavi. Moj oslonac i moj bedem. Moja stijena. Kako uzvratiti na Njegovu ljubav, sebedarje i velike milosti koje smo primili? Idimo i mi u ovaj svijet i činimo tako. Nasljedujmo svojeg Ljubljenog. Zaručnika naše duše.

Zahvaljujem Mu što mi je omogućio ovaj susret sa sestrama, na svakom dragocjenom trenutku koje smo provele zajedno tragajući za odgovorima, osluškujući Ga u dubini srca. Ovo je jedan divan početak putovanja koji nema kraja, samo nastavak jedne priče, priče koja je započela na Olibu, koju je Krist ispisao na svakoj od nas i zapečatio nas u svojoj Krvi. Kao što smo na samom početku naše druženje započele s predstavljanjem sebe, našim imenima i povezane onim konopcem ostat ćemo isto tako povezane u Duhu jer imenom nas je svojim zazvao i mi smo Njegove.

Govorio je cijelo vrijeme, radovao se s nama, bio u svakom pripremanju objeda, začinio ga svojom ljubavlju.  U svoj svojoj jednostavnosti pokazivao nam se, otkrivao nam se… Njegovom milosrđu nema kraja.

Radom u grupama, osobnim radom i dijeljenjem iskustava jako sam oplemenjena. Susretala sam Ga na svakom koraku, u Njegovoj Riječi u ženama u Evanđelju. Zahvaljujem Mu što me stvorio kao ženu, zahvaljujem Mu na daru životu. Hvala Mu što je Put, Istina i Život. Što ostavljam svoj plug i ne osvrćem se u prošlost što gledam u budućnost. Tako je malo potrebno za sreću, onu istinsku radost. Zaista, Božje Kraljevstvo je bilo na Olibu. Izlilo se na nas. Naučila sam razlikovati važno od nevažnog. Koliko je bitna komunikacija s Bogom iz koje proizlazi sve. Sve da bi opstali u ovome svijetu i naviještali Njegovo svjetlo. Donosili Ga tamo gdje je tama.

Divno je proviđao svaki trenutak, svakim novim danom nam je nešto novo govorio. Bog koji ima smisao za humor i nadasve Bog iznenađenja. Otkrivao mi je puno o sebi, o meni samoj i što sam Ga prepoznavala u svojim sestrama. O kako li je milosno da smo okupljene bile u Njegovo Ime, u onoj istinskoj komunikaciji za stolom, bez elektroničkih pomagala. I ne, nije bilo suvišnih riječi. Da, to je Olib. Ljepota. Sloga. Mir. Zajedništvo. Bogatstvo. Nastavak! Sve je bilo na svojem mjestu, sve je bilo odmjereno.

Oh, kako je lijepo imati sebe! Biti svoj! Biti onakav kakvu me je Bog stvorio. Darovao nam se svaki dan u komadiću kruha. Zahvaljujem Mu što smo ga mogle slaviti na Euharistiji svaki dan. Na jednom posebnom klanjanju. Na susretu sa ostalim časnim sestrama i gostoprimstvu.   Naravno, hvala i sestri Danijeli, što nas je pratila svaku ponaosob i što nam se nesebično davala, na njezinim darovima od Gospodina nama, njezinoj inteligenciji i razboru i svojem svjedočanstvu.

Bogu hvala i slava za sve!
Da, ja sam Klanjateljica Krvi Kristove na zemlji i u Vječnosti!
Pronađi Boga i pronašao si sebe!

Marina Poljak

Dani na Olibu, provedeni u molitvi i meditaciji s ovako predivnim ženama su dragocjeno iskustvo koje me oplemenilo na svim mogućim razinama. Sasvim slučajno sam doznala za ovaj duhovni kamp, međutim, odmah sam odlučila ići. Nešto me baš vuklo, a Bog zna da mi je trebalo nešto ovakvo.

Dane smo provodile u molitvi, svetoj misi, razmatranju Riječi, razgovorima i smijehu. Zajedno smo spremale obroke, išle na plažu, slušale se, učile jedna od druge. Svaka od nas je imala svoju priču i razloge dolaska, a Bog nas je sve spojio. Jer tako su čudesni putovi Gospodnji. Ne znamo ponekad zašto se nalazimo na određenom mjestu u određeno vrijeme, zašto čujemo određene riječi, zašto određene situacije prolazimo. Ali Bog zna. I djeluje na tako predivan način jer smo ljubljena djeca njegova.

Posebno me se dojmilo klanjanje pred Presvetim, te molitva na oltaru pred živim Bogom. Tako se osjetila živa Prisutnost, živa Svetost! A ti, mali čovječe, biraš riječi, biraš misli koje bi mogle biti dostojne te Svetosti, ali ih ne nalaziš. Samo klečiš i uživaš u toj Prisutnosti.

Ljepota Oliba sa onim zalascima sunca, smijeh i radost naša, hrana koju smo spremale, priče koje smo govorile, molitve koje smo molile…sve je to na slavu Boga našega.

Ništa nije slučajno, tako ni ovo naše okupljanje i sve što smo radile i izgovarale ovih dana. Zna naš Otac kamo nas vodi.

Hvala Mu!

Ivona Jurić